Glamoč
Općina i naseljeno mjesto
Općina Glamoč
Glamoč
Grb
Općina Glamoč u Bosni i Hercegovini
Glamoč Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 44°02′41.4″N 16°50′56.5″E / 44.044833°N 16.849028°E / 44.044833; 16.849028
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton	Kanton 10
Vlada
• Načelnik	Nebojša Radivojša[1] (SNSD)
Površina
• Općina	1.037,34 km2
• Naseljeno mjesto	16,88 km2
Nadmorska visina	930 m
Stanovništvo (2013)
• Općina	3.860
• Općina (gustoća)	3,72 /km2
• Naseljeno mjesto	1.885
• Naseljeno mjesto (gustoća)	111,67 /km2
Vremenska zona	CET (UTC+1)
• Ljeti (DST)	CEST (UTC+2)
Poštanski broj	80 230
Pozivni broj	(+387) 34
Matični broj	116963[2]
Matični broj općine	10359

Glamoč je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te jedna od najnerazvijenijih općina Livanjskog kantona.

Glamoč se prema nekim izvorima prvi put spominje 1078. godine, kao granična župa Splitske nadbiskupije, no pretpostavlja se da je mjesto starijeg karaktera. Prije toga, u osmom i devetom vijeku, zvao se Dlamoč. Ime potječe od ilirske riječi delma što znači ovca.

Na ovim područjima je u antičko doba živjelo ilirsko pleme, Delmati, o čemu svjedoči tridesetak ilirskih gradina raspoređenih po uzvišenjima rubom Glamočkog polja. Raspored ovih gradina je takav, da se uvijek sa jedne vide još najmanje dvije druge, što je omogućavalo gotovo trenutno obavještavanje svih ovih utvrda (istovremeno i osmatračnica) o kretanju neprijatelja. Stanovništvo, koje se uglavnom bavilo stočarstvom, što im i ime govori (delmati, dalmati - ovčari) bi se u kritičnim momentima sklanjalo u ove utvrde pred najezdama različitih neprijatelja. Zbog ovako, dobro organizirane odbrane, Rimljanima je trebalo gotovo 200 godina da osvoje ovo relativno malo područje.

Rimska imperija prije je stigla na Dunav nego što je osvojila ove krajeve. Rimljani, od tada, cijelo ovo područje od Jadrana do Save u Dunava zovu Dalmacijom (raniji Ilirci).

Područje rimskog municipijuma Salviuma obuhvatalo je Glamočko i dio Livanjskog polja. Centar municipija bio je u Vrbi (Salvium u užem smislu), pet kilometara jugoistočno od Glamoča. Vrba ima izvanredan arheološki značaj što su potvrdila i arheološka i “hodološka istraživania". Na Glamočkom polju je municipij potvrđen na tri natpisa iz Podgradine, u stvari iz Vrbe, kojoj je pripadala i nepuni kilometar udaljena Podgradina. Ni na jednom natpisu iz Vrbe nema imena municipija. Rimski spomenici iz Podgradine ponekad su dovučeni iz susjedne Vrbe. Salvium je autonomni status - sudeći po onomastičkim potvrdama - dobio od cara Hadrijanana. Ni na jednom drugom mjestu u Bosni ne nalaze se slični dokazi koji ilustriraju način života lokalnih (ilirskih) stanovnika iz perioda romanizacije do perioda migracije Slavena i Avara na Balkan u 6. vijeku.

Bazilika u Vrbi spada među veće objekte ove vrste na području BiH (28,50 x 19,10 m). Tipološki pripada tzv. bosanskom tipu crkvene građevine, koji susrećemo u unutrašnjosti provincije, kao najčešći tip kultnih građevina 5. i 6. stoljeća. Takvih crkava bilo je i na velikim zadinarskim (kraškim) poljima. Bazilika je proglašena nacionalnim spomenikom.^[3]

Slično utvrđenje bilo je sagrađeno i u današnjem Halapiću, oko pet kilomatara sjeverozapadno od Glamoča, na mjestu gdje je preko Golije i Staretine izlazila itinerarska cesta iz Livanjskog polja. Ovuda je prolazio putnički promet između juga i sjevera, u stvari primorja i Panonije, pa po količini nađenog rimskog novca Halapić stoji daleko iznad ostalih lokaliteta Glamočkog polja. Tu se razvila i putna stanica Salviae, sa stanicom konzularnih beneficijara i hramom Jupiteru.

