Sitasta kost (lat.os ethmoidale) je neparna kost u lobanji čovjeka, koja razdvaja nosnu šupljinu od mozga. Nalazi se na krovu korijena nosa, između dvije orbite. Ova kockasta kost je lagahna zbog spužvaste konstrukcije. Sitasta kost je jedna od kostiju koje čine koštani prsten (orbitu) oka.[1][2][3]
Struktura
Sitasta kost je prednja lobanjska kost, koja je smještena između očiju. Učestvuje u strukturi medijalnog zida orbite, nosne šupljine i nosne pregrade.[4] Sitasta kost ima tri dijela:
Sitasta ploča čini krov nosne šupljine, a sitasti labirint sastoji se od velike mase na obje strane okomite ploče, a okomita ploča stvara dvije vršne trećine nosne pregrade. Između eworbitne ploče i nosne školjke su sitasti sinusi ili ćelije sitastog zraka, koje su promjenjivo brojne male šupljine u bočnoj masi sitaste kosti.[5][6][7][8][9]
Sitasta kost okoštava iz hrskavice nosne kapsule, u tri centra: jedan za okomitu pločuj, a drugi za labirinte.
Prvo se razvijaju labirinti, kada se zrnca okoštavanja koja se pojavljuju u regiji lamina papyracea, između četvrtog i petog mjeseca fetusnog života, a proteže se u školjku.
Pri rođenju, kost se sastoji od dva labirinta, koji su mali i slabo razvijeni. Tokom prve godine nakon rođenja, okomita ploča i crista galli (guščiji greben) počinju se pretvarati u kost, iz jednog centra, a povezani su s labirintima o početku druge godine života.
Sitasta ploča okoštava dijelom iz okomite ploče, a dijelom iz labirinta.
Razvoj sitastih ćelija (komora) počinje tokom fetusnog života
Neke ptice i ostale migracijske životinje, u sitastim kostima imaju naslage biološkog magnetita, koji im omogućava osjećanje smjeza Zemljinog magnetnog polja. Ljudi imaju slične magnetitne, ali se vjeruje da su ostale u rudimentnim tragovima[10]
Klinički značaj
Fraktura u lamine papyracea, bočnoj ploči labirinta sitaste kosti, omogućuje komunikaciju između nosne šupljine i istostrane orbite, kroz donjemedijalni orbitni zid, što izaziva orbitni emfizem. Povećava pritisak u nosnoj šupljini, kao što se vidi pri kihanju, naprimjer i dovodi do privremenog egzoftalmusa.
Porozna krhka priroda, sitastu kost čini posebno osjetljivom na frakture. Obično se lomi pri djelovanju uzlazne sile na nos. To se može dogoditi udarom u ploču u prometnoj nesreći ili slijetanju na tlo nakon pada s visine. Prijelom sitaste kosti može proizvesti fragmente kostiju koje prodiru u sitastu ploču. Ta trauma može dovesti do curenja likvora u nosnu šupljinu. Ovi otvori omogućuju oportunističkim bakterijama u nosnoj šupljini ds ulaze u sterilnim uvjetima u centralni nervni sistem (CNS). CNS je obično zaštićen krvno-moždanom barijerom, ali rupa u sitastoj ploči omogućava da neka bakterije uđe kroz barijeru. Krvno-moždana barijera, takve infekcije čini izuzetno teško izlječivim, jer samo određeni lijekovi mogu proći u CNS.[1][2][3]
Prijelom sitaste kosti može odvojiti mirisni živac. Ova ozljeda rezultatira u poremećaju zvanom anosmija (gubitak njuha). Smanjenje sposobnosti čula okusa je također jedna od nuspojava, jer se snažno oslanja na miris. Ova ozljeda nije smrtonosna, ali može biti opasna, osobito ako osoba ne osjeća mirisdima, plina ili pokvarene hrane.[11] U stvari, za ljude s anosmijom je više od četiri puta vjerojatnije da će umrijeti u pet godina u odnosu na one sa zdravim osjećajem mirisa.[12]
Dodatne slike
Sitasta kost odozgo
Okomita sitasta ploča
Sitasta kost (otraga).
Sitasta kost, desna strana
Sitasta kost, u centru, unutar orbite
Bočni izgled lobanje
Lobanja s prednje strane
Medijalni zid lijeve orbite
Baza lobanje – gornja površina
Medijani zid nosne jame
Krov, dno i bočni zid nosne šupljine
Bočni zid nosne šupljine, sa položejem sitaste kosti
^ abRomer A. S., Parsons T. S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. ISBN0-03-910284-X.
^ abDrake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^ abCampbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
^Saladin, Kenneth S. Dijalnog "Anatomy and Physiology: the Unity of Form and Function" McGraw Hill, 7th ed. New York: 2015
^Illustrated Anatomy of the Head and Neck, Fehrenbach and Herring, Elsevier, 2012, page 52
^Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
