Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Geografija Hrvatske vrlo je raznovrsna sa krajolikom koji se proteže od prostranih ravnica Panonske nizije preko uskog područja visokih Dinarida do impresivne obale Jadranskog mora, jedne od najrazvedenijih na svijetu. Navedeni položaj pruža ugodne uvjete vlažne kontinentske klime u unutrašnjosti i sredozemne klime na primorskoj obali. Hrvatska se polovinom svoje teritorije nalazi u panonsko-peripanonskom prostoru, trećinom u primorskom ili jadranskom dijelu, dok ostatak čini gorski ili dinarski prostor. Obalu dužine 5.835 km sačinjavaju na moru 1246 ostrva, ostrvca, hridi i grebena, a na kopnu brojne uvale, prevlake, zalivi i dva poluostrva, Pelješac i Istra.
Plodna Panonska nizija pruža bogatstvo i mogućnosti za razvoj poljoprivrede, dok jadranska obala omogućuje razvitak ribarstva, brodogradnje, a posebno turizma. Gorska Hrvatska nema toliko razvijene mogućnosti poput nizijske ili primorske Hrvatske, ali u posljednje vrijeme se tamo razvija zimski i seoski turizam. Najviša planina koja dijelom čini prirodnu granicu sa Bosnom i Hercegovinom jeste Dinara sa istoimenim najvišim vrhom od 1831 m.
Hrvatska se nalazi na sjevernoj zemljinoj polulopti između 42° 23′ i 46° 33′ sjeverne geografske širine, te 13° 30′ i 19° 27′ istočne geografske dužine. Hrvatska sa površinom od 56.542 km2 pripada donjem dijelu ljestvice srednje velikih država Evrope, tj. u svijetu se nalazi na 124. mjestu. Udaljenost od Štrigove (krajnje sjeverne tačke) do hrta Oštro (krajnje južne tačke na kopnu) iznosi 490 kilometara, a od Savudrije (krajnje zapadne tačke) do Iloka (krajnje istočne tačke) iznosi 464 kilometara. Krajnja južna tačka Hrvatske je ostrvo Galijula.
Ukupna dužina kopnenih granica je 2.028 km, a obalne linije 5.835 km. Udaljenost od Savudrije do rta Oštro iznosi 527 km, pa stoga koeficijent razuđenosti hrvatskog dijela jadranske obale iznosi vrlo visokih 11,1, što svrstava hrvatsku obalu među najrazvedenije na svijetu. 1233 jadranskih ostrva, ostrvca, hridi i grebena nalazi se u Hrvatskoj. Od tolikog broja njih 718 su ostrva od kojih je 66 naseljeno. Najveća ostrva su Cres i Krk, oba sa površinom od 405,8 km2.
Republika Hrvatska članica je Evropske Unije od 1. jula 2013. Nastala je nestankom socijalističkih sistema u Evropi, kada se bivša Jugoslavija raspala se nekoliko samostalnih država tokom 1990. i 1991. godine. Hrvatska je proglasila nezavisnost 25. juna1991. godine, istog dana kad i Slovenija, dok je međunarodno priznata 15. januara1992. godine. Hrvatski sabor je "božićnim" Ustavom iz 1990. godine organizirao Republiku Hrvatsku u 21 teritorijalno-upravnu jedinicu nazvanu "županija". Novim Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH (od 30. januara1997. godine) status grada dobilo je 47 općina, 63 naselja status općine, a 13 općina postalo je naseljima. Tako danas Hrvatska ima 122 grada i 416 općina. Grad Zagreb, kojem se organizacija uređuje Zakonom o Gradu Zagrebu, postao je posebna jedinstvena teritorijalna i upravna jedinica, odvojena od "zagrebačkog prstena" koji je postao zasebna Zagrebačka županija.
Od stjecanja nezavisnosti i međunarodnog priznanja u granicama nekadašnje jugoslavenske republike, Hrvatskoj je preostalo dogovoriti neke manje granične sporove sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom.
