Nadlaktična kost ili ramenska kost (lat.humerus) je duga kost u nadlaktici ruke ili prednjih/gornjih ekstremiteta. Proteže se od ramena do lakta, a povezuje lopaticu i dvije kosti podlaktice: radijus (žbica) i lakatnu kost (ulna).[1][2][3][4][5]
Nadlaktična kost sastoji se od tri dijela. Gornji ekstremitet humerusa se sastoji od zaobljenih glave, uskog vrata i dva kratka nastavka (kvržice, koje se ponekad nazivaju i kvrge). Tijelo humerusa je u gornjem dijelu cilindrično, a donje potkrovlje više prizmatsko. Donjih ekstremitet sastoji se od dva epikondila, dva nastavka (trohlea i glavica) i tri jame (radijalna jama, koronoidna jama i olekranona jama). Kao i pravi anatomski vrat, i suženja ispod velike i male kvržice humerusa se naziva hirurški vrat zbog svoje sklonosti da često biva slomljen, tako da je često u fokusu hirurga.
Etimologija
Riječ "humerus" je izvedena iz latinskehumerus, umerus = nadlaktica, ramena, a jezički u vezi sa gotskimams = rame i grčkimōmos.[6]
Struktura
Zglobljavanje
Na ramenu, glava humerusa se zglobljava sa glenoidnom jamom u lopatice. Više distalno, na laktu, glava humerusa artikulira sa glavom radijusa, a trohlea humerusa sa trohlearnim usjekom u ulni.
Pazušni živac se nalazi na proksimalnom kraju, nasuprot ramenog pojasa. Dislociranje ramenskog zgloba, ima potencijal povrede ramena, pazušnog živca ili arterije. Znaci i simptomi ove dislokacije uključuju gubitak normalnih kontura ramena i opipljive depresija pod izbočinom akromion.
Radijalni živac tijesno slijedi humerus. Na srednjoj osovini humerusa, radijalni živac putuje iz zadnjeg u prednji dio kosti u spiralnu brazdu. Prelom nadlaktične kosti u ovom području može dovesti do povrede radijalnog živca.
Lakatni živac na distalnom kraju humerusa, u blizini lakta, ponekad se naziva (u popularnoj kulturi) kao "smiješna kost. Pritiskanje ovog živca može izazvati peckanje ("smiješni" osjećaj), a ponekad i značajnu količinu boli. Leži iza epikondila humerusa, i lahko se ošteti pri povredama lakta.[7]
Najčešće povrede nadlaktične kosti su jednostruki prelomi koji se saniraju putem rutinskih ortopedskih intrevencija.
Tokom Opsade Sarajeva (1992.-1995), za saniranje višestrukih lomova dugih kostiju usavršena je „sarajevska longeta“ – fiksator i za najkompliciranije politraumatske prelome nadlaktične kosti.[8][9]
Ostale životinje
Primitivni fosilivodozemaca imali su malu, ako i uopće jesu, osovinsku vezu sa gornjim i donjim ekstremitetima, pa su im udovi bili vrlo kratki. U većini žive ćih tetrapoda, međutim, humerus ima sličan oblik kao kod ljudi. Mnogim gmizavcii neki primitivni sisari u donjim ekstremitetima imaju veliki otvor za prolaz živaca i krvnih sudova.[1]
^Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
^Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: opći dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: specijalni dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Hadžiselimović R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-9344-2-6.