Iako aktivan sudionik najturbulentnijih godina francuske historije, mladi Molé je u vrijeme Revolucije 1789. bio izvan zemlje, vrativši se tek 1796. godine. U mladosti je napisao djelo Essais de morale et de politique, koje će kasnije toliko impresionirati Napoleona da će ga ovaj imenovati u Conseil d'Etat i proglasiti plemićem. Moléovi Essais bili su zapravo justifikacija monarhizma tako da je logično da su se isti svidjeli Napoleonu. Molé je kasnije imenovan ministrom pravosuđa, a tokom Bourbonske restauracije je kratko bio ministar mornarice, ali je ubrzo postao oponent režima.
Nakon Julske revolucije1830. godine, Molé je od 1836. do 1839. bio premijer i ministar vanjskih poslova Louisa-Philippea I. Kao ministar, Molé je učvrstio francusku kontrolu nad Alžirom, našao efikasno rješenje za Belgijsko pitanje te postigao pomirenje u Francskoj. Ipak, njegovo ministarstvo je unatoč svim uspjesima bilo na meti kritika zbog pretjerane privrženosti kralju. U jeku tenzija, Louis-Philippe je raspustio Zastupnički dom i sazvao nove izbore koji nisu doveli do drastičnih promjena. Unatoč takvom ishodu izbora, Molé je 31. ožujka1839. podnio ostavku te se vratio u Zastupnički dom. Sljedeće godine primljen je u Académie française, ali njegova politička aktivnost postaje sve pasivnija. Ipak, nakon što je François Guizot23. veljače1848. godine podnio ostavku na samom početku nove revolucije, kralj je postavio Moléa za premijera, ali njegov je mandat trajao samo jedan dan; Molé, naime, nije uspio sastaviti kabinet, a Julska Monarhija je ubrzo srušena u revoluciji.