Geopolitički i geostrateški položaj Hrvatske je vrlo složen, pogotovo nakon raspada bivše Jugoslavije i nestanka bipolarnog geopolitičkog sistema između kapitalističkog Zapada pod vodstvom SAD-a i komunističkog Istoka pod vodstvom bivšeg SSSR-a koji su u Evropi bili podijeljeni "željeznom zavjesom". Od kraja 1990-ih Hrvatska prolazi kroz proces tranzicije i približava se novom monocentričnom svjetskom geopolitičkom sistemu. Ubrzano prestrukturiranje iz djelomično zatvorenog socijalističkog u otvoreno kapitalističko tržište zahtijeva integriranost Hrvatske u svjetskom tržištu.
Hrvatska se dijeli na tri osnovne prirodne cjeline koje se međusobno nadopunjuju, tj. čine komplementarnost prostora.
Nizijska ili panonska prirodna regija (obuhvata 55% teritorije i 66% stanovništva)
Primorska ili jadranska prirodna regija (obuhvata 31% teritorije i 31% stanovništva)
Gorska ili dinarska prirodna regija (obuhvata 14% teritorije i 3% stanovništva)
Također, različita prirodna, društveno - geografska i druga obilježja pojedinih njenih dijelova, razlog su podjele Hrvatske na nekoliko manjih regionalnih cjelina:
Svaka od njih, osim Gorske Hrvatske, gravitacijski je usmjerena vlastitom makroregionalnom središtu, pa se u funkcionalnom smislu mogu izdvojiti četiri makroregije:
Zagrebačka makroregija - obuhvata Centralnu Hrvatsku
Osječka makroregija - obuhvata Istočnu Hrvatsku
Riječka makroregija - obuhvata Sjeverno hrvatsko primorje
Splitska makroregija - obuhvata Južno hrvatsko primorje
Jedino Gorska Hrvatska nema vlastito makroregionalno središte pa se pojedini njeni dijelovi gravitacijski orjentiraju prema Rijeci, Zagrebu ili Splitu.
U reljefu Hrvatske zastupljene su sve tri osnovne grupe stijena: taložne ili sedimentne stijene (čine 95% reljefa Hrvatske), preobrazne ili metamorfne stijene (čine 2-4% reljefa Hrvatske) i magmatske stijene (čine oko 1% reljefa Hrvatske).
Prema rasprostranjenosti i starosti stijena, najstarije stijene nalaze se u jezgrama "ostrvskih" planina Papuka, Psunja i Moslavačke gore. Iz mezozoika prevladavaju karbonatne stijene (dolomiti i vapnenci) u kršu i to najviše na Banovini, Kordunu, Gorskom kotaru, Velebitu, Lici i Dalmaciji. Najmlađe stijene su kenozojske starosti (klastični sedimenti) na području panonskog i peripanonskog prostora.
Veliki planinski lanci Hrvatske izdigli su se pod uticajem konvergencije (podvlačenja) dviju velikih svjetskih litosfernih ploča. Sa juga je to sjeveroafrička, a sa sjevera i istoka euroazijska litosferna ploča. Tercijarnom ili alpskomorogenezom nastali su tako Dinaridi, najznačajniji planinski lanac u Hrvatskoj. Prostori iznad 1500 metara čine tek 0,11 posto ukupnog hrvatske teritorije. Među tim planinama nalaze se:
Hrvatska je uglavnom nizijski prostor (do 200 m nalazi se 54% ukupne teritorije). Najveći dio niske Hrvatske nalazi se u ravničarskom panonskom i brežuljkastom peripanonskom prostoru. Ostatak niske Hrvatske čine krške zaravni i flišne doline u Istri, Ravnim kotarima i na nekim ostrvima.
Hrvatska je poznata po svojoj pomorskoj tradiciji koju duguje Jadranskom moru. Hrvatska je međuostalom poznata po moru, turizmu, brodogradnji, ribarstvu i pomorstvu.
