Jingdezhen

Jingdezhen
景德镇市 (Jǐngdézhèn shì)
Đingdeđen (transliteracija)

Changjiang, moderna četvrt Jingdezhena
Nadimak: Prijestolnica porculana
Država Kina
ProvincijaJiangxi
PrefekturaJingdezhen
Upravno središteChangjiang
OsnutakDinastija Jin (265. – 420.)

Vlast
 • Tajnik KSKHu Xuemei (Gradonačelnik)

Površina
 • Ukupna5.246 km²
Visina35 m
Koordinate29°17.30′N 117°11.55′E / 29.28833°N 117.19250°E / 29.28833; 117.19250

Stanovništvo (2018.) [2]
 • Entitet1.669.057
(317,6 /km²)
 • Urbano područje540.820[1]
(381 /km²)

Poštanski broj333000
Pozivni broj0798
Registarske pločice赣H
ISO 3166 kodCN-JX-02
BND77,2 milijardi CN¥
BND Per capita47.217 CN¥
Stranicawww.jdz.gov.cn
Zemljovid

Lokacija grada Jingdezhena u Jiangxiju
Jingdezhen na zemljovidu Kine
Jingdezhen
Jingdezhen
Svjetska baštinaUNESCO
Lokacije industrije porculana u Jingdezhenu
Država NR Kina
Godina uvrštenja2026. (48. zasjedanje)
VrstaKulturna baština
Mjerilo(ii), (iii), (iv), (vi)
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1765

Jingdezhen (kineski: 景德镇市, pinyin: Jǐngdézhèn shì) je grad-prefektura na južnoj obali rijeke Chang u sjeveroistočnome dijelu provincije Jiangxi, jugoistočna Kina. God. 2020. brojao je 540.820 stanovnika.[1]

Nekoć trgovačko naselje pod imenom Changnan (昌南) koje je od 9. stoljeća poznato po proizvodnji keramike, osobito porculana, koja je prisutna već za dinastije Han, a najjače se razvila za dinastija T'ang i Ming (carska manufaktura od 1369.).[1] Do 19. stoljeća Jingdezhen je imao dubok industrijski, umjetnički i trgovački utjecaj u Kini i šire, diljem svijeta. Porculan najviše kvalitete proizvodio se u Jingdezhenu, a njegov plavo-bijeli porculan i dizajni postali su cijenjena globalna roba i simbol kineske kulture i umjetnosti. Zbog toga je pet mjesta industrije porculana u Jingdezhenu upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2026. god.[3]

Zemljopisne odlike

Veduta Jingdezhena s mosta Zhushan preko rijeke Changjiang.

Jingdezhen se nalazi na sjeveroistoku Jiangxija, istočno od jezera Poyang i na sjeveru graniči s provincijom Anhui. Središte grada nalazi se na sjeveroistoku ravnice jezera Poyang. Njegova površina je 5.256 km², najviša točka je 1.618 m, a ravnice na južnom dijelu imaju prosječnu nadmorsku visinu od 200 m.

U prefekturi Jingdezhen nalaze se: na sjeveru, sjeverozapadu i sjeveroistoku - okruzi Dongzhi, Xiuning i Qimen u provinciji Anhui. Na jugu su okruzi Wannian i Yiyang, a na zapadu je okrug Boyang. Konačno, na jugoistoku su okrug Wuyuan i grad Dexing.

Prirodni resursi prefekture uključuju kaolin, ugljen, mangan i vapno. Iako su različiti oblici kaolina od tada pronađeni diljem svijeta, upravo su peći Jingdezhen prve usavršile njegovu upotrebu u kombinaciji s petuntseom (naziv za različie vrste feldspata) kako bi stvorile vrhunski tvrdi porculan. Sam naziv kaolin potječe od transkripcije lokalnog izraza gāolǐngtǔ (高嶺土) koju je napravio francuski isusovac d'Entrecolles, po mjestu Gaolingu (高嶺, Gāolǐng), selu u gradu Ehu u okrugu Fuliang koje je osiguravalo većinu gradskog kaolina tijekom rane i srednje dinastije Qing.[4]

Klima

Jingdezhen ima vlažnu suptropsku klimu (Köppen Cfa ) na koju utječe istočnoazijski monsun, s dugim, vlažnim, vrlo vrućim ljetima i hladnim i sušim zimama s povremenim hladnim udarima. Prosječna mjesečna 24-satna temperatura kreće se od 5,6 °C u siječnju do 29,1 ° C u srpnju, s godišnjim prosjekom od 17,81 ° C. Zabilježene su i ekstremne maksimalne temperature iznad 40 °C (104 °F) , kao i ekstremne minimalne ispod -10 °C (14 °F). Prosječna godišnja količina oborina iznosi 1.805 mm.

