Ne postoje pouzdani podaci o datumima njegovog života i vladavine, ali mu se vladavina konvencionalno smješta u periuod 411-453.[3]
Prema Kojikiju i Nihonshokiju bio je četvrti po redu sin cara Nintokua i princeze Iwe. Prije njega su Japanom vladala njegova starija braća Richu i Hanzei. Bio je oženjen za princezu Oshisaka no Ōnakatsu, sa kojom je imao četiri kćeri i pet sinova od kojih će ga dvojica - Ankō i Yuryaku - naslijediti na prijestolju. Na prijestolju je ostao četiri decenije, a njegovu dugu vladavinu je, između ostalog, obilježio i prvi zemljotres zabilježen u japanskoj historiji, kada je 416. srušena carska palača [4]
Dio historičara vjeruje da je on kralj Sai, za koga Knjiga Songa navodi kako je 443. i 451. slao izaslanike na dvor južnokineske dinastije Liu Song. Prema Nihonshokiju, je, pak, bio blizak sa kraljem korejske države Silla, čiji je vladar bio duboko ožalošćen njegovom smrću te u Japan poslao 80 muzičara da "sviraju za Ingiyovu dušu".[5]