Fanjingshan

Fanjingshan
	Svjetska baština – UNESCO
Država	NR Kina
Godina uvrštenja	2018. (42. zasjedanje)
Vrsta	Prirodno dobro
Mjerilo	x
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:1559
Koordinate	27°55′08″N 108°41′33″E / 27.91889°N 108.69250°E
	Fanjingshan Lokacija Fanjingshana u Kini
	v; r; u;

Planina Fanjing (kineski: 梵净山, pinyin: Fànjìngshān, što znači "Planina brahmnaske čiste zemlje") je planina i kineski prirodni rezervat, najviši vrh gorja Wuling , u kineskoj jugozapadnoj pokrajini Guizhou. Planina je dobila ime prema maitreja budističkom učenju „Budizam čiste zemlje” (梵天净土, Fantian Jingtu),^[1] te se smatra svetom planinom u kineskom budizmu.

Prirodne odlike

Fanjingshan ima nadmorsku visinu od 480 do 2,570 m. Prirodni rezervat je osnovan 1978., a postao je UNESCO-ov rezervat biosfere 1986. god.^[2] Rezervat pokriva 567 km² te čuva uglavnom raznoliku primitivnu vegetaciju suptropskog i alpskog područja zapadne Kine. Geološki, Fanjingshan je otok metamorfnih stijena u moru krša, te je dom mnogim biljkama i životinjama koje su se razvile u tercijaru, prije 65 do 2 milijuna godina. Zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, 2018. godine.^[3]

Izolacija ovog područja dovela je do visokog stupnja bioraznolikosti s endemskim vrstama kao što su fanjingshanska paprat (Abies fanjingshanensis) i Guizhou rinopitek (Rhinopithecus brelichi), te ugrožene vrste kao što su kineski divovski salamander (Andrias davidianus), šumski mošusni jelen (Moschus berezovskii) i Reeveov fazan (Syrmaticus reevesii). Fanjingshan ima najveću i najokupljeniju primorsku bukovu šumu u suptropskoj regiji.^[3]

Fanjingshan
Hram „Zlatni vrh crvenog oblaka”
„Stijena gljiva”
Prve od 3000 stuba do hrama
Uspon do hrama

Kulturne odlike

Fanjingshan se smatra svetom planinom, bodhimandom (daochangom), tj. mjestom gdje se dostiže prosvjetljenje maitreja budizma.^[1] Budizam je došao do Fanjingshana za dinastije Tang, najkasnije kad je Hou Hongren (侯弘仁) izgradio Zangke put (牂牁道) 639. god. kojim je uspostavljen prijevoz ovim planinskim područjem. Lokalni zapisi svjedoče da je pri tome izgrađeno nekoliko hramova. Ostali su izgrađeni tijekom sljedećih dinastija Sung i Yuan,^[1] no budizam je dosegao vrhunac za dinastija Ming i Qing kada je kult tianguan maitreje (天冠弥勒) postao dominantan. Tijekom Bozhou Tusi pobune koncem 16. st. hramovi su strašno stradali, te je nakon gušenja pobune Ming car Wanli naredio monahu Miaoxuanu (妙玄) da obnovi hramove „Zlatni vrh” i Cheng'en (承恩寺), te brojne druge. Većina hramova izgrađenih za dinastija Ming i Qing su pripadali budističkim sektama „Čiste zemlje” i Linji.^[1] Od propasti dinastije Qin mnoge su hramove uništile lutajuće vojske i banditi, i u ovom području je ostala tek nekolicina monaha. Poslije nekoliko uništenja tijekom Kulturne revolucije, od 1980-ih budizam doživljava preporod. Mnogi stari hramovi su obnovljeni, a novi su izgrađeni, kao što su: Cheng'en, Huguo Chan (护国禅寺), Hram velikog zlatnog Bude (大金佛寺) i Longquan (龙泉寺). God. 2010. otvoren je „Budistički kulturni park Fanjingshan” sa Zlatnom dvoranom u kojoj se nalazi 5 m visok kip Maitreja Bude s 250 kg zlata i tisućama dragulja. Vjeruje se kako je to najveći zlatni Maitreja kip na svijetu.^[4]

Povezani članci

Znamenite kineske planine povezane s budizmom:

Izvori

↑ ^a ^b ^c ^d 铜仁梵净山佛教文化综述 Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. srpnja 2018. (Wayback Machine), općina Tongren (kin.) Preuzeto 26. srpnja 2018.
↑ Biosphere Reserve Information: Fanjingshan, UNESCO – MAB Biosphere Reserves Directory (engl.) Preuzeto 26. srpnja 2018.
↑ ^a ^b World Heritage Committee has inscribed a total of 19 sites na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 26. srpnja 2018.
↑ 梵净山佛教文化苑 Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. srpnja 2018. (Wayback Machine), općina Tongren (kin.) Preuzeto 26. srpnja 2018.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Fanjingshan

Službena stranica parka prirode Fanjingshan Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2020. (Wayback Machine)

[Tongren-1] 铜仁梵净山佛教文化综述 Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. srpnja 2018. (Wayback Machine), općina Tongren (kin.) Preuzeto 26. srpnja 2018.

[2] Biosphere Reserve Information: Fanjingshan, UNESCO – MAB Biosphere Reserves Directory (engl.) Preuzeto 26. srpnja 2018.

[UNESCO-3] World Heritage Committee has inscribed a total of 19 sites na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 26. srpnja 2018.

[4] 梵净山佛教文化苑 Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. srpnja 2018. (Wayback Machine), općina Tongren (kin.) Preuzeto 26. srpnja 2018.

[1]

[2]

[3]

[4]

v r u Svjetska baština u Kini
	Kulturna baština (42)	Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske grobnice Zapadne Xia (2025.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Lokacije industrije porculana u Jingdezhenu(2026.) • Kulturni krajolik šuma čaja planine Jingmai u Pu'eru (2023.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Središnja os Pekinga (2024.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
	Prirodna baština (15)	Pustinja Badain Jaran (2024.) • Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.)
	Mješovita baština (4)	Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
	Nematerijalna svjetska baština Kine (45)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

PROFILPELAJAR.COM