Tottenham Hotspur FC
Puno ime	Tottenham Hotspur Football Club
Nadimak	Spurs The Lilywhites
Osnovan	5. septembar 1882.
Lokacija	Tottenham London Engleska
Stadion	Tottenham Hotspur
Kapacitet	62.062
Vlasnik/-ci	ENIC International Ltd.
Predsjednik	Daniel Levy
Menadžer	Angelo Postecoglou
Liga	Premijer liga
Federacija	FA
Pozicija 2022/23.	8. mjesto
Domaći Gostujući Treći
Veb-sajt	tottenhamhotspur.com

Tottenham Hotspur Football Club je profesionalni nogometni klub iz Londona, Engleska. Trenutno nastupa u Premijer ligi, prvom rangu engleskog nogometa.

Klub je osnovan 1882. godine kao Hotspur FC. Tottenham je dvaput bio prvak Engleske, 1951. i 1961. Domaće kupove je osvajao 12 puta (8 puta FA kup i 4 puta Liga kup). Klub je također imao uspjeha i na evropskoj sceni sa tri osvojena trofeja. 1963. godine osvaja Kup pobjednika kupova, te tako tako postaje prvi britanski klub koji je osvojio jedno evropsko takmičenje.^[1] 1972. osvojen je i Kup UEFA i s tim uspjehom je postao prvi britanski klub koji je osvojio dva različita evropska trofeja. Treći evropski pehar osvojen je 1984, ponovo Kup UEFA. U kupu šampiona je nastupio jednom. Bilo je to 1962. godine, kada je ispao u polufinalu.

Nadimak kluba je Spurs. Najveće rivalstvo klub ima najbližim susjedom, Arsenalom. Utakmice između ta dva često se nazivaju Sjevernolondonskim derbijem. Domaće utakmice igra na stadionu Wembley, dok ne bude izgrađen novi stadion. White Hart Lane na kojem je Tottenham igrao od 1899. godine je srušen 2017. godine.

Klub je osnovan 1882. godine od strane nekoliko gimnazijalaca. Oni su istovremeno bili članovi kriket kluba Hotspur Cricket Club, pa odatle i naziv Hotspur. U početku je igrao u mornarskoplavim majicama. Boje kluba se se u prvim godinama često mijenjale ali u sezoni 1899-1900. klub je dobio svoje bijele košulje i tamnoplave šorceve. Charles Roberts postao je prvi predsjednik kluba 1898. godine i na toj funkciji je ostao sve do 1943. godine.

U 1900-toj godini Tottenham je osvojio naslov prvaka Southern Football League, a potom po prvi put osvaja FA kup i tako postaje prvi nižerazredni klub koji je osvojio to takmičenje. Sezona 1908-09. je završena veoma uspješno i klub se uspio plasirati u najviši rang engleskog nogometnog takmičenja. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekida se prvenstvo. Završetkom rata liga je reformirana i Tottenham se seli u nižu ligu. Istovremeno u najvišu ligu ulazi Arsenal. Ta odluka od strane engleskog nogometnog saveza, je bila veoma kontraverzna jer je Arsenal završio prethodno prvensto na 6. mjestu druge divizije. Tu počinje ljuto rivalstvo između ta dva kluba.

1921. godine Tottenham po drugi put osvaja FA kup i naredne godine se vraća u prvu diviziju ali iz nje ponovo ispada 1928. godine i tu ostaje sve do Drugog svjetskog rata. Konačno u sezoni 1949-50. klub se vraća u najvišu diviziju kao pobjednik druge divizije. Trener je u to vrijeme bio Arthur Rowe. Samo godinu dana kasnije Tottenham osvaja i prvu diviziju, te tako postaje prvak Engleske po prvi put u svojoj historiji. Najbolji igrači u to vrijeme su bili: Alf Ramsey, Ronnie Burgess, Ted Ditchburn, Len Duquemin, Sonny Walters i Bill Nicholson. Nakon toga uspjeha nastao je relativan pad u godinama koje su slijedile. Godina 1954. je značajna po tome sto je u klub stigla jedna od najvećih igračkih zvijezda tih vremena Danny Blanchflower. Njegov tranfer je kostao oko 30.000 funti.

