Johann Friedrich Overbeck počeo je studirati slikarstvo na Likovnoj akademiji u Beču ali se ubrzo razočarao akademskim pristupom u nastavi, zbog tog je zajedno sa šest istomišljenika - 1809., osnovao udruženje - Lukasbund (Lukasbrüderschaft) po uzoru na nekadašnje srednjovjekovnebratvštine. Ono je za cilj imalo obnovu umjetnosti na temeljima vjerskog zanosa i iskrenosti ranokršćanstva. Umjetnički ideali bili su im slikari
renesanseAlbrecht Dürer, Perugino i rani Rafael. [1]
Overbeck se sa dijelom članova svoje bratvštine preselio u Rim1810. i tamo potpuno posvetio slikarstvu i vjerskoj meditaciji, živjeći poput monaha u svojoj maloj zajednici. Ona se sveg prihvaćala kolektivno, tako su oslikali Casu Bartholdy1816. ciklusom fresaka na temu Prodaje Josipa, i paviljon u Vili Massimo u Rimu. Najbolji Overbeckov rad iz tog perioda je freskaStigme sv. Franje u kapeli Porziuncola u Assisiju koju je naslikao 1829. Overbeck je slikao precizniznim obrisima, a plohe ispunjavao jasnim, jarkim bojama, akcentirajući detalje iz kršćanske simbolike. [1]
Kako je stario slikarstvo mu je vremenom postalo sve blijeđe i stereotipnije, ali je bez obzira na pad kvalitete - ipak je vršilo velik uticaj na slikare religioznih tema 19. vijeka, naročito na sličan slikarski pokret - Prerafaelite.
Od početka 20. vijeka ponovno je porastao interes za Overbecka, ali novo vrijeme više je cijenilo njegove rane radove, grafike i crteže, nego njegovo freskoslikarstvo. [1]
Zbog slave koja ga je pratila kao vrsnog slikara religioznih tema, angažirao ga je biskupJosip Juraj Strossmayer - da napravi freske za novu Đakovačku katedralu, ali je on uspio prije svoje smrti nacrtati samo - kartone (radne skice), pa je zbog tog 1870. angažirao druge slikare da po Overbeckovim kartonima oslikaju katedralu. [2]
Kuriozum iz njegove biografije, je da se preobratio na katoličanstvo1813. [1]iako je odrastao u porodici čiji su članovi vjekovima bili protestanskipastori.
.svg){kind=small}
