Caradoc (sa brojnim varijantama; Carahues, Carodac, Carodas, Carodoc, Carrado, Cradoc, Craddoc,Karadost, Kardos, Karaduz, Karodas) je ime više različitih ličnosti iz legende o Kralju Arthuru.[1]
U jednoj od verzija legende Caradoc je velški kralj, koji je zauzeo Irsku i oženio kraljevu kćer, sa kojom je imao dvoje djece; Meriadoca i Orwena. Kako je stario postajao je sve boležljiviji, pa je sve više vladarskih ovlasti prepustio svom bratu Griffinu, zadržavajući za sebe samo ceremonijalnu titulu. Častohlepnom Griffinu se toliko omilio tron, da je ubio Caradoca u lovu. Meriodoc je pobjegao na Arthurov dvor, da bi se kasnije vratio u domovinu i osvetio Griffinu.[1]
Caradoc je bio i jedan od Arthurovih vitezova, znan kao Catelov sin.[1]
U jednoj varijanti Caradoc je predstavljen kao kralj Nanta i Vana i muž Arthurove nećakinje Ysave. Njegova lijepa supruga vara ga sa čarobnjakom Elïavrésom. Kako bi što više vremena provodio sa Ysave i prikrio preljub, Elïavrés je začarao Caradoca tako da je mislio da vodi ljubav sa ženom dok je u stvari bludničio sa kojekakvim životinjama. Ysave je zanijela sa Elïavrésom i rodila sina, kog je suprug Caradoc, ništa ne sumnjajući prihvatio kao svog legitimnog nasljednika i nazvao - Caradoc.
Kad je odrastao mladi Caradoc postao je Arthurov vitez, tek tad je ocu otkrio pravu istinu. Ovaj je na to zatvorio svoju ženu i čarobnjaka Elïavrésa, kog je uz to prisilio da se pari sa istim životinjama koje je on podmetao njemu dok je bio začaran.[1]
Caradoc je i vitez kog je savladao u boju Branor Smeđi, nakon što mu je on oteo djevojku.[1]
U pseudohistorijskom djelu Jean d'Outremeusa - Ly Myreur des Histors, Caradoc je bretanjski kralj i Lancelotov vazal. On se nakon Arthurove smrti pridružio Lancelotu u invaziji na Britaniju, gdje je smaknuo Guineveru i porazio Mordreda.[1]
Caradoc se kao vitez Kralja Arthura prvi put pojavljuje u poemi Roberta Biketa - Lai du cor, ali je najpoznatiji onaj kog je opisao Chrétien de Troyes u prvom nastavku svog Percivala - Livre de Caradoc.[1]
Njegov Caradoc je nasljednik kralja Caradoca od Nanta, ali je zapravo dijete kog je njegova žena Ysave začela sa čarobnjakom Elïavrésom. Kao istaknuti vitez na Arthurovom dvoru prihvatio je izazov tajanstvenog stranca da zaigra morbidnu igru po vlastitu glavu. Ta igra se odvijala tako da jedan drugog udari u glavu, onaj koji ostane na nogama je pobjednik i može mačem odsjeći glavu protivniku. U prvom krugu - Caradoc je ostao na nogama i odsjekao glavu svog suparnika, ali je ovaj pažljivo pokupio svoju odrezanu glavu i ponovo si je namjestio kao da se ništa nije dogodilo. Kad je u drugom krugu došao red na stranca da odsječe glavu Caradocu, on to nije učinio, već se predstavio kao njegov pravi otac - Elïavrés.[1]
Caradoc je stekao reputaciju najboljeg Arthurovog viteza nakon niza junačkih djela, uključujući spašavanje djevojke Guignier iz ruku viteza Alardina. Pored toga ostao je zapamćen po kažnjavanju vlastitih roditelja, majku je zatvorio u toranj, a čarobnjaka Elïavrésa je svakodnevno javno ponižavao. Iz osvete je Elïavrés bacio čaroliju na Caradoca, tako da mu je zaljepio smrtonosnu zmiju na ruku. Guignier i njen brat Cador pomogli su mu da izbjegne smrt, tako što ju je Guignier namamila da krene na nju, kad se skinula sa Caradoca i krenula prema njoj, uspjeli su je ubiti.[1]
Nadimak briefbras (kratkoruki) stekao je nakon epizode sa pripijenom zmijom, zbog čega mu je ruka postala nešto kraća.
U velškoj verziji legende Caradog je nasljednik vladara Kraljevine Gwent i predak dinastije Morgannwg. Živio je tokom 5. vijeka, žena mu je bila Tegau Eufron, otac Llŷr Marini i sin Meuric.[1]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 „Caradoc” (engleski). Nightbringer. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-25. Pristupljeno 22. 10. 2017.
Vanjske veze