Površina Jadranskog mora iznosi 135.595 km2, a od toga 31.067 km2 čini obalno more pod upravom Hrvatske (po Hrvatskoj). Hrvatskim nastojanjima da proglasi tzv. privredni pojas (dio epikontinentalnog mora) protivi se Slovenija. Dužina Jadranskog mora iznosi 783 km, a prosječna širina 248 km.
Hrvatska obala Jadranskog mora jedna je od najrazvedenijih u svijetu
Jadransko more se pruža longitudinalno sa smjerom Dinarida, tj. u smjeru sjeverozapad-sjeveroistok. Jadransko more zapravo je veliki zaliv mnogo većeg Sredozemnog mora. Dvije trećine Jadranskog mora nije dublje od 200 metara, te predstavlja područje plićaka ili šelfa. Prosječna dubina mu je 173 metra, a najveća dubina od 1233 m izmjerena je u južnojadranskoj zavali. Jadransko more dijeli se u četiri regije:
Duboka južnojadranska zavala (najveća dubina 1233 m)
Temperatura jadranskog mora kreće se od 22 i 25 °C ljeti i 5 do 15 °C zimi. Prozirnost i modrina daleko su veće od drugih mora[nedostaje referenca], te prozirnost iznosi i do 56 metara. Morske mijene su pojačane zbog plimnog vala iz Sredozemnog mora kojem treba 12 sati da obiđe cijeli Jadran. Morske struje su slabog intenziteta i kreću se uz grčku, albansku, crnogorsku, bosansku i hrvatsku obalu, a vraćaju se uz italijansku. Na svom ulasku u Jadran morske su struje duž hrvatske obale tople, dok su uz italijansku hladne. Slanoća ili salinitet Jadranskog mora iznosi 38‰ što je više od svjetskog prosjeka. Jadran je bogat brojnim hemijskim sastojcima od kojih su neki korisni (silikati, nitrati, fosfati, magnezij, kalij ...), a neki ekološki štetni (deterdženti, amonijak, ulja, masnoće ...). Za život u moru najvažnija je koncentracija kisika koja je veća od prosjeka.
Hrvatska sa pravom nosi naziv "zemlja hiljadu ostrva." Od 1233 jadranskih ostrva, ostrvca, hridi i grebena u hrvatskom dijelu jadranske obale nalazi se njih 1185. Od tih 1185 ostrva, ostrvca, hridi i grebena njih 718 su ostrva od kojih je 66 nastanjeno. Najveća ostrva su:
Ostrvo sa najvišom nadmorskom visinom je Brač sa Vidovom gorom visokom 780 m, a nakon njega slijede Cres (639 m) i Hvar (628 m). Najdužu obalu imaju Pag (269,2 km), Hvar (254,2 km) i Cres (247,7 km).
Rijeke i jezera
Rijeke u Hrvatskoj pripadaju dvama slivovima: crnomorskom i jadranskom slivu. Oko 62% rijeka Hrvatske pripada crnomorskom, dok ostatak od 38% pripada jadranskom slivu. Granicu između ta dva sliva čini razvodnica ili vododjelnica koja ide vrhovima dinarskih planina. Deset najdužih rijeka u Hrvatskoj su:
Dunav je druga po dužini evropska rijeka koja izvire u Schwarzwaldu (Crna šuma), a utiče u Crno more. Osim Hrvatske Dunav povezuje još 7 država i čini jedan od glavnih riječnih plovnih putova u Evropi. Glavna hrvatska riječna luka na Dunavu je Vukovar, koji u zadnje vrijeme sve više razvija mogućnosti riječne luke, tj. riječnog prometa.
Sava je najznačajnija i najduža hrvatska rijeka (prema ukupnoj dužini vodotoka u RH). Karakterizira je kišni ili pluvijalni režim, a zbog velike protočnosti od skoro 2000 km3/s pogodna je za plovidbu od Siska nizvodno. Za poboljšanje hrvatskog riječnog plovnog puta trebao bi se izgraditi već isplanirani plovni kanal Sava-Dunav između Šamca i Vukovara.
