PROFILPELAJAR.COM

	Autonomna estonska gubernija ; Autonoomne Eestimaa kubermang; Эстля́ндская автоно́мия
	Autonomna gubernija Ruske Republike
Zastava	Grb
Glavni grad	Reval
Vlada	Autonomna gubernija
	Komesar
• 1917.	Jaan Poska
Legislatura	Estonska provincijska skupština
Historija	Novi vijek
• Februarska revolucija	12. april 1917.
• Suverenitet	28. novembar 1917.
• Pripajanje Narve i Ivangoroda	3. januar 1918.
• Deklaracija nezavisnosti	24. februar 1918.
Danas dio	Estonija

Autonomna estonska gubernija (estonski: Autonoomne Eestimaa kubermang, ruski: Эстля́ндская автоно́мия) bila je autonomna gubernija - Ruske Republike koja je egzistirala od novembra 1917. do februara 1918.^[1]

Historija

Autonomna estonska gubernija nastala je kao rezultat ruske Februarske revolucije 1917. Po uzoru na nju i u Estoniji je izbio val štrajkova i demonstracija. Osnivani su sovjeti po tvornicama, kasarnama, selima i gradovima i brojne političke partije. Demonstranti su 2. marta 1917. srušili carsku gubernijsku vladu u Tallinnu, oslobodili političke zatvorenike i formirali narodnu miliciju.^[1]

Privremena vlada Ruske Republike odobrila je 3. januara 1917. dekret o novoj upravi Estonske gubernije, time je ona postala Autonomna estonska gubernija.^[1]

Za vrijeme Ruskog Carstva Estonija je bila podijeljena na dvije gubernije; Estonsku na sjeveru (taj teritorij je otprilike odgovarao Danskoj Estoniji) i sjevernog dijela Latvijske gubernije, u kom su većina stanovnika bili Estonci. Ta dva područja spojena su dekretom Privremene vlade Ruske Republike u martu 1917.^[2]

Privremena vlada Ruske Republike je 5. marta za komesara Estonske gubernije postavila Jaana Poska, gradonačelnika Tallinn]]a, koji je iz redova Estonaca izabrao rajonske komesare i komandire milicije.^[1]

Organizirani su opći izbori za Estonski gubernijski sovjet (estonski: Maapäev) - privremeni parlament, u kom su velik broj mandata dobile su menjševičke i boljševičke frakcije Ruske socijal-demokratske radničke partije.^[3] Prva sjednica Gubernijskog sovjeta (Maapäev) održana je na Tallinnu 1. maja 1917.^[1] Odnosi između estonskih patriota i onih koji su bili naklonjeni boljševičkim idejama bili su napeti, tako da je među njima izbijalo mnogo sukoba.^[1]

U aprilu 1917. uz dopuštenje Privremene vlade Ruske Republike, u Ruskoj carskoj vojsci formirane su prve estonske nacionalne jedinice, koje su kasnije su spojene u estonsku diviziju.^[1]

Dva dana prije Oktobarske revolucije u Sankt Peterburgu, 5. novembra 1917. lider estonskih boljševika Jaan Anvelt poveo je svoje ljevičarske istomišljenike u Tallinn i 9. novembra silom preuzeo vlast od komesara Jaana Poske. Ali je Estonski gubernijski sovjet (Maapäev), odbio priznati taj čin, proglasivši ga pučem, i povukao se u ilegalu.^[3]

Za vrijeme vladavine proboljševičkog estonskog sovjeta, Ants Dauman, novoizabrani gradonačelnik Narve, uz dopuštenje Sveruskog centralnog politbiroa organizirao je referendum na kom su građani trebali odlučiti da se gradovi Narva i susjedni Ivangorod maknu iz Petrogradske gubernije i priključe novoj Autonomnoj estonskoj guberniji.^[3] Kako je 80% stanovnika glasalo za, estonski politbiro priznao je rezultate referenduma i teritorijalno proširenje Estonije. Iako se to dogodilo pod boljševičkim režimom, i kasnija estonska vlada je priznala referendum i priključenje Narve i Ivangoroda Estoniji.^[3]

Na izborima za estonsku Ustavotvornu skupštinu održanim 1918. političke partije koje su bile za estonsku nezavisnost dobile su gotovo 2/3 glasova, a sudeći prema međurezultatima, boljševici su pali na 37,1%. Razočarani boljševici prekinuli su izbore i proglasili izvanredno stanje u grad]]ovima 27. januara, i počeli progoniti političke protivnike.^[1]

U februaru 1918. nakon propasti Brest-Litovskih mirovnih pregovora između Ruske SSR i Njemačkog Carstva, Njemačka carska vojska je okupirala Estoniju, a boljševičke snage su se povukle u Rusiju.^[3] Dan prije nego što su njemačke snage ušle u Tallinn - 23. februar 1918., Estonski komitet spasa Estonskog sovjeta Maapäeva izašao je iz ilegale i izdao Deklaraciju o nezavisnosti.^[3]

Taj dan se i danas slavi kao dan Estonske nezavisnosti, iako je Estoniji nakon tog trebalo gotovo 9 mjeseci da se oslobodi od okupacionih snaga. Prvo su se povukle njemačke snage nakon kapitulacije 11. novembra 1918., a nakon tog i Crvena armija koja se nakratko vratila i okupirala Estoniju.^[3]

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 „Eesti iseseisvuse sünd (1917–1920)” (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 19.12. 2021.
↑ „Эстляндская губерния” (ruski). Большая российская энциклопедия. Arhivirano iz originala na datum 2021-12-15. Pristupljeno 20.12. 2021.
↑ ^3,0 ^3,1 ^3,2 ^3,3 ^3,4 ^3,5 ^3,6 „Autonomous Governorate of Estonia explained” (engleski). Everything Explained. Pristupljeno 19.12. 2021.