Sjevernolondonski derbi i Derbi sjevernog Londona nazivi su za lokalno nogometno rivalstvo između klubova iz sjevernog Londona, Arsenala i Tottenham Hotspura. Iako je prva utakmica odigrana 1887, rivalstvo je nastalo tek 1913. selidbom Arsenala iz jugoistočnog u sjeverni London. Do 15. septembra 2024, odigrano je 196 utakmica. Arsenal je pobijedio u 83 utakmice, Tottenham u 61, a 52 su se završile neriješenim rezultatom.[3]
Među najznačajnije utakmice ubrajaju se one iz 1971. i 2004. na White Hart Laneu kojima je Arsenal osigurao osvajanje lige,[4] pobjeda Arsenala 5–0 u gostima 1978, pobjeda Tottenhama istim rezultatom 1983. kod kuće i pobjeda Tottenhama 3–1 u polufinalu FA kupa 1991.[5] Utakmica sa najviše golova odigrana je u novembru 2004. na White Hart Laneu, a završila se pobjedom Arsenala 5–4.[6] Najbolji strijelac u historiji derbija je Harry Kane, nekadašnji napadač Tottenhama, sa 14 postignutih golova.[7]
Satelitska mapa Londona koja pokazuje lokaciju stadiona Highbury i White Hart Lane.
Prva utakmica između ova dva kluba bila je prijateljska odigrana 19. novembra 1887, kada je Arsenal nosio ime Royal Arsenal i bio lociran u Plumsteadu (tada u Kentu, danas u Širem Londonu). Utakmica se igrala u Tottenhamu, a napuštena je 15 minuta prije kraja zbog mraka pri vodstvu Spursa 2–1.[8] Prva kompletna utakmica odigrana je narednog februara u Plumsteadu. S obzirom da je Tottenham igrao sa samo devet igrača, Arsenal je pobijedio 6–2.[9] 15.000 ljudi prisustovalo je utakmici odigranoj 1898. na stadionu Tottenhama u Northumberland Parku, što je dovelo do kolapsa jedne od tribina. Naredne godine klub se preselio na obližnji White Hart Lane.[10] Prvi ligaški meč odigran je 4. decembra 1909, a pobijedio je Arsenal 1–0.[11]
Počeci rivalstva
Rivalstvo je počelo 1913. kada se Arsenal preselio sa Manor Grounda u Plumsteadu na Highbury (oko 6 km od White Hart Lanea), postavši time najbliži komšija Tottenhamu. Prvu utakmicu od preseljenja odigrali su 22. augusta 1914. Iako je bio drugoligaš, Arsenal je slavio rezultatom 5–1.[12] Tokom Prvog svjetskog rata, regularno su se sastajali u regionalnom takmičenju London Combination.
Tradicionalni dresovi Arsenala i Tottenhama.
Rivalstvo je eskaliralo 1919. kada se 1. divizija trebala proširiti za dva kluba. Održan je sastanak na kome se glasanjem odlučivalo ko će ući u 1. diviziju. Chelsea, koji je završio na 19. mjestu, zauzeo je prvo od dva mjesta, a drugo mjesto trebalo je pripasti ili Tottenhamu, koji je završio na zadnjem mjestu u sezoni 1914/15, ili Barnsleyu koji je završio 3. u 2. diviziji. Arsenal se, sa još četiri druga kluba, kandidovao za ulazak u 1. diviziju iako je završio na 6. mjestu.[13] Nakon podrške od predsjednika lige i LiverpoolaJohna McKenne na osnovu dužeg članstva u ligi, Arsenal je dobio 18 glasova (Tottenham 8, Barnsley 5, Wolves 4, Nottingham Forest 3, Birmingham 2 i Hull 1) i izabran je u 1. diviziju. Postoje špekulacije da je na rezultate glasanja uticao predsjednik Arsenala Sir Henry Norris, iako ništa nije dokazano.[14] Odluka je razbjesnila Tottenham i njihove navijače, iako je Tottenham 11 godina ranije izabran za ulazak u 2. diviziju nakon što je završio 7. u Southern League,[15] poslije povlačenja Stoke Cityja iz finansijskih razloga. Tottenham je osvojio više glasova od Lincolna, Rotherhama i Southporta.[16]
Tottenham se već u sezoni 1919/20. sa 1. mjesta vratio u 1. diviziju.[17] Prvi takmičarski meč nakon prelaska Arsenala u sjeverni London održan je 15. januara 1921. na White Hart Laneu, a pobijedio je Tottenham 2–1. Rani mečevi bili su poznati po tenzijama – nakon utakmice u septembru 1922. FA je kaznila oba kluba i prijetila je igranjem pred praznim tribinama.[18][19]
Arsenalov Theo Walcott i Tottenhamov William Gallas na derbiju u novembru 2012. koji se završio pobjedom Arsenala od 5–2.
