Rođen u Porto-Novu1913. godine, Apithy je srednju školu završio u Bordeauxu, nakon čega je upisao političke nauke u Parizu. Studirao je trgovinu, nakon čega se zaposlio u jednoj francuskoj kompaniji u Zapadnoj Africi kao računovođa. Po završetku fakulteta, aktivirao se u dahomejskoj politici dok je njegova zemlja još uvijek bila francuska kolonija. Nakon ustavnih i administrativnih reformi u Parizu nakon Drugog svjetskog rata, Apithy je postao zastupnik Dahomeja i Togolanda u Ustavotvornoj skupštini u Parizu, koja je radila na Ustavu Četvrte Republike. Apithy je bio dio grupacije u Francuskoj školovanih afričkih političara, zajedno s, među ostalima, Senghorom i Houphouëtom-Boignyjem, koja je imala značajan utjecaj na kreiranje francuske poslijeratne kolonijalne politike. Tokom 50-ih godina, Apithy, Hubert Maga i Justin Ahomadégbé-Tomêtin postaju tri najmoćnija političara u Dahomeju, čija je unutarnja politika bila pod snažnim utjecajem etničkog regionalizma; Apithy je uživao podršku Joruba na jugoistoku, dok su Maga i Ahomadégbé-Tomêtin držali sjever (uz podršku Bariba), odnosno jugozapad (uz podršku Fona).[1][2] Apithy je istovremeno bio i zastupnik u Narodnoj skupštini u Parizu, a uživao je ugled političkog oportunista koji je lako mijenjao strane ako bi odgovaralo njegovim potrebama.
Godine 1957. postao je potpredsjednik Vladinog savjeta, a naredne godine i predsjednik istog tijela; bila je to preteča funkcije premijera Dahomeja, koja će formalno biti utemeljena 4. prosinca1958., kada je Apithy prihvatio imenovanje koje mu je predložio Hubert Maga.[3] Premijer je bio do 1959. godine, a već je 1960. godine postao potpredsjednik Dahomeja u mandatu Huberta Mage.
Interni nemirni doveli su do državnog udara 1963. godine, u kojem je svrgnut Maga. Nakon što je pučist Christophe Soglo nakratko preuzeo vlast kao privremeni predsjednik, ista je 1964. godine predana upravo Apithyju, koji je trebao stabilizirati situaciju. Međutim, nakon što je i to propalo, Apithy je 27. studenog1965. godine podnio ostavku, a nedugo zatim je vojska ponovo preuzela kontrolu u zemlji. Apithy je pobjegao u Pariz, gdje je ostao sve do 1970. godine, kada se vratio u sam vrh dahomejske politike kao član tročlanog predsjedničkog vijeća, zajedno s Magom i Ahomadégbéom-Tomêtinom. Iako u ovoj iteraciji Apithy nikada nije preuzeo dužnost predsjednika, bio je aktivan član vladajuće strukture koja je dobila nadimak "Troglava neman", a bila je točna preslika one iste vladajuće strukture koja je vladala Dahomejom početkom 60-ih godina.
"Troglava neman" vladala je Dahomejom do 1972. godine, kada je svrgnuta u puču, čiji je predvodnik bio Mathieu Kérékou. Sva tri člana vijeća su uhapšeni te su u zatvoru proveli devet godina, sve dok ih Kérékou 1981. godube nije pustio na slobodu.[4] Apithy se tada preselio u Pariz, gdje je živio do svoje smrti 1989. godine.
↑Kpatindé, Francis (25 March 2002), „Justin Tomêtin Ahomadégbé Éphémère chef de l'État” (fr), Jeune Afrique (Groupe Jeune Afrique)
Literatura
Carter, Gwendolen Margaret (ed.) (1963), „Dahomey”, Five African States; Responses to Diversity: the Congo, Dahomey, the Cameroun Federal Republic, the Rhodesias and Nyasaland, South Africa, Ithaca, New York: Cornell University Press, OCLC413212.
Decalo, Samuel (December 1970), „Full Circle in Dahomey”, African Studies Review (African Studies Association) 13 (3): 445–457, DOI:10.2307/523497, JSTOR523497.
Decalo, Samuel (April 1973), „Regionalism, Politics, and the Military in Dahomey”, The Journal of Developing Areas (College of Business, Tennessee State University) 7 (3), JSTOR4190033.
Staniland, Martin (1973), „The Three-Party System in Dahomey: I, 1946-1956”, The Journal of African History (Cambridge University Press) 14 (2): 491–504, DOI:10.1017/S0021853700012846, JSTOR180543.
Staniland, Martin (1973), „The Three-Party System in Dahomey: II, 1956-1957”, The Journal of African History (Cambridge University Press) 14 (3): 291–312, DOI:10.1017/S0021853700012573, JSTOR180450.
West Africa Publishing Company (1971), West Africa.
a Apithy je isprva bio potpredsjednik Vladinog savjeta (1957–1958), a onda predsjednik istog tijela (1958), prije nego je obnašao dužnost predsjednika privremene vlade Dahomeja (1958–1959); iako se radi o funkcijama koje su identične onoj premijera, Apithy osobno nikada nije imao tu titulu. Prvi premijer bio je Maga. b Soglo je svoj prvi premijerski mandat (1963–1964) odradio kao predsjednik privremene vlade formirane nakon državnog udara.