Povijest

Staro naselje Yaoli u Fuliangu, prefektura Jingdezhen, poznato po porculanu.

Tijekom proljetnog i jesenskog razdoblja (722. - 481. pr. Kr.), te Razdoblja zaraćenih država (475. – 221. pr. Kr.) područje današnjeg Jingdezhena pripadalo je državi Chu. Nakon pada dinastije Chu, područje je uključeno u dinastiju Qin kao dio okruga Fan (番县) u komandi Jiujiang (九江郡). Za vrijeme dinastije Han, područje je pripadalo okrugu Poyang (鄱阳县) u komandi Yuzhang (豫章郡).[5] Tada je područje budućeg Jingdezhena bilo poznato kao Xinping (新平) i povijesni zapisi pokazuju da se u to vrijeme počeo proizvoditi porculan.[6]

Etnografski muzej starih peći

Grad je osnovan za vrijeme dinastije Jin pod imenom Changnan (昌南), zbog svog povoljnog položaja na južnoj obali rijeke Chang. Ime grada mijenjalo se dva puta, prvo 742. godine u Fuliang (浮梁), a zatim 1004. u Jingdezhen, njegovo današnje ime, po caru Zhenzongu iz dinastije Song za čije je vladavine proizvodnja porculana prvi put postala poznata.[7]

Jingdezhen i rijeka Chang 1962. godine.

Za dinastija Ming i Qing, Jingdezhen se smatrao jednim od četiri najveća kineska grada u smislu trgovačkog i industrijskog značaja. Ostali su bili Foshan u Guangdongu, Hankou u Hubeiju i Zhuxian u Henanu.[8] Za vrijeme mandžurske dinastije Qing, prema ocu d'Entrecollesu, grad je početkom 18. stoljeća imao 18.000 obitelji lončara, što je ukupno iznosilo oko milijun stanovnika, što je tri puta više nego danas.[9] Godine 1855., tijekom Tajpinškog ustanka, ustanici su uništili svih 9000 peći u Jingdezhenu. Obnovljene su nakon rata 1866.

U 19. stoljeću Jingdezhen je postao okrug.

Narodnooslobodilačka armija Kine zauzela je grad 29. travnja 1949.[5]

Dana 4. svibnja 1949. godine, uzdignut je u prefekturni grad Narodne Republike Kine. Obično kada se grad uzdigne u grad, oznaka shi što znači grad zamjenjuje onu zhen, što znači grad. No, kako bi se odala počast njegovoj povijesti, Jingdezhenu je dozvoljeno da u svom nazivu zadrži sufiks zhen. U lipnju 1953. Jingdezhen je pretvoren u grad provincijske razine, a 1960. godine okrug Fuliang pripojen je gradu.[5] Jingdezhen je 28. veljače 1982. proglašen jednim od 24 nacionalna povijesna i kulturna grada Narodne Republike Kine.[10] U listopadu 1988. godine okrug Fuliang je ponovno uspostavljen, a u rujnu 1992. godine i okrug Leping, kao grad na županijskoj razini.[5]

Godine 2004. Jingdezhen je proslavio 1000 godina kao carsko središte proizvodnje peći i svojega imena Jingdezhen. Promjena imena iz Changnana u Jingdezhen označila je važnu prekretnicu jer je proizvodnja keramike prepoznata kao vodeća industrija grada, što je potom dovelo do veće pažnje cara i razvoja nadimka „Prijestolnica porculana”.

Zbog relativno niskih troškova života i baštine porculanske industrije, Jingdezhen je postao utočište za mlade umjetnike iz cijele Kine, koji se često nazivaju Jingpiao (景漂).[11]

UNESCO je 2026. godine proglasio pet mjesta porculanske industrije u Jingdezhenu i okolici mjestima svjetske baštine.[3]

Znamenitosti

Radionica porculana u Jingdezhenu (2005.).
Četvrt Dou Fu Nong.
Longzhu Paviljon

Jingdezhen je možda proizvodio keramiku već u šestom stoljeću, ali je nazvan po caru Zhenzongu, za čije vladavine je postao glavno mjesto carskih peći. Do 14. stoljeća postao je najveće središte proizvodnje kineskog porculana, povećavajući svoju dominaciju u sljedećim stoljećima. Nekoliko stoljeća gotovo sav vrhunski kineski porculan dolazio je iz ovog grada.[12]

