Dodekanez čini veliki broj ostrva - oko 160, od čega je veliki broj mali i nenaseljen (oko 80%). Najzapadnija i najudaljenija ostrva su Zapadni Mali Dodekanez. Velikih ostrva ima ukupno 12 i to su:
Klima na Dodekanezu je sredozemna. Ostrva spadaju u sušniji deo Grčke, gde su leta duga i žarka, bez većih padavina, dok su zime blage. Bogatsvo podzemnih voda zavisi od blizine kopna, pa su ostrva bliža kopnu (Maloj Aziji) bogatija vodom i pogodnija za život, dok se na drugim, udaljenijim od kopna, oseća sve veliki nedostatak vode.
Biljni i životinjski svet je onaj tipičan za Sredozemlje. Zbog ograničene dostupnosti vode, dominira uzgajanje masline i vinove loze. U navodnjavanim područjima gaje se i agrumi i duvan.
Novi gospodar Dodekaneza bilo je osmansko carstvo od 1480. g. Vlast osmanlija zbog posebnog položaja Dodekaneza nije bila preterano kruta i imala je osobine mesne autonomije. Postojanje autonomije i velika povezanost, poslovna umešnost i spregnutost mesnih trgovaca sa vlašću u osmanskom carstvu bili su glavni činioci nevelikog učestvovanja mesnog stanivništva u Grčkom ratu za nezavisnost1820-ih, što je ostrva spasilo većeg razaranja, ali i doprinelo dugoj osmanskoj valadavini nad Dodekanezom. Može se čak reći i da je 19. vek doneo mnoge blagodeti stanovništvu Dodekaneza, koji je tada bio jedan od najbogatijih delova osmanskog carstva.
1912. godine Dodekanez su okupirali Italijani i u njihovim rukama ostao je do 1945. g., kraja Drugog svetskog rata. Tokom ovog razdoblja vršena je italijanizacija, što je doprinelo masovnom iseljavanju i propadanju privrede. Nakon povrata arhipelaga u sastav Grčke ovaj proces je zaustavljen, pre svega zahvaljujući razvoju turizma.
Stanovništvo
Dodekanez kao važna turistička oblast u Grčkoj imaju visok rast stanovništva, čime se polako popravlja demografsko stanje napravljeno u prvoj polovini 20. veka, kada se veliki broj ostrvljana odselio na kopno (najviše u Atinu) ili u inostranstvo. Dominira gradsko stanovništvo. Na Rodosu živi više od 60% stanovništva.
Privreda
Danas Dodekanez spada u najprivlačnija turistička odredišta na Sredozemlju, a neka su postala statusni simboli (Rodos, Kos). Zbot toga turizam poslednjih decenija čini najvažniju privrednu delatnost.
Tradicionalno pomorstvo je i dalje je razvojeno, ali se sve više okreće ka potrebama turista. Slično je i sa tradicionalnim zanatima, koji su sve više vezani za izradu suvenira.
Zbog nedostatka vode poljoprivreda nikada nije bila važnija od pomorstva, ali je uzgajanje maslina i vinove loze bilo i ostalo tradicinalno. U navodnjavanim područjima gaje se i agrumi i duhan.