1958. godine Bill Nicholson je postao trener i tako počinje najuspješnije razdoblje u historiji ovoga kluba. Nicholson je osvojio 8 velikih trofeja u 16 godina svog mandata. Bio je prvak Engleske 1961. godine, FA kup je osvojio 1961, 1962. i 1967, Liga kup 1971. i 1973, Kup pobjednika kupova 1963. i kup UEFA 1972. godine. Ali s vremenom je ekipa ostarila i tako stagnirala. Nicholson je otisao u zasluženu penziju 1974. godine i za svoje nasljednike predložio je dvojac Johnny Giles i Danny Blanchflower. Ali rukovodstvo kluba je ignoriralo njegov savjet i za novog trenera imenovan je bivši igrač Arsenala Terry Neill. Iako je je Neill uspio izbjeći ispadanje u nižu diviziju na kraju sezone 1974-75. navijači ga nikako nisu prihvatili. Napustio je klub nakon dvije godine. Zamijenio ga je njegov pomoćnik Keith Burkinshaw koji nije uspio spriječiti ispadanje u nižu diviziju 1977. godine nakon 27 godina u prvoj diviziji.

Uprkos ispadanju iz lige Burkinshaw je ostao trener i godinu dana kasnije klub se vratio u elitni razred engleskog nogometa. U ljeto 1978. godine u klub su stigle dvije argentinske zvijezde Osvaldo Ardiles i Ricardo Villa. U godinama koje su slijedile osvojena su tri trofeja, dva puta FA kup 1981. i 1982. i jednom Kup UEFA 1984. Pored argentinskog dvojca istakla su se jos neka imena: Steve Archibald, Garth Crooks, Glenn Hoddle i Steve Perryman. Burkinshaw je napustio klub 1984. GODINE nezadovoljan novim rukovodstvom kluba. Ubrzo je novi trener postao Peter Shreeves a samo dvije godine kasnije klupsko kormilo preuzeo je David Pleat. U tom periodu Tottenham je bio dosta jaka ekipa i borio se za sve trofeje ali nije uspio pored dosta jakih Liverpoola i Evertona. Dva puta je bio treći u prvenstvu. Zbog jednog privatnog skandala David Pleat bio prisiljen napustiti svoj posao 1987. godine. Iste godine klub je napustio i Glenn Hoddle, valika zvijezda Tottenhama.

Za novog trenera je imenovan Terry Venables. On je pojačao tim dovođenjem dva igrača: Paul Gascoigne i Gary Lineker, te je najavio nove velike uspjehe kluba. Ali uspjeha nije bilo, treće mjesto u prvenstvu 1990. godine i osvajanje FA kupa 1991. bili su najbolje osvareni rezulati za vrijeme Terryja Venablesa. U to vrijeme klub je bio na rubu bankrota. Novi gazda kluba biznismen Alan Sugar preuzeo je 1991. sva klupska dugovanja i tako uspio spasiti klub. Terry Venables je postao sportski direktor a za trenera ponovo je imenovan Peter Shreeves.

Tokom cijelih 1990-ih klub je stagnirao, treneri su se mijenjali jedan za drugim. Sezonu 1997-98. Tottenham je vodio tešku bitku za opstanak. Visoki porazi od Chelsea na svom stadionu i od Newcastle Uniteda 7-1 u gostima bolno su pokazali svu nemoć kluba. I pored toga što je igralo mnogo dobrih i poznatih igrača: Teddy Sheringham, Darren Anderton, Sol Campbell, Nick Barmby, Jürgen Klinsmann, Ilie Dumitrescu, Gheorghe Popescu, Les Ferdinand i David Ginola, Tottenham nije imao nikakvih uspjeha u tom periodu, izuzev osvajanja Liga kupa 1999. godine. Upravo u toj sezoni kada je osvojen Liga kup, David Ginola je proglašen najboljim igračem godine. Najbolje ostvaren rezultat u prvenstvu u ovoj deceniji jeste sedmo mjesto u sezoni 1994-95. kada je briljirao njemački centarfor Klinsmann.