Gradsko područje obilježile su Carske peći uz brojne civilne peći, cehove i trgovačka udruženja. Jingdezhen je bio središte tehnoloških inovacija u proizvodnji porculana, uključujući „binarnu formulu“ miješanja kaolina i porculanskog kamena. Također, ovdje su uređeni svi procesi proizvodnje porculana, uključujući vađenje i transport sirovina, inovacije u dizajnu peći te prostornu i društvenu organizaciju proizvodnje u ogromnim razmjerima.[3] Carske peći nalazile su se u središtu grada u Zhushanu („Bisernom brdu”), a mnoge druge peći četiri kilometra dalje u Hutianu i selima: Gaoling, Changling i Jiaotan.

Tijekom stoljeća proizvodio se velik izbor keramike i porculana za kinesko tržište, kao i kineski izvozni porculan, ali najpoznatiji visokokvalitetni porculanski proizvodi bili su „Qingbai keramika” u vrijeme dinastija Song i Yuan, plavi i bijeli porculan iz 1330-ih, te famille rose (francuski za „ružičastu obitelj”) i druge „famille” boje za vrijeme dinastije Qing (carska manufaktura od 1369.).[1] Grad i dalje proizvodi jeftinije posuđe u velikim količinama, kao i skuplje ukrasne predmete. Tijekom Kulturne revolucije, Jingdezhen je proizveo veliki broj porculanskih „Mao znački” i kipova Mao Ce-tunga u sjedećem položaju.

Sveučilište za keramiku postoji od 2016., a osnovano je 1910. kao akademija keramike. U gradu je i nekoliko muzeja keramike (Muzej carskih peći Jingdezhen i Muzej keramike Jingdezhena).

Jingdezhen porculan postigao je rekordne cijene na aukcijama, s plavo-bijelim porculanskim vrčem proizvedenim tijekom dinastije Yuan koji je prodan na aukciji za 27,7 milijuna dolara u Londonu 2005. godine,[13] te porculanskom šalicom proizvedenom tijekom dinastije Ming koja je prodana na aukciji za 36,3 milijuna dolara 2014. godine.[6]

Uprava

Muzeju carskih peći Jingdezhen (2022.).
Rekonstrukcija u Muzeju keramike Jingdezhen (2025.).
Keramički zmaj u Jingdezhenu (2022.).

Grad Jingdezhen je podijeljen na četiri županijske jedinice: okrug Zhushan, okrug Changjiang, okrug Fuliang i grad Leping na županijskoj razini. Ove 4 županijske jedinice upravljaju s 52 općinske jedinice i 687 seoskih jedinica.

Zemljovid
# Naziv Kineski Pinyin Stanovništvo (2007.) Površina
1. Zhushan distrikt 珠山区 Zhūshān Qū 279.357 111 km²
2. Changjiang distrikt 昌江区 Chāngjiāng 170.229 432 km²
3. Fuliang okrug 浮梁县 Fúliáng Xiàn 280.029 2,851 km²
4. Leping 乐平市 Lèpíng 832.142 1.973 km²

Gospodarstvo

Francuski helikopter Aérospatiale SA 321 proizveden je u tvrtki CHAIC u Jingdezhenu.

Jingdezhen služi kao važna industrijska i komercijalna baza u provinciji Jiangxi. Uz keramičku industriju, razvijena je i strojograđevna, zrakoplovna (helikopteri), automobilska, elektrotehnička i elektronička industrija.[1]

God. 2005. ukupni BDP iznosio je 19,3 milijardi juana, a BDP po glavi stanovnika 12.596 juana, da bi 2018. godine BDP iznosio 92,611 milijardi juana, a BDP po glavi stanovnika iznosio je 37.183 ¥, što ga svrstava na treće mjesto među prefekturnim jedinicama u Jiangxiju (iza Nanchanga i Xinyua).

U gradu se nalazi i sjedište tvrtke Changhe Aircraft Industries Corporation (CHAIC), kineske tvrtke koja je dio kompleksa vojne industrije Narodne Republike Kine i specijalizirana je za dizajn i proizvodnju helikoptera, prvenstveno za kinesku vojsku, ali posluje i s tvrtkama kao što su Boeing, Sikorsky i Leonardo SpA.[14] Tu su i sjedišta tvrtki Jiangxi Changhe Automobile Co Ltd, poznatija kao Changhe, au]]tomobilska je tvrtka u vlasništvu BAIC Grupe, te Jingdezhen Ceramics i Jingdezhen Refrigeration Compressor.