Do četrnaestog vijeka Glamoč pripada hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. Bosanski kralj Stjepan II Kotromanić, 1326. godine, u vrijeme tadašnjih dinastičkih borbi u Hrvatskoj, u borbama sa oslabljenim knezom Nelipićem osvaja Glamočko, Livanjsko i Duvanjsko polje. Ovo područje se, poslije toga, u historijskim izvorima zove Završje ili Tropolje. Oko 1355. godine (za Tvrtka I) Završje pada pod vlast ugarskoga kralja Ludovika I, da bi nedugo nakon toga ponovno pripalo Bosni. Tada je kralj Ostoja darovao grad Glamoč sa župom vojvodi Pavli Klešiću koji je i prije bio gospodar Glamoča, ali mu ga je oduzeo kralj Ostoja.

Glamoč kao mjesto u Bosni potpada 1463. pod osmansku vlast. Četiri vijeka osmanske vladavine učinili su da Glamoč dobije jak orijentalni pečat u svom urbanom tkivu, što je uostalom karakteristika najvećeg dijela mjesta u Bosni i Hercegovina. Dio katolika bježi pred Osmanlijama na jug, a najviše ih se nastanjuje u Istri. Dolaskom Osmanlija Glamoč i dalje ostaje malo mjesto na rubu Osmanskog carstva. Glasoviti putopisac Evlija Čelebija opisuje Glamoč tek kao "mjesto u kutu, nikom na putu".

Nije poznato kada su Osmanlije osvojile grad Glamoč. Do 1537. godine Glamoč je pripadao Bosanskom sandžaku, vilajetu i kadiluku Neretva, čije je sjedište bilo u Konjicu. Glamoč se nalazio u nahiji Dlamoč ili Belgrad. Godine 1550. i 1574. nahija Glamoč se spominje u Skradinskom kadiluku, koji je 1537. ušao u sastav Kliškog sandžaka. U sastavu tog kadiluka ostala je do kraja 17. stoljeća. Središte nahije bio je Glamoč u kome je kliški namjesnik Malkoč-beg sredinom 16. stoljeća podigao džamiju. Do osnivanja kapetanije glamočki grad je imao dizdara. Glamočka kapetanija osnovana je poslije 1624. godine i pripadala je Kliškom sandžaku, do njegovog pada 1689. godine. Glamočki kapetani su bili iz porodice Ćirić, a zatim iz porodice Jakirlić. Posljednji kapetan Glamoča bio je Hasan-kapetan 1818. Godine.

Grad je napušten 1851. godine a djelimično je bio porušen 1882. godine

Ostaci Starog grada Glamoča koji su vidljivi na terenu, leži na čunjastom brdu, oko 100 m iznad savremenog naselja. Potječu iz osmanskog perioda. Prema historijskim izvorima, u kasnom srednjem vijeku ovdje je postojalo utvrđenje koje je u osmanskom periodu prilagođavano vatrenom oružju. Sastoji se od gornje tvrđave, u dužini od 62 m i širini od oko 20 m, i obora ispod nje. Graditeljska cjelina – Stari grad Glamoč u Glamoču proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.^[4]

Dolaskom Austro-Ugarske stanje se kao i u cijeloj zemlji mijenja i u Glamoču. Uz veliki broj lokalnog muslimanskog i pravoslavnog stanovništva, u grad se doseljava i nešto katolika, najviše iz Dalmacije.

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Glamoč se nalaze sljedeći spomenici:

• Ostaci Kasnoantičke bazilike, Vrba, (arheološko područje),
• Stari grad Glamoč, (graditeljska cjelina).^[5]

Sastav stanovništva – općina Glamoč
	2013.[6]	1991.[7]	1981.[8]	1971.[9]	1961.[10]
Osoba	3 860 (100,0%)	12 593 (100,0%)	14 120 (100,0%)	16 979 (100,0%)	15 835 (100,0%)
Srbi	1 679 (43,50%)	9 951 (79,02%)	11 106 (78,65%)	13 870 (81,69%)	12 904 (81,49%)
Bošnjaci	1 251 (32,41%)	2 257 (17,92%)1	2 276 (16,12%)1	2 621 (15,44%)1	1 413 (8,923%)1
Hrvati	906 (23,47%)	184 (1,461%)	238 (1,686%)	378 (2,226%)	461 (2,911%)
Nisu se izjasnili	11 (0,285%)	–	–	–	–
Bosanci	4 (0,104%)	–	–	–	–
Ostali	3 (0,078%)	83 (0,659%)	98 (0,694%)	57 (0,336%)	16 (0,101%)
Crnogorci	2 (0,052%)	–	6 (0,042%)	11 (0,065%)	15 (0,095%)
Albanci	1 (0,026%)	–	4 (0,028%)	9 (0,053%)	2 (0,013%)
Romi	1 (0,026%)	–	–	–	–
Muslimani	1 (0,026%)	–	–	–	–
Bosanci i Hercegovci	1 (0,026%)	–	–	–	–
Jugoslaveni	–	118 (0,937%)	389 (2,755%)	31 (0,183%)	1 020 (6,441%)
Makedonci	–	–	3 (0,021%)	2 (0,012%)	2 (0,013%)
Slovenci	–	–	–	–	2 (0,013%)

1. ¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Sastav stanovništva – naselje Glamoč
	2013.[6]	1991.[7]	1981.[8]	1971.[9]	1961.[10]
Osoba	1 885 (100,0%)	4 256 (100,0%)	3 777 (100,0%)	2 597 (100,0%)	1 626 (100,0%)
Hrvati	762 (40,42%)	43 (1,010%)	52 (1,377%)	85 (3,273%)	65 (3,998%)
Srbi	556 (29,50%)	3 254 (76,46%)	2 686 (71,11%)	1 701 (65,50%)	846 (52,03%)
Bošnjaci	549 (29,12%)	852 (20,02%)1	809 (21,42%)1	758 (29,19%)1	450 (27,68%)1
Nisu se izjasnili	9 (0,477%)	–	–	–	–
Bosanci	3 (0,159%)	–	–	–	–
Crnogorci	1 (0,053%)	–	4 (0,106%)	5 (0,193%)	6 (0,369%)
Albanci	1 (0,053%)	–	3 (0,079%)	9 (0,347%)	2 (0,123%)
Romi	1 (0,053%)	–	–	–	–
Muslimani	1 (0,053%)	–	–	–	–
Bosanci i Hercegovci	1 (0,053%)	–	–	–	–
Ostali	1 (0,053%)	16 (0,376%)	9 (0,238%)	15 (0,578%)	4 (0,246%)
Jugoslaveni	–	91 (2,138%)	213 (5,639%)	23 (0,886%)	251 (15,44%)
Makedonci	–	–	1 (0,026%)	1 (0,039%)	1 (0,062%)
Slovenci	–	–	–	–	1 (0,062%)

1. ¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Glamoč imala je 55 naseljenih mjesta raspoređenih u šest mjesnih zajednica:

• MZ Dubrave - obuhvata naseljena mjesta: Dubrave, Hrbine, Isakovci, Mladeškovci, Podkraj, Pribelja i Rajićke.
• MZ Glamoč - obuhvata naseljena mjesta: Babića Brdo, Biličić, Ćirići, Ćoslije, Đuličan, Glamoč, Halapić, Hasići, Hozići, Jakir, Kamen, Kovačevci, Malkočevci, Petrovo Vrelo, Podgradina, Radaslije, Rudine, Vrba i Zajaruga.
• MZ Odžak - obuhvata naseljena mjesta: Glavica, Hasanbegovci, Hotkovci, Krasinac, Maslina Strana, Odžak, Opačić, Perduhovo Selo, Podgreda, Prijani, Reljino Selo i Stekerovci.
• MZ Rore - obuhvata naseljena mjesta: Crni Vrh i Rore.
• MZ Sloga - obuhvata naseljena mjesta: Popovići, Šumnjaci i Vagan.
• MZ Staro Selo - obuhvata naseljena mjesta: Dolac, Dragnjić, Karajzovci, Karlovac, Kopić, Korićna, Malo Selo, Podglavica, Skucani, Staro Selo, Vidimlije i Zaglavica.

Općinom rukovodi Načelnik općine koji se bira na lokalnim općinskim izborima svake četiri godine, na kojima se bira i Općinsko vijeće, koje se sastoji od 15 vijećnika, koji se biraju po partijskim listama. Članovi Općinskog vijeća se biraju direktno, te na osnovu dobijenih glasova, proporcionalno udjelu partije, zastupaju biranu partiju u općinskom vijeću. Ovlasti Načelnika općine i Općinskog vijeća regulisani su zakonima i statutom općine.

