1990. godine promijenila je ime u Hrvatski radio i televizija, da bi 1995. postala Hrvatska radiotelevizija.
Danas je najgledanija televizija u Hrvatskoj, a na prostorima bivše Jugoslavije slovi za najbolju TV stanicu. Između ostalog uspeh HTV-a leži i činjenici da on ima veliki budžet. U 2006. HRT je na raspolaganju imao oko 1,5 milijardi kuna[1] (oko 15 milijardi dinara ili 187,5 miliona Evra što je duplo više od RTS-a koji je imao budžet ispod 90 miliona evra[2].Više od dve trećine prihoda HRT-a dolazi od TV pretplate koja je određena kao 1.5% od prosečne plate u Republici Hrvatskoj[3].Trenutno je mesečna pretplata 63 kune (oko 650 dinara)[4]. Pretplata se može platiti i putem mobilnog telefona.
Prvih 14 godina rada Radio stanica Zagreb bila je u privatnom vlasništvu dioničkog društva Radio Zagreb, 1.7.1940. je nacionalizirana, a poslije 1945. djeluje kao državno poduzeće, društveno poduzeće, javno poduzeće, da bi Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji iz 2001. godine bila proglašena javnom ustanovom.
Televizija
Nacionalni programi
HRT 1 | HRT – HTV 1: vijesti, dokumentarci, religijski program, mozaične emisije, serije i filmovi
HRT 2 | HRT – HTV 2: sport, glazba, serije i filmovi, obrazovni program
HRT 3 | HRT – HTV 3: kulturno-umjetnički i znanstveni program
15.5.1956. u Tomislavovom domu na Sljemenu proradio je prvi televizijski odašiljač u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i u ovom dijelu Evrope. Sledeća TV stanica u regionu je bila TV Rumunija koja je počela da emituje redovni program u novogodišnjoj noći 31. decembra 1956, a mađarska televizija je počela sa redovnim programom 1.5.a1957. (eksperimentalno emitovanje u Mađarskoj je počelo 1954).
Izravnim prijenosom svečanog otvorenja Zagrebačkog velesajma na južnoj obali Save7.9.1956. počelo je emitiranje Televizije Zagreb. Redovito emitiranje eksperimentalnog programa Zagrebačke televizije iz Jurišićeve 4 počelo je 19.11. iste godine.
Već 12.5. iduće godine emitiran je prvi izravni televizijski prijenos nogometne utakmice sa stadiona u Maksimiru, nakon kojeg su slijedili prijenosi i drugih sportskih događaja. Već 14.7. izravno se prenosi međunarodno sportsko natjecanje "Gymnaestrada" čime su s radom počela i prva reportažna kola.
Televizija je sve jača i utjecajnija tako da se 1962. u Radničkom domu u Šubićevoj oprema i počinje s radom novi veliki studio. Te se godine 23. 7. prvi put satelitom Telstar preuzima inozemni program.
Veliki tehnološki zaokret događa se 8.4.1963. kad se prvi put emitira magnetoskopski snimljena emisija, a na Dan Radija i Televizije 15.5.1966. novopostavljenim UHF odašiljačem od 10 KW na Sljemenu prvi se put emitira program u boji. Nakon toga kreće i prvi vlastiti TV dnevnik 1.10.1968. nakon desetogodišnjeg stvaranja zajedničkog TV dnevnika.
Godine koje slijede bit će zapamćene po kvalitetnom rastu i programskih i kadrovskih potencijala. Dotada je većina zaposlenika došla na Televiziju s Radija, a sada u oba medija dolaze visokoobrazovani novinari i inženjeri izravno s fakulteta. Povremeno eksperimentalno emitiranje 2. programa Televizije Zagreb počelo je 27.8.1972. Također se postupno eksperimentira s programom u boji, a tih se godina ozbiljno razmišlja i o sjedinjavanju pogona na jednoj lokaciji jer su u to vrijeme redakcije i pogoni raštrkani na više od 20 mjesta po cijelome Zagrebu, tako da gradnja Doma Radiotelevizije na Prisavlju počinje polaganjem temeljnog kamena 2.4.1975. Kraj 70-ih važan je i zbog velikog zaokreta Televizije u tehničko-tehnološkom pristupu. Televizija uvodi sustav elektroničkog prikupljanja vijesti, poznati ENG (Electronic News Gathering), a većina snimatelja i montažera s filma prelazi na elektroniku.
Zgrada HRT-a na Prisavlju
To je i razdoblje velikih projekata, a osobito ostaju u sjećanju pothvati djelatnika Radija i Televizije vezani uz Konferenciju nesvrstanih u Colombu 1976. i Mediteranske igre u Splitu1979. Već od 1983. postupno se dijelovi programa i tehnike sele u novi Dom na Prisavlju, a od 1988. godine se televizijski program potpuno proizvodi iz novih prostora. Dva su sportska događaja osamdesetih ostala upamćena kao vrlo uspješni pothvat djelatnika Radija i Televizije Zagreb. To su Zimske olimpijske igre u Sarajevu1984. na kojima je Televizija Zagreb proizvela oko 50 posto svih televizijskih signala koji su gledani u više od 100 zemalja svijeta, a kvalitetom prijenosa nadmašila su sve dotadašnje prijenose Olimpijskih igara. Druga je manifestacija bila Univerzijada1987. godine koja je baš zahvaljujući Radiju i Televiziji nadmašila svoje sportsko značenje.
TV Zagreb je prva stanica u SFRJ koja je uvela regularno emitovanje trećeg programa 1988, poznatog pod nazivom Z3. Treći kanal je 2004. denacionalizovan, a licenca je pripala RTL-u.
