Ivan "Piko" Stančić (Dalj, 4. srpnja 1953.) je hrvatski je glazbenik, producent i akademski slikar.

Svojim je radom zaslužan za najbolje uratke sastava Filma, Idola, Električnog orgazma, Prljavog kazališta i mnogih drugih. U glazbenoj školi uči svirati gitaru i udaraljke ali u isto vrijeme stječe znanje svirajući sa sastavima "UFO" i "Ab ovo". 1971.g. Drago Mlinarec ga na mjesto bubnjara dovodi u sastav Grupa 220, koji je u to vrijeme jedan od najpopularnijih rock sastava na području bivše Jugoslavije.

Ivan Stančić rođen je 4. srpnja 1953.g. u Dalju. Odrasta u radničkoj obitelji u kojoj je bilo poglavito umjetnika. Majka i otac su mu bili slikari, a ujak skladatelj, aranžer i producent^[1]. Već sa dvanaest godina počeo je svirati sa raznim sastavima po podrumima, garažama i tavanima gdje se sviralo i probijao put počecima rock and roll. U glazbenoj školi uči svirati gitaru i udaraljke ali veliko znanje stječe svirajući u sastavima "UFO" i "Ab ovo". U to vrijem po zagrebačkim naseljima svira soul sa sastavom "Heart of Soul" i progresivni rock sa "WooDoo". Nakon toga počinje svirati bubnjeve sa Splitskim sastavom "Atlantic" i sa petnaest godina počinje se profesionalno baviti glazbom. U Zagrebu sa Matom Došenom i Zoranom Šilovićem osniva sastav "3 koji žive od muzike i sendviča u 10 h ujutro", koji sviraju isključivo autorsku glazbu, međutim ne ostavljaju nikakav zapis iz sebe. U sastav dolazi Harma Hrvoje Marjanović, koji je odmah postao autoritet i ostali mnogo uče od njega.

U jesen 1970. sa sastavom "Ab ovo" (u kojemu su tada još svirali: Nenad Zubak, Husein Hasanefendić, Tihomir Varga i Branko Vukmanović), nastupa na takmičenju mladih sastava koje se održavalo u kino dvorani "Cesarec" (danas teatar Exit) i pobjeđuju. U dvorani se našao i rock glazbenik Drago Mlinarec, koji ih dovodi u sastav "Grupa 220". 1971.g. snimaju singlove "Povratak" i "Prva ljubav", koji Grupi 220 vraćaju stari uspjeh koji je sa vremenom počeo opadati. Sa vremenom počinju svirati čvršći rock and roll, što nikako nije odgovaralo Mlinarcu, pa u vrijeme snimanja albuma A ti se ne daj, donose odluku da album izađe kao Mlinarčev prvijenac nakon čega će on nastaviti solo karijeru.

Stančić ipak nastavlja surađivati sa Mlinarecom, pa između ostalog sa njime snima albume Pjesme s planine (1972.) i Rođenje (1975.). Početkom 1972. sa Grupom 220 snima singl na kojemu se nalazi Husova skladba "Kiši i malo je hladno", koja bilježi uspjeh i veliku slušanost na radio postajama. Stančić 1974. u sastav dovodi svoga prijatelja Juricu Pađena(bivši član "Spectruma" i "Hobo"). U postavi Nenad Zubak, Ivan Stančić, Husein Hasanefendić i Jurica Pađen, u Ljubljani snimaju svoj drugi LP Slike. Album Izlazi 1975.g.^[2] kada dolazi i do raspada Grupe 220.

U to vrijeme Stančić svira sa sastavom "Super session", zajedno sa Vedranom Božićem koji je vodeći gitarista na jugoslavenskoj sceni. Božić, Dado Topić i Chriss Nichols zovu ga u sastav Time. Sa njima odlazi u Njemačku gdje sudjelujuću i snimanju albuma puno toga ući o produkciji i standardu snimanja. Nakon toga sudjeluje na turneji "Život u čizmama sa visokom petom" i snima još dva uživo albuma "Pop parada" i "Live in studio M", koji su snimani u Novom Sadu zajedno sa Parnim Valjkom, Smakom i Korni Grupom. U Timeu ostaje sve do jeseni 1977. kada se nakon koncerta u sarajevskoj "Skenderiji" sastav razilazi.

1978.g. nastupa u filmu Kreše Golika "Ljubica", gdje glumi ulogu Zlatka i za ti ulogu u Nišu 1979. dobiva nagradu. U to vrijem se upoznaje sa Jurom Stublićem i počinje se sa njim intenzivno družiti. Hus, Aki i Pađen zovu ga da dođe svirati u Parni Valjak, a njihov menadžer Milan Škrnjug dovodi ga na koncert u Ljubljanu bez probe i nakon toga na turneju po Bosni i Hercegovini. Nakon toga Stančić ostaje u sastavu i sa njima snima singl "Od motela do motela". Odlaze na turneju po Istri i Sloveniji dok Aki ne odlazi na odsluženje vojnoga roka kada dolazi do prekida.