Pred kraj sezone 2000–01, Alan Sugar je bio prisiljen prodati klub. Novim vlasnikom postala je kompanija ENIC Sports PLC, koju vodi Daniel Levy. Odmah nakon dolaska novog vlasnika za trenera je dovoden legendrani Glenn Hoddle. U ljeto 2001. godine u centru pozornosti je kapetan Sol Campbell, koji odbija produžiti ugovor. Nekoliko najboljih evropskih klubova ga želi vidjeti u svojim redovima, ali on odlazi u Arsenal kao slobodan igrač. Campbell je ranije izjavio u jednom intervjuu za Spursi Monthly da on nikada ne bi igrao za Arsenal. Od tada je on označen kao "Juda" od strane navijača Tottenhama. Campbell je uvijek govorio da voli Tottenham i da je njegova odluka bila u potpunosti profesionalna.

Sezona 2001–02. je bila prva puna sezona za Hoddlea kao menadžera Tottenhama. Hoddle se okrenuo iskusnijim igračima kao Teddy Sheringham, Gus Poyet i Christian Ziege, i njegov tim je igrao prilično dobar nogomet u otvaranju sezone. Kada je Tottenham dočekao Manchester United kod kuće, uspjeli su potpuno nadigrati prvaka u prvom poluvremenu i voditi sa 3-0 nakon pauze, ali u drugom se dogodio se preokret, Manchester United je okrenuo rezultat na 5-3. U februaru 2002. godine Tottenham je igrao finale Liga kupa. Prije finala je bio veliki favorit, pogotovo nakon 5-1 pobjede protiv Chelsea u polufinalu. Ali, u finalu je pobjedio Blackburn Rovers. Nakon poraza u finalu Liga kupa ekipa se do kraja sezone nije uspjela oporaviti, te je završio sezonu na 9. mjestu.

U klubu je je vladao optimizam pred sezonu 2002-03. Regrutovan je Irac Robbie Keane iz Leedsa. Sezona je otvorena u velikom stilu i Tottenham je vodio na tebeli nakon prvih pet kola. Glenn Hoddle je izabran za najboljeg trenera u augustu 2002. godine. Sve do februara mjeseca ekipa se nalazi oko šestog mjesta na tabeli, koje vodi u evropska takmičenja. Ali forma ubrzo pada i povrede ključnih igrača prouzrokuje mnogo poraza pred kraj sezone. U tom trenutku Hoddle prima mnogo kritike. U posljednjoj utakmici sezone Tottenham je izgubio na svom terenu od Blackburn Roversa sa visokih 4-0. Nakon šest utakmica u sezoni 2003-04 Hoddle dobija otkaz. Za privremenog trenera ponovo je imenovan David Pleat. Tottenham završava sezonu na lošem 14. mjestu.

Tokom ljeta 2004. godine dolaze novi ljudi u vodstvo kluba. Danac Frank Arnesen je postao novi sportski direktor. Bivši francuski selektor Jacques Santini je novi trener, a za pomoćnika je imenovan Holanđanin Martin Jol. Mnogo novih igrača je dovedeno: Paul Robinson, Pedro Mendez, Michael Carrick, Erik Edman, Jermain Defoe itd. U novembru 2004. godine, nakon samo 13 utakmica, Santini je podnio ostavku. Martin Jol, koji će ubrzo dobiti nadimak Kum, preuzima trenersko mjesto do kraja sezone. Sve do posljednjeg kola Tottenham se borio za 7. mjesto koje je vodilo u evropsko takmičenje, ali je sezonu ipak završio na 9. mjestu.

Sezona 2005-06. bila je najbolja Tottenhamova sezona nakon dugo vremena. Jermaine Jenas, Young-Pyo Lee i Paul Stalteri bili su novopridošli igrači. Međutim, najviše pažnje je privukao Edgard Davids. Sezona počinje pobjedom protiv Portsmoutha u gostima i dobri rezultati se nastavljaju tokom sezone. U decembru je tim na četvrtom mjestu na tabeli, pozicija koja daje kartu za Ligu prvaka. Sve do posljednjeg kola je Tottenham još uvijek na četvrtom mjestu, a Arsenala peti. Noć prije prije posljednje utakmice protiv West Hama veliki dio tima je iznenada obolio i igrači su počeli povraćati. Radilo se o trovanju hranom. Tottenham traži da se utakmica odgodi ali dobija odbijenicu. Dan poslije utakmica se ipak odigrala. West Ham je pobjedio sa 2-1. U međuvremenu Arsenal dobija utakmicu protiv Wigana i osvoja četvrto mjesto na tabeli.

