Jabuka je strma, mjestimice okomita, 97 metara visoka klisura piramidalnog oblika, gola, i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora.
Ostrvo se sastoji od crnih vulkanskih stijena u kojima se nalazi magnetit, zbog kojeg putnički brodovi izbjegavaju plovidbu blizu ostrva, jer uzrokuje velike smetnje u magnetskoj igli na navigacijskim spravama. Ostrvo je 1958. proglašen geološkim spomenikom prirode.
Flora i fauna
Ostrvo Jabuka nalazi se daleko od svih morskih puteva i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je ostrvo cilj putovanja.
Nema obale prikladne za pristajanje brodova ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, a velika strmina ne dozvoljava izgradnju nastambe. More uokolo vrlo je duboko i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati.
Na ostrvu obitavaju značajne biološke vrste poput dalmatinskog guštera (Podarcis melisellensis) i neke biljke (Centaurea jabukensis i Centaurea crithmifolia, obje Asteraceae) zaštićeni endemi.
More oko ostrva bogato je ribom, a posebno morskim Ljuskavkama (Sparidae).
Literatura
Šerić, Neven (2006). Biserna ogrlica - pučinski otoci srednjeg Jadrana (RTF) (in Croatian). Marjan tisak. ISBN 953-214-367-X.