Sa ukupno 1.036 glasova (50,93%) za načelnika općine izabran je Radovan Marković, član koalicije SNSD/SP RS.^[11][12]

Na izborima za Općinsko vijeće, održanim 2. oktobra 2016. godine, izabrana su 4 predstavnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, 2 iz Stranke demokratske akcije, 2 iz Demokratske fronte, 2 iz Hrvatske demokratske zajednice, 1 iz Socijaldemokratske partije, 1 iz Partije demokratskog progresa, 1 iz Socijalističke partije, 1 iz Hrvatske kršćanske demokratske unije i 1 iz Hrvatske demokratske zajednice 1990.^[12]

Prostor glamočke općine obuhvata tipičan kraški kraj s dva markantna geomorfološka područja - prostranu ravan polja od oko 129 km² površine i mnogo veće područje planinskih bila i kraških visoravni od oko 867 km².

Glamočko polje je prostrana i dosta zatvorena kraška ravnica koja se izdužila pravcem SZ-JI za oko 45 km. Polje je najšire, 12 km, u svom centralnom dijelu na pravcu Glamoč - Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje su se planinske strane, koje ga uokviruju, približile na samo 700 m.

Sa svih strana Glamočko polje je prosto zabarikidirano visokim kraškim planinama koje su se ispele na 2006 m nad razinom mora i 1100 m nad razinom polja. Počev od krajnjeg jugoistoka ove kraške visoravni i planinska bila nadovezuju se jedna na drugu ovim redom:

• Cincar 2006 m,
• Vitorog 1910 m,
• Golija 1890 m,
• Šator 1876 m,
• Malovan 1830 m,
• Bukovača 1651 m,
• Čatrnja 1634 m,
• Čardak 1604 m,
• Kurljaj 1590 m,
• Ovčar 1578 m,
• Staretina 1490 m,
• Riđuša 1361 m,
• Crni vrh (planina, Glamoč) 1359 m,
• Krug 1297 m
• Mliništa 1230 m,
• Korićina 1172 m i
• Borovnjača 1040 m.

Ovaj planinski lanac odvaja Glamočko polje od doline Vrbasa, Plive, Sane i Unca, Grahovskog, Livanjskog i Kupreškog polja praveći od njega na taj način dosta zatvorenu i izoliranu cjelinu.

Osnovne hidrološke karakteristike ovog prostora u odnosu na susjedna mu područja su pomanjkanje vode, tipična kraška hidrografska slika, prostrani planinski pašnjaci i veliki šumski kompleksi.

Voda je u ovom kraju najveći problem, može se reći limitirajući faktor u razvoju općine. Prema godišnjoj količini padavina vode je i više nego što treba; problem je što je ona koncentrisana u zimskom periodu, dok ljeti nastupaju suše. Ljeti se za opskrbu vodom ovdašnji čovjek najviše koristi vodom iz bunara i čatrnja. Ove se vode rijetko filtriraju pa često dolazi do pojave stomačnih oboljenja. Samo nekolicina seoskih naselja uspješno je riješila problem snabdijevanja vodom.

Najveće jezero u Glamočkoj općini je jezero Hrast površine 25.000 kvadratnih metara. Tu su još dva manja jezera: Šatorsko jezero površine 8.000 kvadratnih metara i jezero Busija - 4.000 kvadratnih metara.

U klimatskom pogledu cijeli glamočki kraj pripada planinskom kraškom klimatu sa kratkim, sušnim i svježim ljetom i veoma dugim, snježnim i surovim zimama. Proljetno i jesenje vrijeme ovdje vrlo kratko traju. Već od septembra javljaju se prvi snjegovi, koji formiraju dosta visoki snježni pokrivač, koji se otopi tek polovicom maja. Decembar, januar i februar uvijek imaju prosječnu temperaturu ispod nule. Ljeti temperatura rijetko kada prelazi 20°, a prosječno se kreće oko 15°. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,2 °C. Nad glamočkim krajem tokom godine padne prosječno iznad 1480 mm padavina, od čega u hladnijem dijelu godine više od četiri petine.

Osim cestovnog prometa u Glamoču je i pista Suhopolje udaljena od centra općine 4 km. Konfiguracija Glamočkog polja je takva da avioni mogu slijetati na nekoliko mjesta.

• Avdo Ćuk, narodni heroj Jugoslavije
• Ešref Kovačević, kaligraf arapskog pisma i profesor arapskog jezika
• Nedim Filipović, naučnik, intelektualac, orientalista, filolog, turkolog, historičar-osmanista
• Sanda Krgo, glumica
• Zaim Topčić, književnik
• Zdravko Tolimir, bivši general i vojni zapovjednik, te osuđeni ratni zločinac

• Kanton 10

• Zvanični sajt općine Glamoč