Jingdezhen je glavna turistička destinacija u provinciji Jiangxi, s 85,063 milijuna turista 2018. godine. Mnoge turističke atrakcije grada povezane su s poznatom gradskom keramikom, uključujući Etnografski muzej drevnih peći, turističku atrakciju 5A kategorije.

Promet

Zračna luka Jingdezhen Luojia, JDZ (2022.).

Zračna luka Jingdezhen Luojia (景德镇罗家机场) (IATA kod: JDZ • ICAO kod: ZSJD) je civilna zračna luka prefekturalnog grada.

Prefekturni grad ima tri željeznička kolodvora: Sjeverni kolodvor (景德镇北站), Sjeverni kolodvor Leping (乐平北站) i Istočni kolodvor Fuliang (浮梁东站)(radi od 27. prosinca 2023.). Nasuprot Glavnog kolodvora nalazi se Istočni autobusni kolodvor (景德镇东汽车站). Istočni autobusni kolodvor ima autobusne linije koje uglavnom povezuju Jingdezhen s različitim gradovima u pokrajini, kao što su Nanchang, glavni grad pokrajine.

Grad također ima mrežu samouslužnih bicikala.

Gradovi prijatelji

Jingdezhen ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Jingdezhen

Literatura

  • C. i M. Beurdeley (Cécile Beurdeley i Michel Beurdeley), La Céramique chinoise: Le Guide du connaisseur, Office du livre, Fribourg - Éditions Vilo, Pariz, 1974.
  • Rawson, Jessica, Chinese Ornament: The Lotus and the Dragon, British Museum Publications, 1984. ISBN 0714114316
  • Vainker, S.J., Chinese Pottery and Porcelain, British Museum Press, 1991. ISBN 9780714114705

Izvori

  1. a b c d e Jingdezhen, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 8. kolovoza 2026.
  2. Jiangxi Statistical Yearbook, statistički ured Jiangxija, 3. travnja 2020. arhivirano iz izvornika 7. rujna 2020.
  3. a b c Jingdezhen Handicraft Porcelain Industry Sites na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 8. kolovoza 2026.
  4. Modern Chinese Dictionary, Jezični institut Kineske akademije društvenih znanosti, China Commercial Press, 1996., str. 417. ISBN 7-100-01777-7
  5. a b c d 景德镇市情 Narodna uprava grada Jingdezhena 4. listopada 2020. (kin.) Pristupljeno 8. kolovoza 2026.
  6. a b Wanjuan Jiang, Peeking into the world's oldest porcelain production line, China Daily, 19. studenoga 2014. arhivirano iz izvornika 2. ožujka 2020. (engl.) Pristupljeno 8. kolovoza 2026.
  7. Sha Huang i Jinrui Li, China Dreams, vol. 6., 3. ožujka 2022. Arhivirano iz izvornika 1. svibnja 2023. (engl.) Pristupljeno 8. kolovoza 2026.
  8. [明清四大名镇在近代的舛变 Velike promjene u četiri najvažnija grada dinastija Ming i Qing], Guangming Daily, 21. ožujka 2009. Arhivirano iz izvornika 17. listopada 2015. (kin.) Pristupljeno 8. kolovoza 2026.
  9. C. i M. Beurdeley, str. 217. i 218.
  10. List Of The First National historical and cultural city, Beijing Municipal Administration of Cultural Heritage. Arhivirano iz izvornika 7. prosinca 2009. (engl.) Pristupljeno 8. kolovoza 2026.
  11. Edward Wong,Ancient Porcelain Arts Thrive Again in a Chinese River Town, The New York Times, 31. siječnja 2017., arhivirano iz izvornika 14. prosinca 2019. (engl.) Pristupljeno 8. kolovoza 2026.
  12. Vainker, 176., 216.; Rawson, 238.–239., 242.
  13. Souren Melikian, Chinese jar sets record for Asian art, The New York Times, 13. srpnja 2005. Arhivirano iz izvornika 20. srpnja 2020.
  14. 公司简介 (Kineska zrakoplovna industrija Changhe Aircraft Industry (Group) Co., Ltd. Arhivirano iz izvornika 20. srpnja 2020. (kin.) Pristupljeno 8. kolovoza 2026.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.