PROFILPELAJAR.COM

Sunčevo jezgro se smatra unutrašnji dio Sunca od centra do 20 – 25 % Sunčevog radijusa.^[1] To je najtopliji dio Sunčevog sustava. Njegova gustoća se kreće do 150 000 kg/m³ (150 puta više od gustoće vode) i temperatura je oko 15 000 000 K (za razliku od površine gdje je oko 6 000 K). Sunčeva jezgra se sastoji od toplog i vrućeg plina, koji je u stanju plazme. Unutar Sunčeve jezgre se stvara 99 % energije nuklearne fuzije Sunca.

Stvorena energija

Oko 3,6 × 10³⁸ protona (jezgre vodika) se pretvara svake sekunde u jezgre helija, oslobađajući masu i energiju (ekvivalencija mase i energije) od 4 300 000 000 kg u sekundi ili 3,8 × 10²⁶ W.^[2] Kroz većinu Sunčevog života, energija koja se dobiva nuklearnom fuzijom, ide kroz seriju koraka, koje nazivamo niz proton-proton (p-p niz), a to je postupak kojim iz vodika dobiva helij. Manje od 2 % helija se stvara u Suncu sa nizom ugljik-dušik-kisik (CNO niz).

Sunčeva jezgra stvara gotovu svu toplinu koja se stvori nuklearnom fuzijom, ostalih 1 % se stvori izvan jezgre. Energija koja se stvori u jezgri (osim neutrina), mora putovati veliki broj puta, kroz razne slojeve, dok ne dođe do fotosfere i izađe u svemir kao Sunčeva svjetlost ili kinetička energija čestica.

Gustoća dobivene energije se razlikuje ovisno o udaljenosti od centra. Tako se procjenjuje da u centru se stvara 276,5 W/m³. Na udaljenosti 19 % od Sunčevog radijusa, temperatura padne na 10 000 000 K i gustoća energije je 6,9 W/m³ i 91 % Sunčeve energije se stvori u tom području. Na udaljenosti 30 % od Sunčevog radijusa, nuklearna fuzija gotovo stane.^[3]

Ravnoteža

Stupanj nuklearne fuzije jako ovisi o gustoći, tako da se Sunčeva jezgra nalazi u samokontrolirajućoj ravnoteži. Samo mala promjena u stupnju nuklearne fuzije bi izazvala velike promjene u dimenzijama Sunca.

Prijenos energije

Visokoenergetski fotoni (gama-čestice i rendgenske zrake), koji se oslobađaju u nuklearnoj fuziji, trebaju jako dugo vrijeme da stignu do površine. Procjenjuje se da im treba izmedu 17 000^[4] do 50 000 000 godina.^[5] Nakon završnog puta kroz konvektivni sloj, fotoni uglavnom izlaze kroz fotosferu u vidu vidljive svijetlosti. Svaka gama-čestica iz Sunčeve jezgre, se pretvori u nekoliko milijuna fotona vidljive svjetlosti, prije nego napusti Sunce. Neutrino koji se oslobodi iz nuklearne fuzije izlazi iz Sunca gotovo trenutno.

Izvori

↑ García, Ra; Turck-Chièze, S; Jiménez-Reyes, Sj; Ballot, J; Pallé, Pl; Eff-Darwich, A; Mathur, S; Provost, J.: "Tracking solar gravity modes: the dynamics of the solar core". journal=Science (New York, N.Y., 2007.
↑ [1] Arhivirano 2001-11-29 na Library of Congress-u Table of temperatures, power densities, luminosities by radius in the sun
↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2001-11-29. Pristupljeno 2015-03-05.
↑ Lewis Richard, 1983., "The Illustrated Encyclopedia of the Universe", publisher=Harmony Books, New York
↑ [2] Phil Plait, publisher=Bad Astronomy, "Bitesize Tour of the Solar System: The Long Climb from the Sun's Core", 1997.

Vanjske veze

Animated explanation of the core of the Sun Arhivirano 2011-08-10 na Wayback Machine-u (University of Glamorgan).
Animated explanation of the temperature and density of the core of the Sun Arhivirano 2011-08-10 na Wayback Machine-u (University of Glamorgan).

Astronomija
Sunce
Unutrašnja struktura:	Jezgro • Radijativna zona • Tahoklin • Konvektivna zona • Fotosfera
Spoljašnja struktura:	Atmosfera (Hromosfera · Tranziciona zona · Korona) • Sunčev vetar • Heliosfera • Terminacioni šok • Heliopauza • Magnetno polje
Pojave na Suncu:	Sunčeve pege • Fakule • Granule • Supergranule • Spikule • Sunčeve baklje • Erupcije • Protuberance • Koronalni lukovi • Koronalne eksplozije • Koronalne rupe
Pojave vezane za Sunce:	Sunčeva aktivnost (Sunčev ciklus) • Sunčevo zračenje • Sunčev dinamo • Rotacija • Pomračenja • Helioseizmologija • Problem Sunčevih neutrina • Standardni model Sunca