Grobnica šejha Abdula Samada izgrađena je 1307. godine, osam godina nakon njegove smrti. Komora je kvadratičnog tlocrtnog oblika s pravokutnim nišama uz stranice, a zidovi na određenoj visini prelaze u osmerokutnu bazu nad kojoj je položena kupola. Prijelaz je izvana izveden pomoću šireg i užeg oktogona nad kojim se nadvija šiljasti piramidalnikrov. Grobnici se izravno pristupa iz hodnika do kojeg vode 12 stepenica ispod ulaznog portala, a ova prostorija razdvaja grobnički kompleks od Saborne džamije na istočnoj strani.
Južno od grobnice podignut je minaret visok 38 m, a zapadno hanegah tj. sufijska bogomolja. Sudeći prema natpisima s keramičkih pločica, potonje zdanje izgrađeno je 1324. godine. Hanegah je teško oštećen početkom 18. stoljeća u dinastijskom sukobu Safavida i Hotakija, a tijekom 1930-ih godina na njegovom mjestu izgrađena je hipostilna molitvena dvorana sa segmentnim kupolama na ravnom krovu.
Znameniti ostatak hanegaha je monumentalni i bogato ukrašeni ajvan na južnom pročelju, ispred kojeg se nalazi golema 700-godišnja platana (P. orientalis) s deblom promjera 5,5 m za koju se pretpostavlja da je zasađena zbog zaštite fasadnih ukrasa od jakog Sunca. Ovo stablo početkom 17. stoljeća u svojim putopisima opisao je španjolski veleposlanik García de Silva y Figueroa, navodeći kako njegova sjena služi kao zaklon karavanama sa 200 deva. Između monumentalnog i hodničkog portala na južnom pročelju nalaze se i tri ukrašene slijepe arkade, dok ostala pročelja nisu bogato dekorirana.
(en) Blair, Sheila S. (1986.). The Ilkhanid Shrine Complex at Natanz, Iran, Harvard Middle East Papers, Classical Series I. Cambridge, Massachusetts: Harvard University, ISBN9780932885029, OCLC13845965.
(en) Blair, Sheila S. (15. prosinca 2004.). "ii. Architecture", Il-Khanids, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
(en) Wilber, Donald Newton (1955.). The Architecture of Islamic Iran: The Il-Khanid Period, Princeton Oriental studies XVII. Princeton: Princeton University Press, OCLC186765881.