29.6.1990. Sabor Republike Hrvatske izglasao je Zakon kojim je Radiotelevizija Zagreb preimenovana u Hrvatsku radioteleviziju. Te je godine 30. travnja uveden teletekst kao stalni televizijski servis, a 4.5.1990. prigodom održavanja eurovizijskog natjecanja za "Pjesmu Europe" u Zagrebu puštena je u rad odašiljačko-prijamna satelitska stanica na Prisavlju. Uz veliki organizacijski pothvat i uspješnu realizaciju Eurosonga u Zagrebu, te godine HRT postavlja nove standarde sportskih prijenosa praćenjem Prvenstva Europe u atletici održanog u Splitu. Godine koje su slijedile teško su, ali i slavno razdoblje Radija i televizije. Tijekom Domovinskog rata od srpnja 1991. do veljače 1992. zaposjednuto je ili uništeno 80 posto odašiljačkih objekata HRT-a. 15 velikih odašiljača i tridesetak pretvarača je izvan upotrebe, a 16. rujna i 4.10. raketiran je i središnji odašiljač Sljeme. Sve to vrijeme odašiljanje programa je bilo samo jedanput nakratko prekinuto na samo 15 minuta nakon bombardiranja odašiljača Sljeme 4. listopada. Mnoge su noći djelatnici proveli dežurajući u skloništu Doma, odlazeći bez pogovora na radno mjesto, izlažući se opasnosti mogućeg napada na jedan u očima agresora od najvažnijih strateških ciljeva. Još su hrabrije bile televizijske i radijske ekipe koje su se javljale s bojišnice, a koliko je poznato nitko nije odbio izvršiti povjerenu mu zadaću, štoviše mnogi su se i sami nudili ne pitajući za eventualne opasnosti. Većina dostupnih objekata popravljena je tijekom 1992, a dotada je program emitiran smanjenom snagom ili s pričuvnih lokacija. Hrvatska radiotelevizija je te godine i službeno istupila iz JRT-a. U to vrijeme ujedno HRT počinje analogno emitiranje preko satelita Eutelsat 129.8.1991. uz usluge Austria Telecoma, a od 19.6.1992. službu preuzima vlastita satelitska stanica na Eutelsatu 2.
Radio
Radijski programi
Nacionalne radijske postaje
Hrvatski radio (Prvi program Hrvatskoga radija) | HRT – HR 1: informativni program, religijske emisije, obrazovno-znanstvene emisije, domaća glazba
Hrvatski radio (Drugi program Hrvatskoga radija) | HRT – HR 2: domaća i strana pop glazba, servisne informacije, sportski prijenosi, vijesti za strance
Hrvatski radio (Treći program Hrvatskoga radija) | HRT – HR 3: vijesti iz kulture i umjetnosti, dramski program, klasična i jazz glazba
Počeci radija
S radom je započela kao privatna radio-stanica Zagreb 15.5.1926. Program je počeo rečima "Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!" i najavama ravnatelja dr. Ive Sterna i spikerice Božene Begović u 20.30 sati prvi se put u eteru na srednjem valu od 350 metara čula Radio stanica Zagreb i od tada kontinuirano emitira program. Temelje radiodifuziji u Hrvata postavila je u ožujku 1924. skupina uglednih intelektualaca i poslovnih ljudi, koja je osnovala Radio klub Zagreb. Nakon dvogodišnjih napora, uspjeli su pribaviti koncesiju i druge državne dozvole te utemeljiti Radio stanicu Zagreb koja je počela emitirati 15.5.1926. godine. U Radio-klub Zagreb za predsjednika su izabrali astronoma i fizičara dr. Otona Kučeru. Radio-klub imao je 136 članova: 124 Zagrepčana i 12 iz drugih hrvatskih gradova. Radio-klub je izdavao i časopis Radio-šport koji je imao važnu ulogu u promicanju radiodifuzije. Na području tadašnje Zagrebačke direkcije pošta i telegrafa bilo je registrirano tek pedesetak radioprijamnika.
Radio Zagreb prije i poslije 2. svjetskog rata
U sezoni 1927./28. telefonskim vodom preko Beča stanica se pridruživala u zajedničke emisije "Mreže srednjoeuropskih stanica" (Beč, Prag, Varšava, Budimpešta ...), a u lipnju 1928. primljena je za punopravnog člana UIR-a (Union Internationale de Radiodifusion) u Ženevi zastupajući ondašnju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj, kao ni u ostalim državama na prostoru jugoistočne Europe tada još nisu postojale druge radiodifuzne stanice. Stanicu je 14. prosinca 1939. kupilo Ministarstvo pošta, da bi od 1. siječnja njome upravljala Direkcija pošta u Zagrebu.[5]
Prvo povijesno sjedište Radija Zagreb bilo je na Markovu trgu 9, drugo u Vlaškoj ulici 116, Šubićevoj 20, potom u Jurišićevoj 4 s dijelovima na mnogim adresama u Zagrebu. Televizija Zagreb počela je raditi u Jurišićevoj 4, zatim u Šubićevoj 20 i obližnjem Radničkom domu, dok je sjedište bilo u Dežmanovoj 10. Televizijski studiji bili su jedno vrijeme u adaptiranim prostorima Strojarsko-brodograđevnog fakulteta. Iako gradnja Doma Radiotelevizije Zagreb na Prisavlju počinje 1975. godine, tek 1988. počinje stalna proizvodnja i emitiranje televizijskog programa s Prisavlja, premda su pojedini dijelovi ondje bili u funkciji već od 1983. Početkom 1995. u Dom Radiotelevizije na Prisavlju seli se i Radio i prvi put u povijesti većina je djelatnosti Hrvatske radiotelevizije smještena na jednome mjestu.
