Naziv Srbi potiče od staroslavenskog oblika *sъrbъ. U srednjovjekovnim grčkim spisima spominje se kao Σέρβιοι, Σέρβλοι, a u starim srpskim spisima kao srъbinъ, srъblinъ. Naziv se očuvao u imenu oblasti Zribia (Majsen) koja se pominje kod Kosmasa. Kod Konstantina VII Porfirogenita naziv Σέρβιοι se odnosi na jedno južnoslavensko pleme. Oblik *sъrbъ se dovodi u vezu sa ruskim izrazom пасерб (posinak), sa ukrajinskimпрісербіті (pridružiti se, priključiti se), sa staroindijskim sarbh- (tući, seći, ubiti), sa latinskimsero (sastavljati) i sa grčkimειρω (nizati).[18]
Srbi govore srpskim jezikom. Srpski jezik je službeni jezik Srbije i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine te jedan od dva službena jezike sporne teritorije djelimično priznatog Kosova.
^Nordstrom. str. 353. (Serbia and Iran as top two countries in terms of immigration beside "Other Nordic Countries", based on Nordic Council of Ministers Yearbook of Nordic Statistics, 1996, 46—47)
^Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>;
nije naveden tekst za reference s imenom Dijaspora