Sljedeću sezonu, 2006-07, Tottenham završava ponovo na 5. mjestu. Novi igrač je Dimitar Berbatov ubrzo postaje najbolji strijelac i miljenik navijača. Očekivanja pred sezonu 2007-08 su naglo porasla. Traži se 4. mjesto, ali početak sezone neobećava ništa dobro. Jol dobija otkaz u oktobru 2007. godine. Juande Ramos, bivši trener Seville mijenja Holanđanina i ubrzo nakon toga osvaja Liga kup u februaru 2008, nakon finalne pobjede protiv Chelseaja 2-1. Prije toga Arsenal je savladan u polufinalu sa visokih 5-1. Ali u prvenstvu nije išlo tako dobro i sezona je završena na lošem jedanaestom mjestu. Ramos je ipak dobio otkaz u oktobru 2008, nakon poraza od Udinesea u Kupu UEFA. Spurs je tada bio usidren na dnu Premier lige. Početak sezone 2008-09. bio je najlošiji početak jedne sezone u historiji kluba, sa samo 2 boda u prvih 8 utakmica.

Sportski direktor Damien Comolli je takodje dobio otkaz, nakon brojnih kritika zbog prodaje napadača Dimitar Berbatov i Robbie Keane. Također je Jermain Defoe prodan ranije. 26. oktobra 2008. menadžer Portsmoutha Harry Redknapp preuzeo je Tottenham. U prve dvije sedmice Redknapp je izveo klub iz zone ispadanja, osvojivši deset od dvanaest mogućih bodova. U četiri odigrane utakmice poraženi su Bolton, Liverpool i Manchester City, a protiv velikog rivala Arsenala osvojen je bod u gostima. U toku sezone vratili su se napadači Robbie Keane i Jermain Defoe. Redknappov tim zaključuje sezonu 2008/09 na osmom mjestu a uspjeha je bilo i u Liga kupu, drugu godinu zaredom je Tottenham uspio doći do finale Liga kupa ali je ovoga puta poražen na penale od Manchester Uniteda.

Početak sezone 2009/10. bio je jako uspješan. Osvojeno je maksimalnih dvanaest bodova iz prva četvrto kola. Tokom cijele sezone klub se borio za četvrto mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Pred sam kraj sezone Tottenham je imao jako težak raspored. Arsenal i Chelsea na svom terenu i gostovanja protiv oba Manchestera. Ključna utakmica je bila u gostima protiv Manchester Cityja u pretposjednjem kolu. Sezona 2009/10. završena je u velikom stilu. Arsenal i Chelsea su poraženi na White Hart Laneu sa 2-1. U obje utakmice blistao je mladi Gareth Bale. U ključnoj utakmici 5. maja 2010, u gostima protiv Manchester Cityja, osvarena je pobjeda 0-1 i Tottenham se uspio prvi put u svojoj historiji plasirati u Ligu prvaka.

Posljednja izmjena: 1. februar 2019.

Br. Poz. Nacija Igrač 1 G Hugo Lloris (C) 2 O Matt Dohorty 3 O Sergio Regulion 4 O Christian Romero 5 O JPierre-Emile Höjbjerg 6 O Davinson Sánchez 7 N Son Heung-min 8 V Harry Winks 10 N Harry Kane 12 O Emerson Royal 13 G Michel Vorm 15 O Eric Dier 19 V Ryan Sessegnon 21 N Dejan Kulusevski 22 G Pierluigi Gollini 23 V Steven Bergwijn 27 N Lucas Moura 33 O Ben Davies 30 V Rodrigo Bentancur - N Vincent Janssen

• Službena stranica
• Tottenham na Soccerbase
• Tottenham na Transfermarkt
• Tottenham na zvaničnoj stranici UEFA-e