Veliko Trnovo (bug.Велико Търново [Veliko Tarnovo]; do 1965. samo Trnovo), grad je na sjeveru centralne Bugarske, koji je administrativno sjedište oblasti Veliko Trnovo. Danas je to grad koji za Bugare ima poseban značaj, jer je bio povijesna prijestolnica Drugog bugarskog carstva i duhovno sjedište bugarskog nacionalnog bića. Zbog toga ga Bugari zovu i Grad careva, te ga zbog toga, kao i zbog pitoreskne povijesne arhitekture i povijesnih crkava, rado posjećuju.
Veliko Trnovo je danas važno administrativno, gospodarsko, obrazovno i kulturno središte sjeverne Bugarske, sa 110.000 stanovnika u užem gradskom središtu (oko 200.000 s predgrađima).
Historija
Karta srednjovjekovnog Trnova
Od prapovijesnih vremena do srednjeg vijeka
Trnovo je bilo ljudsko stanište već prije 3. tisućljeća pr. Kr. (ostatci pronađeni na brdu Trapezišta).
U ranom je srednjem vijeku naselje izraslo u najsnažniju bugarsku utvrdu (12. - 14. stoljeće). Grad je pored vojne, imao osobito značajnu političku i duhovnu ulogu. Postao je sjedište političkog, vjerskog i kulturnog života Bugarske zbog brojnih crkvi i manastira. Na vrhuncu je svog razvoja u 14. stoljeću Trnovo izraslo u veliki grad (za ono vrijeme) od 12.000 do 15.000 žitelja, dobro utvrđen zidinama.[1]
Dvostoljetni napredak i rast naselja prekinut je 17. srpnja1393., kada je poslije tromjesečne opsade grad pao pod osmansku vlast, nakon čega je veliki dio grada zapaljen i porušen (naročito crkve i manastiri).
Trnovo je u srednjem vijeku zvano Trnovgrad (bug.Търновград [Tarnovgrad]). Bilo je centar otpora osmanskoj vlasti u Bugarskoj. Prvi Trnovski ustanak zbio se 1598., a Drugi Trnovski ustanak 1686., i oba su ugušena u krvi i represalijama.
Trnovgrad je bio sjedište bugarskog nacionalnog bića kada su se u 19. stoljeću ponovno razbuktale želje za slobodom. Ideja vodilja bila je da je potrebno osnovati nezavisnu Bugarsku crkvu i nacionalnu državu. Kao vrhunac tih stremljenja, izbili su ustanci u gradu 1875. i 1876. Ovaj posljednji (23. travnja1876.) bio je i casus belli za Rusko-turski rat 1877.-1878., koji je doveo do oslobođenja Bugarske.
Od 17. travnja1879., prvi Bugarski nacionalni sabor zasjedao je u Trnovu i donio prvi Ustav (Trnovski Ustav). Sabor je odlučio i da se sjedište Sabora izmjesti iz Trnova u novu prijestolnicu Sofiju.
Zbog velike uloge Trnova u povijesti Bugarske, bugarski car Ferdinand I. izabrao je crkvu Sv. Četrdeset mučenika u Trnovu za mjesto u kojem je proglasio potpunu neovisnost Bugarske 5. listopada1908.
Do 1965. grad se zvao Trnovo, kada je prezvan u Veliko Trnovo, kako bi se i nazivom istakao njegov povijesni doprinos bugarskoj državi i narodu.
Znamenitosti grada
Panorama povijesnog dijela grada s rijekom Jantra
ostatci utvrde Carevec na istoimenom brdu, u kojoj su bile rezidencije kralja i patrijarha.
Trapezišta, druga utvrda povijesnog grada na desnoj obali rijeke Jantra
crkva Sv.Demetrija Solunskog
crkva Sv.Četrdeset mučenika
crkva Sv.Petra i Pavla
brojne zgrade iz perioda bugarskog nacionalnog preporoda
Muzej Bugarskog nacionalnog preporoda
Arheološki muzej
Samovodska čaršija, stara orijentalna trgovačka ulica
