Car Buretsu (武烈天皇, Buretsu-tennō^?) bio je 25. po redu car Japana,^[1] prema tradicionalnom popisu.^[2]

Za njegov život i vladavinu se ne mogu vezati pouzdani datumi, ali se tradicionalno uzima da je vladao u periodu 498-506.^[3]

Prema legendi je rođen kao Ohatsuse no Wakasazaki no Mikoto (小泊瀬稚鷦鷯尊), a otac mu je bio prethodni car Ninken. Majka mu je bila Kasuga no Ōiratsume no Kōgō (春日大郎皇后). Poznat je prije svega kao posljednji car iz ogranka dinastije koja potiče od cara Nintokua, a dio historičara špekulira da je bio posljednji car prve carske dinastije koja je izumrla ^[4], odnosno da je sljedeći car Keitai u stvari uzurpator koji ga je svrgnuo, ustanovio novu dinastiju te brakom sa njegovom sestrom i "kreativnom" genealogijom, odnosno izdavanjem za unuka cara Ojina (Nintokuova oca), pokušao steći legitimitet.

Glavna podloga za te špekulacije jest japanska kronika Nihonshoki u kojoj je opisan kao "izopačena" ličnost, odnosno gdje ga se uspoređuje sa Di Xinom iz drevne kineske dinastije Shang; zapisi u Kojikiju međutim, ništa ne govore o tome. Japanski historijski udžbenici prije drugog svjetskog rata su, u skladu s tada važećim carskim kultom, namjerno izostavljali "problematične" detalje o njegovoj vladavini.

• Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
• Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
• Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
• Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
• Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842