Besim Spahić je rođen 1953. godine u Travniku, u porodici koja je pripadala srednjoj društvenoj klasi.[2][3] U rodnom gradu je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, a još od djetinjstva je pokazivao talenat za muziku i pozorište.[2] Kao šestogodišnjak je dobio glavnu ulogu u školskoj priredbi, a igrao je u mnogo predstava i dobio brojne nagrade. Muzikom se bavi od najranijeg djetinjstva; u osmom razredu osnovne škole osnovao je grupu „Orkani”, potom „Nobelovci”, a zatim je počeo svirati u grupi „Veseli akordi” te kasnije i u posljednjoj postavi grupe „Veziri”.[4]
Studije i profesionalna karijera
Akademsko obrazovanje odlučio je započeti sa samo 14 godina; prvobitno je — kako sam kaže — želio studirati glumu i muziku, ali je na kraju ipak završio novinarstvo i politologiju.[2] Diplomirao je 1974. godine na Fakultetu političkih nauka „Veljko Vlahović”, na Odsjeku za žurnalistiku.[5] Poslije petogodišnjeg angažmana u Pozorištu mladih u Sarajevu, počeo je raditi kao novinar na RTV Sarajevo.[2] Nakon provedene dvije i po godine rada u toj medijskoj kući, prešao je na Fakultet političkih nauka u Sarajevu, gdje je radio kao asistent na Odsjeku za žurnalistiku.[6] Zvanje redovnog profesora prvi put je dobio 1987. godine.[5]
Tokom Rata u Bosni i Hercegovini, živio je u Ljubljani, radeći kao kreativni direktor i urednik oglašavanja u agenciji „Studio marketing”.[6] Bio je urednik časopisa koji je izdavao Savez udruženja novinara Jugoslavije pod imenom Novinarstvo, te časopisa koji je izdavao Savez udruženja za marketing Jugoslavije pod imenom Marketing.[5] Učestvovao je na brojnim naučnim, domaćim i inostranim kongresima i simpozijumima, a neki od najbitnijih su „Pečat vremena” (Udruženje komunikologa Hrvatske; avgust 2011), „Promocija ruralnih potencijala” (CEIO; Zagreb, oktobar 2011) i „Imidž glavnog grada države” (Urbanistički institut Republike Slovenije; Ljubljana, 2007).[5] Bio je učesnik i mnogobrojnih naučnoistraživačkih projekata.[5]
Ovo ga sve, međutim, nije u potpunosti ispunjavalo;[2] tako se sve do danas (pogotovo sljedećih pet godina nakon Rata u BiH) nastavio pored profesionalne karijere baviti i pisanjem pozorišnih komada za djecu i odrasle, te komponovanjem (prvenstveno dječje) ali i stvaranjem (uglavnom tradicionalne i rok) muzike.[2][6] Svoje muzičko-scenske projekte, najčešće mjuzikle, između ostalog je realizovao na teritoriji Slovenije (11 autorskih mjuzikala),[4]Hrvatske (2 mjuzikla)[4] i Italije (2 mjuzikla),[4] a u domovini Bosni i Hercegovini prezentovao je svoj ’multiprojekat’ — mjuzikl Kulin ban – Nadaleko znan,[2] kao i još nekoliko tematskih mjuzikala kroz festival „Linofest” u organizaciji grupe „Libertas”.[4] Pisao je i pjesme za mnoge muzičke zvijezde sa prostora bivše Jugoslavije (Nikša Bratoš, Seid Memić Vajta, Đulijano Đanić [hr] i dr.), od kojih su neke postali evergrini (Jugo od Đulijana i Bana).[2][6] Kao ’slobodni umjetnik’ više od pet godina, pored mnogobrojnih muzičkih i pozorišnih projekata potpisuje i nekolicinu književnih.[2]
Ostalo
Besim Spahić je marta 2012. godine dospio u fokus javnosti nakon predavanja održanog u Kaknju čiji je video-snimak postavljen na Jutjub imao veliku gledanost. U predavanju je oštro iskritikovao tadašnje (i sadašnje) stanje u Bosni i Hercegovini izazvano namjernim iskrivljavanjem istorije i pozvao na prevazilaženje etno-religijske podijeljenosti zbog koje je region već vijekovima nestabilan i podložan sukobima.[9][10]
Tečno govori slovenački, italijanski, francuski i engleski jezik.[2] Kako su mu majčini preci bili trgovci, urari i zlatari, poznaje i nekoliko zanata — prvenstveno urarski — i kako sam kaže, „u stanju je popravljati stare satove, što je za mnoge urare mlađih generacija nepoznanica”.[2] Svira gitaru,[11], tamburu,[12]frulu i još nekoliko instrumenata.
Nagrade
1987. — Nagrada Udruženja novinara BiH (za knjigu Kontroverze propagandnog djelovanja)
1990. — Nagrada Saveza udruženja ekonomskih propagandista Jugoslavije (za knjigu Uvod u kreaciju tržnih komunikacija)[5]
Nagrada Evropske unije za najčovjekoljubniji dječiji multiprojekat (za mjuzikl Bing bang Bong – prijatelj svijeta)
Nagradu za najslušaniju kompoziciju u Hrvatskoj na „Zlatnoj žici Slavonije”[4]
Najznačajnija djela
Knjige
Ekonomsko-propagandna poruka u uslovima socijalističkog samoupravljanja: Magistrska naloga (1980)[13]
Analiza simbola i značenja predstave proizvoda kao sastavnog dijela ekonomske propagande: Doktorska disertacija (1980)[14]
^Spahić, Besim (1982). Kultura srca: Karikature. Google Books. Centar za društvenu djelatnost Univerziteta. стр. 9. Архивирано из оригинала 12. 06. 2016. г. Приступљено 12. 6. 2016.
^Stefanović, Vladimir; Lavrač, Ivo; Ploštajner, Zlata; Spahić, Besim; et al. (Mestna občina Ljubljana. Oddelek za kulturo in raziskovalne dejavnosti, Mestna občina Ljubljana. Oddelek za stavbna zemljišča) (1998). Trženje mesta Ljubljane: Raziskovalni projekt (prva faza – letno poročilo). Google Books. Urbanistični inštitut Republike Slovenije. стр. 258. Архивирано из оригинала 12. 06. 2016. г. Приступљено 12. 6. 2016.
^Spahić, Besim; Kosi, Gorazd (2001). Nature at war. Google Books. Nacionalni inštitut za biologijo. Архивирано из оригинала 12. 6. 2016. г. Приступљено 12. 6. 2016.
.svg){kind=small}
