Nogometna reprezentacija Singapura predstavlja Singapur na međunarodnim nogometnim natjecanjima. Reprezentacijom upravlja Nogometni savez Singapura (FAS), koji je član FIFA-e od 1952. godine. FAS djeluje u sklopu kontinentalne Azijske nogometne konfederacije (AFC) te regionalne Nogometne federacije ASEAN-a. Reprezentativne boje su crvena i bijela, a reprezentacija je kolokvijalno poznata pod nadimkom "Lavovi".[1]
Singapur ima jednu od najstarijih nogometnih reprezentacija u Aziji, a njihov je nacionalni savez najstariji na kontinentu.[2] Iako zbog malog broja stanovnika ima relativno mali broj potencijalnih reprezentativaca, Singapur je kroz godine uspijevao biti kompetitivan te je znao parirati mnogo većim i jačim reprezentacijama u Aziji.
Potonje je najočitije kada se pogledaju reprezentativni uspjesi na AFF/ASEAN Prvenstvu, koje je Singapur osvojio čak četiri puta (1998., 2004., 2007. i 2012.), uz još dva polufinalna nastupa. Singapur je prva reprezentacija koja je osvojila prvenstvo četiri puta te jedina koja je pobijedila u svakom finalu koje je igrala. Prva titula došla je 1998. godine, kada je Singapur u finalu pobijedio Vijetnam. Drugi naslov osvojili su 2005. godine nakon dvije finalne utakmice u kojima su pobijedili Indoneziju ukupnim rezultatom 5:2, a dvije godine kasnije obranili su titulu protiv Tajlanda s ukupnih 3:2. Istim rezultatom pobijedili su istog protivnika i 2012. godine, postavši tako prva reprezentacija s četiri naslova (u narednim godinama, prestigao ih je Tajland).
Singapur je također imao i nekoliko značajnih uspjeha i van svoje regionalne zone. Godine 2007. bili su jedina reprezentacija koja je pobijedila Irak na njihovom putu do naslova prvaka Azije te godine. U narednim je godinama imao i nekoliko značajnih rezultata protiv jačih reprezentacija kao što su Kina, Japan i Australija, protiv kojih je u više navrata uspio izboriti remije.
Historija
Početak nogometa u Singapuru seže još u 1892. godinu, kada je Nogometni savez Singapura službeno osnovan. Singapur je osvojio prvi HMS Malaya kup1921. godine, kao jednan od šest reprezentacija koje su sudjelovale. Treba naglasiti da ovo nije bila reprezentacija Singapura per se, jer su u sastavu bili i strani igrači. Ipak, većina Singapuraca ovaj je tim prepoznala kao nacionalni tim te ga se dosljedno i pažljivo pratilo. Uspheje na turniru nizali su do 1941. godine, jer su ili osvojili kup ili stizali do finala, ali turnir je prekinut te godine zbog Drugog svjetskog rata. Singapur je osvojio Malezijski kup ukupno 24 puta, a također je dva puta prvak Malezijske lige.[3] Singapur je posljednji put bio prvak lige i osvajač kupa 1994. godine, ali se povukao zbog spora oko udjela prihoda od gledatelja s Nogometnim savezom Malezije i od tada se ne natječu ni u jednom natjecanju. Nakon dvije godine, osnovana je prva profesionalna liga u Singapuru, S.League, a naglasak je tada više stavljen na nacionalnu reprezentaciju.
Singapur je osvojio brončanu medalju na Igrama jugoistočne Azije1995. godine, nakon poraza od 1:0 u polufinalu protiv Tajlanda. Na prvom AFF Prvenstvu1996. godine Singapur je eliminiran kao domaćin nakon preliminarne runde.[4] Godine 1997. reprezentacija je ponovno stigla do polufinala Igara jugoistočne Azije, ali je poražena s 2:1 od Indonezije. Singapur je tada izgubio i od Vijetnama 1:0 i tako osvojio četvrto mjesto.[5]
Radojko Avramović odveo je Singapur do drugog naslova prvaka Jugoistočne Azije.
Na tadašnjem Tigrovom kupu 1998. godine, Singapur je prošao kroz preliminarni krug pobjedama nad Filipinima i Malezijom. U polufinalu pobijedili su Indoneziju s 2:1, a u finalu svladao domaćina Vijetnam s 1:0. Tadašnji glavni trener Barry Whitbread donio je Singapuru prvi međunarodni naslov.[6]
Jan Børge Poulsen, koji je bio dio danskog stožera tijekom Svjetskog prvenstva 1998., imenovan je tehničkim direktorom Nogometnog saveza Singapura 1999. godine. Izbornik u to vrijeme bio je Vincent Subramaniam, no nakon eliminacije u preliminarnoj rundi AFF Prvenstva, Subramaniama je 2001. zamijenio osobno Poulsen. Godine 2002., Tigrov kup ponovno se održao u Singapuru, ali nakon poraza od 4:0 protiv susjeda Malezije, pobjeda od 2:1 protiv Laosa i remi 1:1 protiv Tajlanda nisu bili dovoljni da prođu preliminarnu rundu i Poulsen je smijenjen s mjesta izbornika.[7]
Radojko Avramović preuzeo je klupu 2003. godine.[8] Pod njegovim vodstvom, Singapur je započeo Tigrov kup 2004. kao autsajder, ali je prošao kroz preliminarnu rundu zahvaljujući 1:1 remiju protiv domaćina Vijetnama, još jednom remiju protiv Indonezije i pobjedama protiv Kambodže i Laosa. U polufinalu su se sastali Singapur i Mjanmar. Singapur je dobio prvu utakmicu u 4:3 i izborio finale domaćom pobjedom 4:2 u drugoj utakmici, ali tek nakon produžetaka. Tri igrača Mjanmara su isključena u toj utakmici. U finalu protiv Indonezije, Singapur je uspio pobijediti 3:1 u gostima u prvoj utakmici pred preko 110,000 gledatelja u glavnom gradu Indonezije, Jakarti, i osvojiti svoj drugi međunarodni naslov pobjedom 2:1 u Singapuru pred 59,000 gledatelja.[9] Godine 2007. obranili su naslov, a 2012. godine osvojili su turnir po četvrti put, postavši tako prva reprezentacija s četiri naslova prvaka Jugoistočne Azije; taj će rekord kasnije oboriti reprezentacija Tajlanda.
Napomena: Ovaj je popis potencijalno nepotpun jer Samad Allapitchay i Dollah Kassim, svaki, navodno imaju preko stotinu nastupa, međutim to još nije službeno potvrđeno.
Najbolji strijelci
Fandi Ahmad postigao je 55 golova za singapursku reprezentaciju.
Iako se nogomet u Singapuru igra još od XIX. vijeka, prvi poznati izbornik je Lim Yong Liang, koji je reprezentaciju vodio od 1936. do 1941. godine. Većina izbornika singapurske reprezentacije bili su domaći treneri, mada su do 1990-ih godina reprezentaciju povremeno vodili i stranci, uglavnom Englezi. U XXI. vijeku veći je broj stranaca vodio reprezentaciju, a mjesto izbornika držali su treneri iz različitih europskih zemalja i, posljednjih godina, Japana.
,_Flag_of_Syria_(1980%E2%80%932024).svg){kind=small}