U proljeće 1979. Stančić počinje svirati sa Jurom Stublićem i sastavom Film, a na rock festivalu "Štuk" u Ljubljani kao nepoznati sastav postižu veliki uspjeh. Radi produkciju njihovog prvog singla "Kad si mlad" i "Zajedno" u studiju Janka Mlinarića - Trulog. Stančić radi produkciju i aranžmane na njihovom materijalu i nakon toga održavaju svoje prve prave koncerte. Postižu veliki uspjeh u Novom Sadu i Beogradu, a nakon toga rade zagrebački koncert na kojemu nastaje njihov najpoznatiji LP Film u Kulušiću – Live. Sljedeći album Zona sumraka objavljuju 14. travnja 1982.^[3] od diskografske kuće "Jugoton", a producent je Piko Stančić. Početkom 1983. odlaze u Švedsku gdje snimaju materijal za novi album. Kao producenta sa sobom su poveli Tihomira Tinnia Vargu, a Stančić je svirao bubnjeve i gitaru. Album Sva čuda svijeta izlazi 23. kolovoza 1983.^[4] i u jesen odlaze na turneju koja je bila vrlo uspješna po bivšim jugoslavenskim republikama. U ljeto 1984. Stančić odlazi iz sastava Film i pokušava napraviti nešto solo. 1985. Vlada Divljan ga zove u posljednju postavu sastava Idoli, sa kojima snima album 6 dana juna i glazbu za istoimeni film. Ovo je bio posljednji uradak sastava Idoli nakon čega se razilaze.

U zimu 1985. dolazi do suradnje između Stančića i Davora Gobca, koju je već duže vrijeme Gobac pokušavao ostvariti. Rade dva odlična snimka za Radio Zagreb "Zauvijek" i "Iste stvari", međutim diskografska kuća Jugoton odbija suradnju sa sastavom "Psihomodo pop" i time Stančić i Gobac učvršćuju odnose. U ožujku i travnju 1988. snimaju album Godina Zmaja, a Piko Stančić je posao shvatio vrlo ozbiljno, želeći još jedan uspjeh za sebe kao producent. Album tijekom '88.^[5] objavljuje "Jugoton" i bilježi veliki uspjeh. Skladba "Ja volim samo sebe" dolazi na prvo mjesto svih Top lista u južnoslavenskim državama jugoistočne Europe. Sudjeluju na festivalu "Grote Prijs Van Neetherland" u Amsterdamu, nakon čega se pojavljuju u regularnom programu MTV postaja. Album Tko Je Ubio Mickey Mousea? snimaju u siječnju i veljači 1991.^[6], a objavljuje ga diskografska kuća "Croatia Records". Stančić radi na dizajnu albuma i izvodi prateće vokale. Nakon šest godina neprekidne suradnje Stančić i Psihomodo pop se razilaze.

Iako formalno nikada nije bio član Prljavog kazališta, Ivan Piko Stančić je svojim producentskim radom dao izniman doprinos uspješnom početku karijere ove grupe. Suradnja izemđu Prljavog kazališta i Stančića započinje 1979. godine, kada je grupa prešla iz Jugotona u Suzy. Te godine Stančić je isproducirao singl-ploču Moj je otac bio u ratu i prvi studijski album Prljavo kazalište, koji danas slovi za jedan od najznačajnijih debitantskih albuma hrvatskog rocka. No, vrhunac Stančićeve suradnje sa grupom bio je naredni album grupe. Jasenko Houra i Stančić u ljeto 1980. odlaze u Milano, gdje snimaju singl Crno bijeli svijet, koji je izasao kao prethodnica albuma. Obojica željni slave pripremaju materijal za album koji će ubrzo nakon objavljivanja dostići kultni status. Na ovom albumu Stančić se, pored producentskog rada, pojavljuje i kao aranžer na sedam od deset skladbi i kao skladatelj na jednoj. Album Crno-bijeli svijet izlazi 27. lipnja 1980. i postiže veliki uspjeh na tržištu, a Stančić je u časopisu "Džuboks" u vrlo jakoj konkurenciji sa Bregovićem, Vargom, Kovačem, Habićem i Stefanovskim proglašen najboljim producentom u Jugoslaviji. Nakon ovoga albuma, suradnja između Prljavog kazališta i Stančića se na neko vrijeme prekida, ali je na snimanju albuma Zlatne godine iz 1985. ponovno uspostavljena. Album Zlatne godine, na kojem je kao glavni vokal debitirao Mladen Bodalec, karakterizira isprepletenost i mješavina novovalnog i pop-rock zvuka, sa izuzetno usaglašenom produkcijom. To je ujedno i posljednji album Prljavog kazališta koji je producirao Stančić.

