Narodni pokret za oslobođenje Angole (portugalski: Movimento Popular de Libertação de Angola), jedno vrijeme znan kao Narodni pokret za oslobođenje Angole – Partija rada (portugalski: Movimento Popular de Libertação de Angola – Partido do Trabalho) je politička stranka koja je na vlasti u Angoli još od sticanja nezavisnosti 1975. godine. Članovi MPLA borili su se protiv portugalske kolonijalne vojske u Angolskom ratu za nezavisnost (1961—1975), a poslije toga su postigli pobjedu i protiv pokreta UNITA i FNLA u Angolskom građanskom ratu (1975—2002).
Osnivanje
Angolska komunistička partija (PCA) i Partija ujedinjene borbe za Afrikance u Angoli (PLUA) su se, 1. prosinca 1956. godine, ujedinile u Narodni pokret za oslobođenje Angole. Generalni sekretar MPLA postao je Viriato da Cruz, dotadašnji predsednik PCA. Kasnije su se MPLA-u priključili još neki manji oslobodilački pokreti.
Oružano krilo MPLA su bile Vojne snage za oslobođenje Angole (FAPLA). Borci FAPLA kasnije su postali redovna vojska Angole.
Godine 1960., MPLA i PAIGC, oslobodilački pokret Gvineje Bisao i Kapverdskih Otoka, udružili su snage u borbi protiv Portugalskog Imperija u Africi. Kasnije su im se pridružili mozambički FRELIMO i MLSTP iz São Toméa i Príncipea.
Nezavisnost i građanski rat
Nakon Revolucije karanfila u Lisabonu 1974. godine, na vlast u Portugalu došla je vojna vlada koja je pristala dati nezavisnost Angoli. Tri oslobodilačka pokreta (MPLA, FNLA i UNITA) su isprva bili u koaliciji, ali ona se ubrzo raspala.
Južnoafrička Republika, Sjedinjene Države i Zair financirali su FNLA i UNITA-u, a Kuba i Sovjetski Savez MPLA. Do studenog 1980., MPLA je skoro u potpunosti porazila snage UNITA-e.
Angola je proglasila nezavisnost 11. studenog 1975., a prvi predsjednik postao je vođa MPLA, Agostinho Neto. Nakon Netove smrti 1979., predsjednik Angole postao je José Eduardo dos Santos.
Godine 1977., MPLA je prihvatila marksizam-lenjinizam kao stranačku ideologiju. Nakon unutarstranačkih previranja, članovi MPLA priklonili su se socijalstičkom, a odbacili komunistički model. Uprkos tome, Angola je ostala saveznik Istočnog bloka. Kubanske trupe su i dalje bile pristune u zemlji, budući da je pokret UNITA još uvek djelovao protiv MPLA.
Građanski rat je trajao do 2002. godine, kada je vođa UNITA-e, Jonas Savimbi, ubijen.
Godine 1983., MPLA je svojem nazivu pridodao sufiks Partija rada.
Izborna povijest
Na izborima održanima 1992. godine, MPLA osvaja 53.74 % glasova i 129 od 220 mjesta u Narodnoj skupštini. Sljedeći izbori održani su 2008. godine, a na njima MPLA osvoja 81.64 % glasova i 191 od 220 mjesta. Na izborima 2012. godine su s 71.8% glasova osvojili 175 mandata.
Rezultati
| Izbori
|
Glasova
|
%
|
Mandata
|
+/–
|
Pozicija
|
Vlada
|
| 1992.
|
2,124,126
|
53.7
|
|
-
|
1. mjesto
|
Većinska vlada
|
| 2008.
|
5,266,216
|
81.6
|
|
▲ 62
|
▬ 1. mjesto
|
Većinska vlada
|
| 2012.
|
4,135,503
|
71.8
|
|
 16
|
▬ 1. mjesto
|
Većinska vlada
|
| 2017.
|
4,907,057
|
61.1
|
|
25
|
▬ 1. mjesto
|
Većinska vlada
|
Stranačke organizacije
Masovne organizacije, koje djeluju unutar MPLA, su: Organizacija žena Angole (por. Organização da Mulher Angolana), Nacionalna unija radnika Angole (por. União Nacional dos Trabalhadores Angolanos), Organizacija pionira Agostinha Neta (por. Organização dos Pioneiros de Agostinho Neto) i Omladina MPLA (por. Juventude do MPLA).
Vanjske veze
.png)
