Świdnica (njemački: Schweidnitz) je grad od 56,803 stanovnika[1] na jugozapadu Poljske u Donjošleskom vojvodstvu.
Geografske karakteristike
Świdnica leži duž rijeke Bystrzyce[2] pored njemačko-češke granice, udaljena 53 km Wrocława, 20 od Wałbrzycha, 63 od Jelene Góre i 58 km Legnice.[3]
Smatra se za jedan od najljepših (i najbolje očuvanih) gradova Donje Šleske, jer ima preko 1000 spomenika, među inim i luteransku crkvu sv.Trojstva, jednu od najvećih građevina izgrađenu fahverkom.
Ona je zajedno sa sličnom crkvom iz Jawora - 2001. uvrštena na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao lokalitet pod imenom - Crkve mira.[2][3]
![]()
Crkva mira iz Świdnice
Historija
Za ranog srednjeg vijeka kraj oko Świdnice bio je dom zapadnoslavenskog plemena Šlezana.[4]
Świdnica se prvi put spominje kao grad (civitas) u dokumentu iz 1267.[4], ali kako nema sačuvanu povelju pretpostavlja se da je gradska prava dobila oko 1250.[1]
Świdnica je krajem 13. vijeka, kad je njom vladao Bolko I Surovi postala prijestolnica vojvodstva, koje je krajem 14. vijeka postalo Vojvodstvo Świdnica-Jawor.
To su bila prosperitetna vremena, kad je opasan bedemima, podigao župnu crkvu i dva samostana, pa je krajem 14. vijeka imao 6 000 stanovnika.[4]
Kad je u Bitci na Mohačkom polju poginuo češki kralj Ludovik II. Jagelović, dotadašnji donjošleski vladar, vlast nad njegovim
domenama preuzeo je Ferdinand I., odnosno Habsburška monarhija.[4]
Za Tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.) cijela je Šleska bila gotovo potpuno opustošena, pa tako i Świdnica.
U vrijeme Rata za austrijsko naslijeđe Kraljevina Pruska je anektirala Świdnicu kao i čitavu Donju Šlesku.
Ubrzo nakon tog su po naredbi pruskog kralja Fridrika II oko grada podignuti novi bedemi.[4]
Za Sedmogodišnjeg rata (1756.-1773.) Świdnica je četiri puta opsjedana i zauzimana, pa je i poprilično razorena.
Industrijski razvoj i dolazak željeznice krajem 19. vijeka, rezultirao je porastom stanovništva od približno 15 000 - 1852., na više od 28 000 1900.[4]
Nakon Drugog svjetskog rata, za kojeg je grad prošao bez razaranja njemačko stanovništvo je protjerano iz grada, a umjesto njih doseljeni su Poljaci ponajviše iz Malopoljske.
Od 2004. Świdnica je centar vlastite biskupije.[4]
Privreda
Današnja Świdnica je financijski centar poljoprivredne okolice, grad sa velikom šećeranom i pogonima kemijske, tekstilne, metalne i drvne industrije.[2]
Pobratimski gradovi
Świdnica ima ugovore o partnerstvu sa slijedećim gradovima;[5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 „Poland: Dolnoslaskie” (engleski). City population. Pristupljeno 28.01. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Swidnica” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 28.01. 2021.
- ↑ 3,0 3,1 „Location” (engleski). Urząd Miejski w Świdnicy. Pristupljeno 28.01. 2021.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 „History” (engleski). Urząd Miejski w Świdnicy. Pristupljeno 28.01. 2021.
- ↑ „Miasta Partnerskie” (poljski). Urząd Miejski w Świdnicy. Pristupljeno 28.01. 2021.
Vanjske veze
