Albert de Broglie

Albert de Broglie
Albert de Broglie

Mandat
24. svibnja 1873. – 22. svibnja 1874.
Prethodnik Jules Armand Dufaure
Nasljednik Ernest Courtot de Cissey

Mandat
17. svibnja 1877. – 23. studenog 1877.
Prethodnik  Jules Simon
Nasljednik Gaëtan de Rochebouët

Rođenje 13. lipnja 1821.
Francuska Pariz, Francuska
Smrt 19. siječnja 1901.
Francuska Pariz, Francuska
Politička stranka Orléanisti
Supružnik Joséphine de Béarn

Jacques-Victor-Albert, 4. vojvoda de Broglie (Pariz, 13. lipnja 1821.Pariz, 19. siječnja 1901.) je bio francuski monarhistički političar koji je u dva navrata bio premijer Francuske u ranom razdoblju Treće Republike.

Rođen je u Parizu 1821. godine kao najstariji sin Victora de Brogliea, liberalnog političara iz Julske Monarhije koji je takošer bio francuski premijer. Nakon kratke diplomatske karijere u Madridu i Rimu, revolucija 1848. prisilila je de Broglieja da se povuče s političke scene i posveti književnosti. Bavio se prevođenjem, a ubrzo je ostavio trag u časopisima Revue des deux mondes i Le Correspondant. To mu je donijelo mjesto u Académie française, sjedalo 18, na kojemu je naslijedio Lacordairea, čime se pridružio ocu u toj organizaciji.

Godine 1870., naslijedio je svog oca kao 4. vojvoda de Broglie. Sljedeće godine izabran je za zastupnika u Narodnoj skupštini, a samo nekoliko dana kasnije imenovan je veleposlanikom u Londonu.

Ipak, u ožujku 1872. godine, de Broglie se odrekao veleposlaničke titule zbog kritika koje je dobio vezanih uz pregovore oko trgovinskih sporazuma između Britanije i Francuske. Vratio se u Skupštinu gdje je postao jedan od vođa monarhističke opozicije predsjedniku Thiersu.

Kada je Thiersa naslijedio Mac Mahon, de Broglie je ubrzo postao premijer i ministar vanjskih poslova, s tim da je u rekonstrukciji vlade u studenom iste godine uzeo mjesto ministra unutarnjih poslova. Njegov premijerski mandat bio je obilježen naglašenim konzervativizmom, kao i cijelom serijom političkih gafova. Naime, zbog politike koju je vodio je navukao mržnju republikanaca, legitimiste je udaljio koketirajući s bonapartisima, a bonapartiste je razljutio zbog kompromisne politike koju je vodio po pitanju pretendenata na francuski tron.

Posljedica toga bio je pad njegove vlade u svibnju 1874. godine. Tri godine kasnije, tokom krize koju je izazvao sam Mac Mahon, de Broglie je ponovo imenovan premijerom s ciljem da osigura većinu u parlamentu koja bi bila sklonija predsjedniku. Ipak, izbori su ojačali republikansku većinu. De Broglie je izgubio u vlastitoj izbornoj jedinice te je nakon samo pola godine podnio ostavku.

Iz politike se konačno povlači 1885. godine te se posvećuje historiografiji, pišući knjige i biografije. Umro je u Parizu, 19. siječnja 1901. godine.