Poseban su fenomen rijeke ponornice (Pazinčica, Lika, Gacka, Krbava) koje poniru u pukotinama u vapnencu, a završavaju u moru gdje stvaraju vrulje (područje na morskoj površini koje izgleda kao da voda vrije).
U Međimurskoj županiji postoje brojna vještačka jezera nastala na otvorenim kopovima gdje se vadio šljunak, kao što je jezero kod naselja Ivanovec
Hrvatska se nalazi u umjerenom klimatskom pojasu sjeverne polutke Zemlje. Zbog takvog položaja klimatske su prilike povoljne i umjerene bez ikakvih temperaturnih ekstrema. Pravilna je izmjena svih četiriju godišnjih doba, a glavni čimbenici koji utiču na klimu Hrvatske jesu Atlantski okean, zapadni vjetrovi, zračne mase, ciklone i anticiklone.
Izdvajamo 3 osnovne klimatsko-vegetacijske zone. To su: 1. Mediteranska klimatsko-vegetacijska i ekološka zona, 2. Panonska i peripanonska klimatsko-vegetacijska i ekološka zona, 3. Gorska klimatsko-vegetacijska i ekološka zona.
U jesen i zimi stvaraju se islandske i genovske ciklone koje donose vlažno i nestabilno vrijeme, dok u ljeti azorska i sibirska anticiklona uzrokuju stabilno vrijeme.
Važan uticaj imaju i regionalni i lokalni orografski modifikatori, tj. položaji planinskih lanaca. Alpe i Dinaridi sprječavaju daljnji prodor zračnih struja sa juga prema unutrašnjosti. Stoga dijelovi uz samo podnožje planinskih lanaca primaju najveću količinu padavina.
Prosječno trajanje insolacije u Hrvatskoj smanjuje se od zapada k istoku i od sjevera prema jugu. Najmanju insolaciju imaju najviši vrhovi planina i sjeveroistok Hrvatske dok najveću insolaciju imaju dalmatinska ostrva (Hvar 2674 sati) i južna Hrvatska.
Prosječni iznosi i godišnji hod temperatura zraka razlikuju se u Hrvatskoj od regije do regije. Umjerenost klime rezultat je ne tako hladnih zima i ne previše vrućih ljeta. Najhladniji mjesec je januar sa prosječnim temperaturama od -2 u gorskoj do 5 °C u primorskoj Hrvatskoj. Najtopliji mjesec je juli sa prosječnim temperaturama od 15 u gorskoj do 24 °C u primorskoj Hrvatskoj.
Temperature i padavine ovise o uticaju maritimnosti, odnosno kontinentalnosti. Temperature se povećavaju od zapada prema istoku i od sjeverozapada prema sjeveroistoku. Dok se padavine povećavaju obrnuto sa temperaturom. Najviše padavina primaju planinski lanci, a najmanje unutrašnjost Hrvatske.
Tlo i vegetacija
U Hrvatskoj postoje prirodna i antropogena tla. U primorskoj Hrvatskoj važna su crvena (crvenice) i smeđa tla, a ponegdje se mogu pronaći i skeletna tla. U gorskoj Hrvatskoj prevladavaju lesivirana ili isprana tla, dok se pojavljuje i reliktna crvenica i planinska crnica. U nizijskoj Hrvatskoj postoje razni tipovi tala. Uglavnom su to crnice, a ponegdje černozemi. Uz vlažna područja nalaze se močvarne crnice, odnosno močvarna ilovasta tla. Na gorama nizijske Hrvatske nalaze se isprane crnice, a pod uticajem čovjeka nastaju tzv. antropogena tla.
Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja sa bogatim i raznovrsnim šumskim fondom koji prekriva 37% ukupnog teritorija. Najviši postotak šuma na jedinici površine ima gorska Hrvatska. Prema osnovnim vegetacijskim vrstama najveći dio hrvatskih šuma čine bjelogorične šume ili listače (oko 80% svih šuma), manji dio čine četinjače (oko 13% svih šuma), dok najmanji dio čine mješovite šume (oko 7% svih šuma). U primorskoj Hrvatskoj karakterističan je degradirani šumski pokrov, pa je najvećio dio površina pod makijom, garigom, šikarama i kamenjarom.
Demografija
Kroz historiju broj stanovnika Hrvatske je varirao. Prvim popisom stanovništva Hrvatske iz 1857. godine utvrđeno je 2.181.499 stanovnika. Od tada je broj stanovnika rastao do danas, uz izuzetke poratnih godina (Prvi i Drugi svjetski rat, Domovinski rat) kada je popisom utvrđen pad broja stanovništva. Posljednjim popisom stanovništva iz 2001. utvrđeno je 4.437.460 stanovnika koji žive u Hrvatskoj. Prosječna gustoća naseljenosti u Hrvatskoj iznosi 78,4 st./km2.
Prostor Hrvatske nije ravnomjerno naseljen. Zbog procesa deruralizacije ta se razlika sve više povećava. Osim demografske diferencijacije u odnosu selo-gradu, uočljive su i razlike među regijama Hrvatske. Najgušće je naseljena središnja Hrvatska (115 st./km2), a najmanje gorska Hrvatska (13 st./km2).
Demografska se struktura nakon Domovinskog rata pogoršava sve jače i jače. Prirodni priraštaj je doživio velik poremećaj. Znatno je veća stopa smrtnosti ili mortaliteta u odnosu na stopu rodnosti ili nataliteta.
Hrvatska je proživjela demografsku tranziciju poput većine razvijenih zemalja. Ona se odvijala brzo, pogotovo njena druga etapa, pa Hrvatska nije uspjela napraviti veću eksploziju stanovništva tokom svoje historije.
Ostali trendovi koji potiču pad broja stanovništva jesu i smanjenje broja sklopljenih brakova, kao i smanjenje fertilnog kontingenta (broj žena u starosnoj grupi od 15 do 44 godine).
Najbolji pokazatelj budućnosti stanovništva je dobno-spolna struktura (tzv. "piramida"). Ona je u Hrvatskoj gotovo obrnuta naglavačke, što pokazuje starenje i odumiranje stanovništva. Najidealniji tip je piramida sa širokom bazom (najveći postotak čine mlado stanovništvo) i uskim vrhom (mali postotak starog stanovništva). Sve nepovoljniji trendovi procesa senilizacije stanovništva vode k smanjenju radnog kontingenta što ne uzrokuje samo demografske, već i ekonomske probleme.
U ekonomiji Hrvatske važan je udio aktivnog, uzdržavanog i umirovljenog stanovništva. Aktivno stanovništvo učestvuje sa 42 posto, uzdržavano sa 35 posto, a umirovljeno stanovništvo sa 23 posto u ukupnom stanovništvu. Hod zaposlenosti u Hrvatskoj ima silaznu putanju. Prema osnovnim sektorima djelatnosti, najveći udio od 33,7 posto ima sekundarni sektor, oko 30 posto čini tercijarni, kvartarni zauzima oko 25 posto, dok najmanji udio ima primarni sektor sa samo 11 posto.
Za privredni razvitak posebno je značajna razina školovanosti stanovništva koja je u Hrvatskoj relativno nepovoljna. Oko 40% stanovništa ima završenu samo osnovnu školu (od njih polovina nema potpuno osnovno školsko obrazovanje), 47% ima završenu srednju školu (uključujući gimnaziju), dok više i visoko školovanje ima samo 12% ukupnog stanovništva.
