Norbulingka

Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi
	Svjetska baština – UNESCO
Država	NR Kina
Godina uvrštenja	1994. (18. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, iv, vi
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:707
Koordinate	29°39′14″N 91°05′30″E / 29.65389°N 91.09167°E
	Norbulingka Lokacija palače Norbulingka u Kini
	v; r; u;

Norbulingka (tibetski: ནོར་བུ་གླིང་ཀ་, Nor-bu-gling-ka; kineski: 羅布林卡, što znači "Park blaga") je palača i pripadajući park u Lhasi (Tibet). Izgrađena je 1755. godine kao ljetna rezidencija Dalaj Lama, što je i ostala sve do kineskog progona 14. Dalaj Lame 1959. godine, nakon kineske invazije. Zbog toga je palača Norbulngka dodana drugim povijesnim spomenicima Lhase (Palača Potala i samostan Jokhang), na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2001. godine kao "jedinstven primjer tibetanske arhitekture, velikog povijesnog i vjerskog značaja".^[1]

Izgradnja palače Norbulingka započela je izgradnjom Uya palače 1751. godine, 7. Dalaj Lame, koju su sljedeći Dalaj Lame nastavili dograđivati izgradnjom paviljona i dvorana. Uskoro je postala ljetnikovac i drugo vjersko, političko i kulturno središte Tibeta, nakon Potala palače. Nalazi se na obali rijeke Lhasa oko 2 km zapadno od palače Potala i smatra se za najveći park u Tibetu.^[2] Sastoji se od velikog vrta s nekoliko palača, dvorana i paviljona, na površini od oko 36 hektara (s 374 prostorije).^[3] Područje se sastoji od pet dijelova:

Gesang palača (Kelsang Potrang) izgrađena 1755. godine, nazvana je po sedmom Dalaj Lami. Ima tri kata s dvoranama za obožavanje Bude, Dvoranu za rasprave, spavaće sobe, čitaonice i svetišta.
Tsoje palaču (Tsokyil Potrang), najznamenitija u Norbulingki s Han paviljonom za tibetansku operu (Khamsum Zilnon), izgradio je 13. Dalaj Lama 1920-ih, pod utjecajem Pekinga; kao i
palaču Jensen (Chensel Potrang ) koja se nalazi u vrtu.
Palača Gesang Deje je izgrađena 1926. god.;
Palača Tagtan Migyur (Migyur Potrang, "Vječna palača") je izgrađena od 1954. – 56. uz podršku vlade Narodne Republike Kine. Ona je mješavina arhitekture paviljona i hrama, i veličanstvenija je od ostalih. Njezine zidne slike prikazuju budističke motive, ali i narativnu povijest Tibeta.

Od 1959. godine, Norbulingkom je upravljalo Povjerenstvo ministarstva kulture pod Prijelaznim uredom autonomne regije Tibeta, a kasnije izravno Ured za upravljenje kulturnom baštinom.

Tijekom ljetnih i jesenjih mjeseci parkovi u Tibetu, uključujući Norbulinka park, postaju mjesto plesa, pjevanja i glazbenih festivala, tako se u Norbulingki održava anualni Sho Dun ili "Festival jogurta".^[4]

Izvori

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Norbulingka

↑ Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.
↑ Palača Norbulinka na tibettours.com (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.
↑ Keith Dowman, The Power-places of Central Tibet: The Pilgrim's Guide, 1988., Routledge & Kegan Paul, London i New York. ISBN 0-7102-1370-0
↑ Norbulinka na travelchinaguide.com (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.

Vikram Seth, From Heaven Lake: Travels through Sinkiang and Tibet, 1990., Penguin. ISBN 014-013919-2.
Michael Palin, Himalaya, 2009., Penguin. ISBN 978-0-7538-1990-6.

[1] Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.

[2] Palača Norbulinka na tibettours.com (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.

[3] Keith Dowman, The Power-places of Central Tibet: The Pilgrim's Guide, 1988., Routledge & Kegan Paul, London i New York. ISBN 0-7102-1370-0

[4] Norbulinka na travelchinaguide.com (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.

[1]

[2]

[3]

[4]

v r u Svjetska baština u Kini
	Kulturna baština (42)	Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske grobnice Zapadne Xia (2025.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Lokacije industrije porculana u Jingdezhenu(2026.) • Kulturni krajolik šuma čaja planine Jingmai u Pu'eru (2023.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Središnja os Pekinga (2024.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
	Prirodna baština (15)	Pustinja Badain Jaran (2024.) • Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.)
	Mješovita baština (4)	Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
	Nematerijalna svjetska baština Kine (45)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

PROFILPELAJAR.COM

PROFILPELAJAR.COM

Norbulingka

Izvori

Content Disclaimer