Košava (tur. koş: brz + hava: zrak) je suh jugoistočni do južni vjetar koji puše sa Karpata pretežno u hladno doba godine u južnoj Mađarskoj, Podunavlju te u Banatu i Pomoravlju u Srbiji.

Javlja se kada je tlak zraka visok iznad Ukrajine, a nizak iznad zapadnog Mediterana. Najjača je na ulazu u Đerdapsku klisuru^[1]. Donosi suho i hladno vrijeme i ima veliki utjecaj na lokalnu klimu. Puše najčešće tijekom jeseni i zime. Udari vjetra dosežu brzinu i do 100 km/h, iako je prosječna brzina vjetra između 25 i 45 km/h, a trajanje od 2 do 3 dana.^[2] Zabilježeni su i topli koševi. Na sjeveru se osjeća do Subotica, na jugu do Niš, a na zapadu do Šid.^[3]

Zimi može uzrokovati pad temperature do -30°C. Ljeti je hladno i prašnjavo. Dnevno varira, a najjači je između 5.00 i 10.00 sati ujutro. Košavu obično uzrokuju područja niskog tlaka iznad Jadranskog mora i odgovarajuće područje visokog tlaka u južnoj Rusija.^[3]

Jedna jaka košava je bila 14. aprila 1937. godine, sa brzinom od 28 m/s u Beogradu, što je izazvalo materijalnu štetu.^[4][5] Stopa i pojava košarica je opala od 1949. do 2010. godine. Ista studija je pokazala da košava obično traje dva do tri dana, a jednodnevne su vrlo rijetke.^[6]

Naziv se također tradicionalno koristi u sjeverozapadnoj Bugarskoj, što znači „jugoistočni ili istočni vjetar”. Postoji izreka: „Kada košava udari, Nišava se mrzne”.

Glavni članak: Vjetar

Vjetar je posljedica više čimbenika:

• razlike tlaka između dvaju područja (vjetar struji od područja višega tlaka prema području nižega tlaka i to je jači što je ta razlika veća),
• Zemljine vrtnje ili rotacije,
• Coriolisove sile (vjetar zbog njezina djelovanja na sjevernoj polutki skreće u desno, na južnoj u lijevo),
• centrifugalne sile kada su putanje čestica zraka zakrivljene,
• sile trenja s podlogom.

Pri tlu je u umjerenim širinama često bezvjetreno stanje, to jest tišina, no u uvjetima velikih razlika tlaka, kao u uraganima, tornadima i tropskim ciklonima, brzina vjetra može dosegnuti vrijednosti i od više stotina kilometara na sat te prouzročiti velika razaranja. Na strujanje zraka mogu znatno utjecati i reljef (na primjer doljnjak, noćnik) i temperaturne razlike između kopna i mora, pa su poznati sustavi vjetrova obalne cirkulacije (zmorac i burin). Određeni dijelovi Zemlje poznati su po postojanim i jakim zapadnim vjetrovima, kao što su to olujna područja oceana, uglavnom oko 40° sjeverne zemljopisne širine. Brzina vjetra se redovito povećava s visinom i najveće se brzine obično pojavljuju u blizini troposfere.

Glavni članak: Strujanje zraka

Strujanje zraka ne ovisi samo o silama koje djeluju u atmosferi, nego i o trenutnom stanju atmosfere. To stanje može biti barotropsko (to jest gustoća zraka je funkcija jedino tlaka), ili baroklinsko (to jest gustoća zraka ovisi, osim o tlaku, i o drugim termodinamskim uvjetima). Zbog mnogobrojnosti i međusobnosti utjecaja čimbenika koji uzrokuju i utječu na gibanje atmosfere, mehanizam strujanja zraka u atmosferi vrlo je složen i može se samo približno opisati matematičkim izrazima.

Zračna se masa Zemljine atmosfere neprestano giba s obzirom na površinu Zemlje. Dva su osnovna razloga gibanju zraka u atmosferi: vrtnja ili rotacija Zemljine kugle i nejednoliko zagrijavanje njene površine i atmosfere.

Zbog Zemljine vrtnje u višim slojevima atmosfere djeluju na čestice zraka Coriolisova sila i sila centrifugalnog ubrzanja, a u prizemnom sloju djeluju još i sile trenja između zračnog omotača i Zemljine površine, te između čestica zraka. Rezultat je djelovanja tih sila uglavnom vodoravno strujanje zraka. Zbog zakrivljenosti Zemljine površine i gibanja Zemlje s obzirom na Sunce, kao i nejednakog zagrijavanja podloge, ukupna se atmosfera nejednoliko zagrijava, što uzrokuje poremećaj gradijenta tlaka, pa nastaju strujanja zraka koja nastoje izjednačiti razlike tlaka.^[7]