Opći izbori u Angoli 1992. godine održani su 29. i 30. rujna1992. s ciljem izbora predsjednika i zastupnika u Narodnoj skupštini. Bio je to prvi put u historiji Angole da su u toj zemlji održani višestranački izbori. Izbori su uslijedili nakon potpisivanja sporazuma iz Bicessea31. svibnja1991., koji je potpisan kako bi se pokušao zaključiti 17 godina dugi građanski rat.[1] Odaziv birača bio je 91.3% za parlamentarne, a 91.2% za predsjedničke izbore.[2]
Nakon prebrojanih glasova, vladajuća MPLA je pobijedila i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima, međutim osam opozicijskih stranaka, a posebice UNITA, odbilo je priznati rezultate i proglasilo izbore namještenima. Službeni promatrač je u izvještaju napisao kako je nadzor Ujedinjenih naroda bio jako slab, kako je gotovo 500,000 glasača UNITA-e ostalo bez prava glasa te kako je postojalo 100 tajnih glasačkih mjesta. Nakon izbora, UNITA je u Luandu poslala pregovarače, ali je istovremeno planirala nastavak građanskog rata. Posljedica toga bili su gotovo instantni nemiri koji su se iz Luande proširili na ostatak zemlje.
U tim je nemirima, prema procjenama, ubijeno između nekoliko tisuća i nekoliko desetaka tisuća članova i pobornika UNITA-e, a sve od strane snaga vladajuće MPLA, u događaju koji će biti poznat kao Masakr na Noć vještica. Građanski rat je odmah nastavljen.[3][4][5][6]
Prema izbornim pravilima propisanim u ustavu iz 1992. godine, za pobjedu u prvom krugu bilo je potrebno 50% ili više glasova. U suprotnome su dva najbolja kandidata iz prvog kruga išli u drugi gdje su bili jedini kandidati. Kako je José Eduardo dos Santos dobio manje od potrebnog za pobjedu u prvom krugu (49.57%), Jonas Savimbi i on su se trebali suočiti u drugom krugu. Ipak, Savimbi i opozicija su odbili priznati rezultate izbora i sudjelovati u drugom krugu,[7] a skori nastavak građanskog rata doveo je do toga da drugi krug izbora nikada nije održan tako da je Dos Santos zadržao mandat bez pravne osnove ili legitimiteta.
Parlamentarni izbori 1992. bili su prvi višestranački izbori u Angoli. Na skupštinskim izborima 1980. i 1986., zastupnike su indirektno birali posebno formirani izborni kolegiji, ali samo među kandidatima koje je predložila vladajuća MPLA. Na izborima je sudjelovalo ukupno 18 stranaka, od kojih je njih 12 osvojilo barem jedan mandat u Narodnoj skupštini. Uvjerljivu pobjedu ponovo je odnijela vladajuća MPLA koja je s gotovo 54% glasova osvojila 129 od 220 mandata, dok je drugoplasirana UNITA osvojila 70 mandata. I ovi su izbori optuživani za namještanje.
Od ukupno 220 zastupnika, njih 130 biralo se proporcionalnom reprezentacijom prema broju dobivenih glasova na nacionalnom nivou, dok se ostalih 90 biralo prema provincijama. Svaka provincija nosila je po pet mandata, a isti su bili raspoređeni po strankama prema broju dobivenih glasova.
↑Nohlen, D, Krennerich, M & Thibaut, B (1999) Elections in Africa: A data handbook, pp71-74 ISBN0-19-829645-2
↑National Society for Human Rights, Ending the Angolan Conflict, Windhoek, Namibia, July 3, 2000 (opposition parties, massacres); John Matthew, Letters, The Times, UK, November 6, 1992 (election observer); NSHR, Press Releases, September 12, 2000, May 16, 2001 (MPLA atrocities).
↑National Society for Human Rights, Ending the Angolan Conflict, Windhoek, Namibia, July 3, 2000.
↑John Matthew, Letters, The Times, UK, November 6, 1992 (election observer).