Nosila je carsko ime Carica Meishō, tj. Meishō-tennō (jap.明正天皇) a njezino pravo djevojačko ime je bilo Okiko (jap.興子).[2] Njezina vladavina se odvija za vijeme šogunataTokugawe Iemitsu (vl. 1623-1651) i spada pod erom Kan'ei (jap.寛永), razdoblje koje ide od 1624. do 1644. i obuhvaća vladavinu tri cara (Go-Mizunō, Meishō i Go-Kōmyō).
Okiko-naishinnō[α 1] je bila druga kći Go-Mizunō-tennōa (1596-1680) i njegove žene Masako, kćeri šōgunaTokugawe Hidetade, dakle Iejasine unuke. Rođena je 9. januara1624.[3] Sa „incidentom ljubičastog ogrtača” (jap.紫衣事件, 1627) šogunat je izdao edikt koji poništava dodjeljivanje počasnog ogrtača monasima i na taj način doveo u pitanje autoritet cara. Slučaj je dodatno destabilizirao dvor i doveo do abdikacijecara Go-Mizunōa. 22. decembra 1629. Go-Mizunō je se formalno odrekao prijestolja u korist petogodišnje kćeri Okiko-naishinnō.[1] Nakon što je se posavjetovao sa majkom, Konoe Sakiko[α 2], Go-Mizunō je poslao memorandum desetorici plemića u kojem se kaže da buduća prijestolonasljednica ne predstavlja neugodnost i s time najavljuje da će carstvo biti povjereno carici Meishō a da će ona abdicirati nakon rođenja muškog princa. No, vlast nad carskom dvoru je još uvijek de facto vršio Go-Mizunō, čiji će utjecaj trajati još nekoliko decenija, dok stvarna politička vlast nad Japanom je bila u rukama šoguna iz dinastije Tokugawa. Dok je carica-djevojčica rasla u Miyaku, Japan je uspostavio nove unutarnje i vanjske ravnoteže. 1634. je šogunTokugawa Iemitsu posjetio Miyako[1] a godinu kasnije je carski dvor primio veleposlanika od korejskog kralja Injoa od Joseona.[1] Tih godina je Japan drastično promijenio svoju liniju prema Zapadu: 1637. godine je izbila velika pobuna u Arimi i Shimabari (v. ustanak u Shimabari) u koju su bili uključeni mnogi kršćani, pri čemu je šogun poslao svoje vojne jedinice koje bi ugušile nemire u 1638,[1] kada je ubijeno 37.000 pobunjenika. Zatim je na tlu Japana zabranjena kršćanska vjera po cijeni smrtne kazne.[1]6. jula1640. je se jedan španski brod iz Makaoa ukotvio u luku Nagasaki sa delegacijom od 61 osoba, a 9. augusta su svima odsječene glave i nabodene na stupove.[1]
Godine 1641. princ Tsuguhito, Meishōv polubrat, imenovan je prijestolonasljednikom.[4] Dvije godine kasnije, će devetnaestogodišnja carica Meishō abdicirati nakon 15 godina formalne vladavine (14. novembra 1643)[3] a prijestolje će preuzeti njezin polubrat, car Go-Kōmyō,[5] koji je tada imao deset godina.
