Neodređeni član označava da se radi o bilo kojem predmetu neke vrste (npr. engleski a/an, francuski un/une/des, mađarski egy, nemački ein/eine).
Partitivni član označava količinu (npr. francuski du).
Neki jezici koriste samo određeni član (velški). U pojedinim jezicima određeni član ne može doći ispred ličnog imena (engleski, njemački), a u nekima može (portugalski).
U nekim jezicima član je nastavak koji se dodaje na riječ: