Edward Gierek (Sosnowiec (Porąbka), 6. januar 1913. - Cieszyn, 29. jul 2001.) bio je od 1970. do 1980. Prvi sekretar Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije i politički lider Narodne Republike Poljske.[1]
Biografija
Nakon što mu je otac rudar poginuo u rudarskoj nesreći u Šleskoj, Gierek je sa majkom 1923. emigrirao u Francusku,[1] u kojoj od 1926. radi kao rudar.[2]
Od 1931. je član Komunističke partije Francuske.[1] Iz Francuske je zbog sudjelovanja u štrajku deportiran je u Poljsku 1937.[2]
Nakon tog u periodu 1937–48 živi u Belgiji, u kojoj se uključio u rad Komunističke partije, a od 1941. i u pokret otpora.
U periodu 1946–48 bio je predsjednik Nacionalnog vijeća Poljaka u Belgiji, a od 1946. je član Poljske radničke partije.[2]
Gierek se vratio u Poljsku 1948. i organizirao rad Poljske radničke partije u Gornjoj Šleskoj, industrijski najrazvijenijoj poljskoj regiji.[1]
Od 1954. radi kao direktor odjela za tešku industriju, a dvije godine kasnije izabran je za člana Politbiroa (koji je tad imao 11 članova) Poljske ujedinjene radničke partije.[1]
Za razliku od tvrdolinijaša iz moskovske frakcije partije, Gierek je bio pristalica umjerenjačkog nacionalnog pomirenja ili prilagođavanja sovjetske partijske linije nacionalnim i kulturnim okolnostima Poljske.[1]
Kad je zemlju zahvatio val radničkih demonstracija i štrajkova, zbog velikog poskupljenja hrane kog je najavio vođa partije Władysław Gomułka neposredno prije Božića 1970, Gierek je izbio u prvi plan kao njegov nasljednik.[1]
Gierek je preuzeo dužnost Prvog sekretara Centralnog komiteta partije 20. decembra, obećajući da će poboljšati standard građana i preispitati dotadašnju vladinu ekonomsku politiku.[1]
Gierek je inicirao čitav set reformi, uključujući otvaranje poljskog tržišta zapadnim proizvodima, liberalizirao je putovanja u inozemstvo i smanjio nepotizam u partiji.[1]
Te su mu promjene donjele popularnost, ali je poljska privreda i nadalje nastavila nazadovati, jer su krediti koje je uzeo na Zapadu da modernizira privredu bili loše plasirani. S druge strane inozemni dug je narastao na oko 40 milijardi $, pa je zemlju zahvatila velika inflacija.[1]
Kriza je dovela do vala radničkih štrajkova i demonstracija u septembru 1980. Zbog toga je Gierek smjenjen sa položaja, te je umjesto njega za sekretara izabran Stanisław Kania.[1] Ubrzo nakon toga je 1981. izbačen iz partije, a nakon uvođenja ratnog stanja u decembru 1981. čak je i interniran.[2]
Nakon političkog umirovljenja 1993. objavio je memoarsku knjigu; Smak zycia: Pamietniki (Okus života, uspomene)[3] i Dnevnici (1993)
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 „Edward Gierek” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 15.04.2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Edward Gierek” (poljski). Encyklopedia PWN. Pristupljeno 15.04.2021.
- ↑ „Smak zycia: Pamietniki” (poljski). Amazon. Pristupljeno 15.04.2021.
Vanjske veze