Nacionalna i religijska struktura u Hrvatskoj je raznolika zbog brojnih historijskih tokova i migracija. Hrvatska sve više postaje multinacionalno društvo, poput mnogih zemalja u Evropi i svijetu. Uz taj proces odvija se i povećanje homogenosti većinskog naroda. U ukupnom stanovništvu Hrvati čine 89,6 posto, dok su iza njih Srbi sa 4,5%. Ostalih (Italijani, Mađari, Slovenci...) ima 3,1 posto u ukupnom stanovništvu.
Zagreb - glavni grad i najvažnije središte Hrvatske
U Hrvatskoj je izražena monocentrična orijentacija naselja sa glavnim središtem Zagrebom. Zagreb je prema širini gravitacijskog područja i jedno od makroregionalnih središta. Ostala makroregionalna središta su prema veličini iza Zagreba, a to su Split, Rijeka i Osijek. U Hrvatskoj, dakle, postoje četiri osnovne urbanemakroregije (nodalno-funkcionalne regije). Oko 35 posto ukupne teritorije i oko 47 posto ukupnog stanovništva zauzima zagrebačka ili centralna makroregija. Tu je koncentrirano 62 posto ukupnog kapitala, a Zagreb je privredno, kultuno, društveno, obrazovno, naučno središte Hrvatske. Ostala regionalna središta zagrebačke makroregije su Karlovac, Varaždin, Sisak i Bjelovar. Splitska ili južna makroregija obuhvata prostor Dalmacije, a zauzima 26 posto teritorija i 21 posto stanovništva. Makroregionalno središte je Split, a regionalna središta su Zadar, Šibenik i Dubrovnik. Riječka ili zapadna makroregija sa središtem u Rijeci obuhvata 18 posto ukupne teritorije i 13 posto ukupnog stanovništva. Uz Rijeku se ističe regionalno središte Pula. Ova makroregija jedna je od najvitalnijih hrvatskih regija. Osječka ili istočna makroregija obuhvata Slavoniju, odnosno zauzima 21 posto ukupne teritorije i 20 posto stanovništva. Osim Osijeka kao makroregionalnog središta, ostala regionalna središta su Slavonski Brod, Požega, Vinkovci i Vukovar.
Ukupno je u Hrvatskoj 423 općina i 123 grada koji su grupirani u 20 županija i Grad Zagreb.
Privreda
Brodogradilište Uljanik bilo je najuspješnije je hrvatsko brodogradilište, a poznato je i u svijetu
Hrvatska je kroz historiju cijelo vrijeme bila rubni dio srednjoevropskih država. Stoga se razvijala brže od istočnoevropskih zemalja, ali zbog svoje rubnosti nije nikad uspjela iskoristiti vlastite kapacitete. Razvoj privrede Hrvatske kroz historiju možemo podijeliti u pet razdoblja: razdoblje početne transformacije obrta (cehova) do 1870-ih, manufakturno-industrijska (željeznička) razvojna etapa do Prvog svjetskog rata, međuratno razdoblje od 1918. do 1945. godine, period realsocijalističkog razvoja od 1945. do 1990. i razdoblje prestrukturiranja ili tranzicije od 1991. do danas. Hrvatska privreda trenutno je obilježeno snažnim procesima industrijalizacije, deagrarizacije, deruralizacije i urbanizacije. Jedan od najvećih problema koji se dogodio nakon prelaska na kapitalistički model je velik broj nezaposlenosti, koji se polagano smanjuje.
Važne ekonomske grane u Hrvatskoj su poljoprivreda i turizam. Više od 90 posto turizma odvija se u primorskoj Hrvatskoj, a razvile su se i pojedinačne grane: primorski, planinski, kulturni, tranzitni, vjerski, nautički, nudistički, skijaški i seoski (ruralni) turizam, te turizmi toplica i gradova. Turizam donekle pokriva velik trgovački deficit ostvaren u međunarodnoj robnoj razmjeni. Najrazvijenija i najznačajnija hrvatska turistička regija je Istra.
Međunarodni sporazumi
Hrvatska je članica nekoliko međunarodnih sporazuma koji se odnose na zaštitu okoliša i klime, a najvažniji od njih su:
