Mutirane verzije Myc gena su nađene u mnoštvu tipova kancera. One uzrokuju konstitutivnu (perzistentnu) ekspresiju gena. To dovodi do umanjenog izražavanja mnoštva gena, neki od kojih učestvuju u ćelijskoj proliferaciji, i time se formira kancer. Česta translokacija koja obuhvata Myc je t(8;14). Ona je kritična za razvoj u mnogim slučajevima Burkitovog limfoma. Nedavna istraživanja demonstriraju da privremena inhibicija Myc faktora selektivno ubija ćelije kancera pluća kod miševa, te je stoga ovaj protein potencijalni cilj za lekove protiv kancera.[1]
U humanom genomu, Myc je lociran na hromozomu 8 i smatra se da reguliše izražavanje 15% svih gena[2] putem vezivanja za sekvencu pojačivačke kutije (E-kutija) i regrutovanja histonske acetiltransferaze (HAT). To znači da osim njegove uloge klasičnog transkripcionog faktora, Myc takođe deluje kao globalni regulator hromatinske strukture putem regulacije histonske acetilacije u regionima bogatim genima, kao i na mestima udaljenim od poznatih gena.[3]
Reference
↑Soucek L, Whitfield J, Martins CP, Finch AJ, Murphy DJ, Sodir NM, Karnezis AN, Swigart LB, Nasi S, Evan GI (October 2008). „Modelling Myc inhibition as a cancer therapy”. Nature455 (7213): 679–83. DOI:10.1038/nature07260. PMID18716624.
↑Gearhart J, Pashos EE, Prasad MK, Pluripotency Redeux -- advances in stem-cell research, N Engl J Med 357(15):1469 Free full textArhivirano 2008-10-19 na Wayback Machine-u
Hoffman B, Amanullah A, Shafarenko M, Liebermann DA (2002). „The proto-oncogene c-myc in hematopoietic development and leukemogenesis”. Oncogene21 (21): 3414–21. DOI:10.1038/sj.onc.1205400. PMID12032779.
Pelengaris S, Khan M, Evan G (2002). „c-MYC: more than just a matter of life and death”. Nat. Rev. Cancer2 (10): 764–76. DOI:10.1038/nrc904. PMID12360279.
Dang CV, Li F, Lee LA (2007). „Could MYC induction of mitochondrial biogenesis be linked to ROS production and genomic instability?”. Cell Cycle4 (11): 1465–6. DOI:10.4161/cc.4.11.2121. PMID16205115.
Iijima S, Teraoka H, Date T, Tsukada K (1992). „DNA-activated protein kinase in Raji Burkitt's lymphoma cells. Phosphorylation of c-Myc oncoprotein”. Eur. J. Biochem.206 (2): 595–603. DOI:10.1111/j.1432-1033.1992.tb16964.x. PMID1597196.
Seth A, Alvarez E, Gupta S, Davis RJ (1992). „A phosphorylation site located in the NH2-terminal domain of c-Myc increases transactivation of gene expression”. J. Biol. Chem.266 (35): 23521–4. PMID1748630.
Takahashi E, Hori T, O'Connell P, et al. (1991). „Mapping of the MYC gene to band 8q24.12----q24.13 by R-banding and distal to fra(8)(q24.11), FRA8E, by fluorescence in situ hybridization”. Cytogenet. Cell Genet.57 (2–3): 109–11. DOI:10.1159/000133124. PMID1914517.
Blackwood EM, Eisenman RN (1991). „Max: a helix-loop-helix zipper protein that forms a sequence-specific DNA-binding complex with Myc”. Science251 (4998): 1211–7. DOI:10.1126/science.2006410. PMID2006410.
Guilhot S, Petridou B, Syed-Hussain S, Galibert F (1989). „Nucleotide sequence 3' to the human c-myc oncogene; presence of a long inverted repeat”. Gene72 (1–2): 105–8. DOI:10.1016/0378-1119(88)90131-X. PMID3243428.
Hann SR, King MW, Bentley DL, et al. (1988). „A non-AUG translational initiation in c-myc exon 1 generates an N-terminally distinct protein whose synthesis is disrupted in Burkitt's lymphomas”. Cell52 (2): 185–95. DOI:10.1016/0092-8674(88)90507-7. PMID3277717.