Stančić u Parizu upisuje postdiplomski studij crtanja na "École Supérieure Nationale des Beaux-Arts". Tamo upoznaje i surađuje sa umjetnicima i glazbenicima iz čitavog svijeta ali isto ispunjava svoje obaveze prema Valjku i Prljavom Kazalištu.aju materijal za prvi LP Kazališta. Pored toga radi produkciju na albumima Aerodroma, Električnog orgazma, Idola i singl Xenije, a sa Bregovićem radi na LP-u uživo iz "Kulušića" Bijelog dugmeta. 1990. Stančić završava započeti album Sexy magazin, koji je jedan od prvih domaćih albuma koji izlazi na CD-u.

Sa Električnim orgazmom, Stančić ostvaruje suradnju na LP-u Les Chansones Populaires, koji izlazi 24. kolovoza 1983.g.^[7], a na njemu svira bubnjeve i radi produkciju.

1989. Piko Stančić piše glazbu za TV film "Mjesec u djevici" Snježane Disić, a 1990. završava svoj prvi solo album Bubnjevi na suncu. Album je dobro prihvaćen ali u to vrijeme počinje Domovinski rat. Iste godine u Jugotonu zajedno sa Sinišom Škaricom pokreće projekt pod imenom "Perfect Music", gdje objavljuju originalne snimke početka domaćeg rock and rolla, u suradnji sa Draženom Vrdoljakom, koje su zapostavljene u bogatoj fonoteci, a to su; Beat Na Moru (Originalne Snimke 1966.-1975.), Rock na moru (Originalne Snimke 1979. - 1989.) i Bijele Strijele (Originalne Snimke).

U suradnji sa gitaristom Sašom Novakom Radulovićem za vrijeme rata osniva duo pod imenom "Novak & Kopola", piše skladbe i objavljuje ih na albumu Rock akademija. Singlovi "Hrvatina" i "Bang-bang Vukowar" sa njegovom obradom preko noći postaju simbolom toga vremena. Projektom "Rock Za Hrvatsku", okuplja sve rock i funky glazbenike u Hrvatskoj koji su pjesmom spremni odgovorit na agresiju. Postiže se visoka tiraža snimljenoga materijala, a sav novac je uplaćen fond "Kralj Zvonimir". Radi produkciju na EP-u Psihomodo popa na kojemu se nalaze skladbe "Hrvatska mora pobijediti" i "Pobjeda". 1992. u suradnji sa brojnim glazbenicima osniva neprofitabilnu humanitarnu udrugu, koja organizira mnoge akcije, koncerte i utakmice, a novac od zarađenog prihoda uplaćuju djeci poginulih branitelja, dječjim ustanovama i bolnicama.

1994. dobiva nagradu "Porin" za grafički dizajn na albumu Ljubavne priče, 1995. u suradnji sa Draženom Vrdoljakom radi na antologiji Novog Vala za izdavačku kuću "Perfekt music". Nakon dvije godine studijskog rada, Stančić 1997. završava svoj drugi album Peaceful World. Objavljuje ga diskografska kuća "Memphis", a godinu dana kasnije i "Croatia Records". 1998.g. nominiran je za nagradu "Crni mačak", u kategoriji za najboljeg instrumentalista i najbolju glazbenu suradnju s jazz rock pjevačicom Jasnom Bilušić. Zajedno sa Alanom Bjelinskim radi na produkciji i snima album ’Ko će mi zabranit!, Anje Šovagović Despot, a 2000. sa Marijanom Podgorskim i Sašom Zalepuginom formira alternativni sastav "Di Strojers", koji snimaju punk album Časna pionirska riječ i obrađuju veliki hit "Golubovi" Ive Robića. U prosincu 2001.g. Piko Stančić radi glazbu za film Grad što se sa svjetlom budi (o gradu Mostaru), koji izlazi u VHS formatu i distribuira se na pet svjetskih jezika. Na dodijeli hrvatske rock nagrade "Crni mačak", u ožujku 2002.g., dobiva nagradu "Stari mačak" za životno djelo, a u svibnju iste godine objavljuje CD single Zabriskie point/ groovin.

• 1994: Porin - za grafički dizajn na albumu Ljubavne priče
• 1998: Crni mačak - nominacija za najboljeg instrumentalista i najbolju glazbenu suradnju s jazz rock pjevačicom Jasnom Bilušić, (album Peaceful World)
• 2002: Crni mačak - nagrada "Stari mačak" za životno djelo
• 2008: Porin - nominacije za design CD-Box "IDOLI" i CD-Box "Paket Aranžman"

• Grupa 220
• Parni valjak
• Psihomodo pop

• Diskografija
• stancic-piko.com Arhivirano 2011-02-03 na Wayback Machine-u - Službene stranice