Ova kost gradi zidove tri šupljine: podni i bočni zid nosne šupljine, krov usta i poda orbite; učestvuje u formiranju dvije jame: krilastonepčane i krilaste jame, kao i jedne pukotine: donje orbitne.
Nepčana kost pomalo podsjeća na slovo L, a sastoji se od horizontalne i okomite ploča, sa tri dodatna nastavka, piramidni nastavak, koji je okrenut unazad i bočno od raskrsnice dva dijela, a orbitni i klinasti nastavak, koji nadilaze vertikalni dio, a odvojeni su dubokim klinastonepčanim usjekom. Dvije ploče čine zadnji dio tvrdog nepca i pod nosne šupljine; sprijeda, oni se spajaju sa gornjom vilicom. Dvije horizontalne ploče se međusobno zglobljavaju na zadnjem dijelu medijanog nepčanog šava,a više sprijeda sa gornjom vilicom, na poprečnom nepčanom šavu.[5]
U nepčanoj kosti nalaze se dva važna otvora kroz koje prolaze živci i krvni sudovi u ovoj regiji: veliko i malo nepce. Otvor velikog nepca se nalazi u zadnjebočnom području obje nepčane kosti, obično na vrhu gornjeviličnog umnjaka. Kroz veći nepčani otvor prolaze veliki nerava nepčani živac i krvni sudovi. Manji otvor, koji je u blizini, otvor malog nepca, provodi mali nepčani živac i krvne sudove mehkog nepca i krajnika. Oba su otvori kanala krilastonepčanog nastavka, koji nosi silazni nepčani živac i krvne sudove iz krilastonepčane jame, ka nepcu.[5]
Funkcija
Klinastonepčani foramen je otvor između klinaste kosti i orbitnog nastavka nepčane kosti; otvara se u nosnu šupljinu i daje prolaz granama krilastonepčane ganglije i klinastonepčane arterije iz gornjevilične arterije.[5]
Ostale životinje
Kod košljoribaepčana kost se sastoji sano od okomite ploče, koja leži na unutrašnjem rubu gornje vilice. Donja površina kosti može imati nekoliko zuba, formirajući drugi red iza gornje vilice; u mnogim slučajevima, zapravo su veći od maksilarnih zuba. Iako je sličan obrazac bio prisutan i kod primitivnih tetrapoda, nepčana kost je reducirana u većini živih vodozemaca, formirajući u žaba i daždevnjaka, samo uski prostor između vomera (rila) gornje vilice.[7]
Rani fosilni gmizavaca zadržali su obrazac koji se vidi u primitivnijih kičmenjaka, ali u sisara, donja površina nepca postala je isključena tokom evolucije, formirajući horizontalne ploče i spajanja u srednjoj liniji usta. Tvorila je zadnju stranu tvrdog nepca, razdvajajući usnu i nosnu oralne šupljinu, pomažući lakšem disanju dok jedu. Paralelni razvoj se odvijao sa različitim stepenima u mnogih današnjih gmizavaca, dostižući najveće mjere u krokodila. U ptica, nepčane kosti ostaju odvojene, kao duge strane zadnjeg dijela gornje vilica, a obično imaju pokretna zglobljavanja s lobanjom.[7]
Među sisarima, vodozemima i drugim vrstama, postoje brojne varijacije. Naprimjer, nepčana kost u mnogih vodozemaca, kao što su neki tritoni, ispoljava se kao posebna struktura u obliku slova V. Kod mačaka, horizontalni i vertikalni elementti se spajaju pod uglom od 45 stepeni.[3][4][8]
Dodatne slike
Sedam kostiju koje se zglobljavaju u oblikovanju orbite
Zglobljavanja lijeve nepčane kosti sa gornjom vilicom
^Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^ abSofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ abMeđedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ abcIllustrated Anatomy of the Head and Neck, Fehrenbach and Herring, Elsevier, 2012, page 55
^Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)