Rodio se 1917. godine u Abomeyju, bivšoj prijestolnici dahomejske monarhije. Nakon školovanja u École William Ponty, odlazi u Dakar na studij stomatologije; u međuvremenu je kratko služio u francuskoj vojsci, a po završetku studija je otvorio ordinaciju u Porto-Novu. U politici se aktivirao nakon Drugog svjetskog rata te se probijao u snažnoj regionalističkoj sceni zajedno s Magom i Apithyjem; Ahomadégbé-Tomêtin je dominirao jugozapadnim dijelom zemlje, dok su Maga i Apithy imali svoja uporišta na sjeveru, odnosno jugoistoku. Njih su trojica činili tzv. "troglavu neman" dahomejske politike i dominirat će, uz manje prekide, nacionalnom politikom sve do Kérékouovog puča.
Od travnja 1959. do studenog 1960. godine bio je predsjednik Narodne skupštine, a nakon što je Republika Dahomej1. kolovoza1960. godine stekla nezavisnost, Ahomadégbé-Tomêtin se aktivno pokušavao domoći predsjedničke funkcije. Njegovo otvoreno djelovanje protiv Mage kulminiralo je osudom za planiranje atentata1961. godine. Iako ga je Maga pomilovao već 1962. godine, Ahomadégbé-Tomêtin je po izlasku na slobodu bio prilično ograničen u svom djelovanju jer je Maga u međuvremenu prilično efektno ugušio opoziciju i ograničio slobodu medija.
Nakon što je pučist Christophe Soglo u siječnju 1964. godine odstupio s vlasti, Ahomadégbé-Tomêtin je postao premijer Dahomeja, dok je Sourou-Migan Apithy postao predsjednik. Nakon što je Apithy 27. studenog1965. godine odstupio s predsjedničke funkcije, Ahomadégbé-Tomêtin je do 29. studenog bio vršitelj dužnosti predsjednika, samo da bi toga dana odstupio s obje funkcije koje je držao. Kada je Christophe Soglo1965. godine ponovo preuzeo vlast u zemlji, Ahomadégbé-Tomêtin je izgubio svoj utjecaj u zemlji, koja je ušla u period česte vojne vlasti.
Svoj povratak u politiku imao je 1970. godine, kada je zajedno s Magom i Apithyjem postao dio vladajućeg Predsjedničkog vijeća u Dahomeju, koje je proizašlo iz neuspjelih predsjedničkim izborima, na kojima je sporno pobijedio Ahomadégbé-Tomêtin. Predsjedničko vijeće figuriralo je po dvogodišnjem rotirajućem modelu, prema kojemu je Maga vodio državu od 1970. do 1972. godine, dok je Ahomadégbé-Tomêtin 7. svibnja1972. godine postao predsjednik. Međutim, njegova vlast u Dahomeju nije dugo trajala, s obzirom da ga je u listopadu iste godine u puču svrgnuo Mathieu Kérékou, koji je preuzeo vlast u zemlji i kasnije uveo socijalizam. Ahomadégbé-Tomêtin je, zajedno s ostalim članovima vijeća, zatvoren; pušteni su 1981. godine.
Neaktivan do formiranja demokratskog Benina, Ahomadégbé-Tomêtin je 1991. godine postao parlamentarni zastupnik, ostajući na toj funkciji do 1995. godine. Stranku je vodio sve do svoje smrti u Cotonouu2002. godine; Ahomadégbé-Tomêtin je u trenutku svoje smrti bio posljednji živući član dahomejskog trijumvirata.
Literatura
Carter, Gwendolen Margaret (ed.) (1963), „Dahomey”, Five African States; Responses to Diversity: the Congo, Dahomey, the Cameroun Federal Republic, the Rhodesias and Nyasaland, South Africa, Ithaca, New York: Cornell University Press, OCLC413212.
Decalo, Samuel (December 1970), „Full Circle in Dahomey”, African Studies Review (African Studies Association) 13 (3): 445–457, DOI:10.2307/523497, JSTOR523497.
Decalo, Samuel (April 1973), „Regionalism, Politics, and the Military in Dahomey”, The Journal of Developing Areas (College of Business, Tennessee State University) 7 (3), JSTOR4190033.
a Apithy je isprva bio potpredsjednik Vladinog savjeta (1957–1958), a onda predsjednik istog tijela (1958), prije nego je obnašao dužnost predsjednika privremene vlade Dahomeja (1958–1959); iako se radi o funkcijama koje su identične onoj premijera, Apithy osobno nikada nije imao tu titulu. Prvi premijer bio je Maga. b Soglo je svoj prvi premijerski mandat (1963–1964) odradio kao predsjednik privremene vlade formirane nakon državnog udara.