Tottenham je igrao u 2. diviziji u periodu od 1928. do 1933, kao i od 1935. do 1950, što je dovelo do smanjenja broja utakmica.[17] Arsenal je pobjedom od 6–0 u gostima 1935. postavio rekord za najveću pobjedu u derbiju.[2][3] Odnosi između klubova popravili su se nakon Drugog svjetskog rata, kada je Tottenham dozvolio Arsenalu da domaće utakmice igra na White Hart Laneu jer je Highbury bombardovan tokom rata. Klubovi su se 1949. prvi put susreli u FA kupu, a pobijedio je Arsenal 3–0.[3]
Od 1950. do danas
Od 1950, klubovi nisu bili u istoj diviziji samo u jednoj sezoni (1977/78).[17] Kapiten Tottenhama Sol Campbell prešao je kao slobodan igrač u Arsenal 2001, zbog čega su ga navijači Tottenhama prozvali Judom.[20]
Početak drugog poluvremena na derbiju 20. novembra 2010. Arsenal je u ovom momentu vodio 2–0, ali je Tottenham preokretom stigao do pobjede od 3–2.
Navijači Tottenhama su tokom utakmice 3. runde FA kupa 2014, kovanicama i plastičnim bocama gađali povrijeđenog Thea Walcotta prilikom izlaska sa terena, na šta je Walcott uzvratio podignuvši dva prsta, što je simboliziralo rezultat kojim se utakmica završila. Vlasti su povodom ovog incidenta sprovele istragu protiv počinitelja.[21][22]
30. aprila 2017. Tottenham je u posljednjem derbiju na White Hart Laneu slavio rezultatom 2–0,[23] osiguravši time bolji plasman na tabeli od Arsenala nakon 22 godine.[24]
Derbi na White Hart Laneu 2010. Navijači Tottenhama pjevaju Solu Campbellu, koji je bio meta napada od prelaska u Arsenal 2001.
Arsenalovi navijači u vezi rivalstva imaju proslavu pod imenom "dan sv. Totteringhama", koja označava dan kada Tottenham matematički ne može završiti ispred Arsenala.[25][26][27] S druge strane, navijači Tottenhama 14. aprila slave "dan sv. Hotspura" u čast pobjede Tottenhama u polufinalu FA kupa 14. aprila 1991. Na 19. godišnjicu pobjede u polufinalu, Tottenham je 2010. pobijedio 2–1.[28]
Navijači
Navijačke baze oba kluba su multietničke, prije svega zbog rasne raznolikosti u Londonu. Prema izvještaju iz 2002, Arsenal je sa 7.7% nebijelih navijača bio vodeći u ligi.[29] Nadimak Arsenala je Topnici, zbog toga što je klub osnovan od radnika fabrike oružja i municije.[30][31]
Nadimak navijača Tottenhama je "yids" (pogrdan naziv za Židove i endonim među Židovima koji govore jidiš), koji su preuzeli nakon što su huligani tokom 1970-ih i 1980-ih navijačima Tottenhama upućivali antisemitističke poruke zbog velike židovske zajednice koja živi u blizini stadiona. Riječi "yid" i "yiddo" danas znače igrač ili navijač Tottenhama, mada je njihova upotreba i dalje kontraverzna.[32]
Poređenje završnih ligaških pozicija Arsenala i Tottenhama od 1894. do 2017.
Do 19. decembra 2018, odigrano je 197 utakmica. Arsenal je pobijedio u 82, Tottenham u 64, a 51 se završila neriješenim rezultatom.[34] Najviše golova dato je u ligaškoj pobjedi Arsenala 5–4 na White Hart Laneu 13. novembra 2004. Najveća pobjeda je pobjeda Arsenala 6–0 u gostima 6. marta 1935. Tottenham je dva puta pobijedio 5–0 (25. decembar 1911. i 4. april 1983), a Arsenal jednom (23. decembar 1978); sve tri utakmice odigrane su na White Hart Laneu. Arsenal je u februaru i novembru 2012. na Emiratesu oba puta slavio rezultatom 5–2.[3][11]
Terry Dyson je jedini igrač Tottenham koji je u kompetitivnom derbiju dao hat-trick (26. augusta 1961. u pobjedi Tottenhama 4–3),[36] dok su to za Arsenal uradili Ted Drake (20. oktobra 1934) i Alan Sunderland (23. decembra 1978).
Bivši igrač Arsenala Joe Hulme bio je trener Tottenhama od 1945. do 1949. George Graham, koji je tokom nogometne karijere igrao za Arsenal, prvo je vodio Arsenal od 1986. do 1995, a trener Tottenhama bio je od 1998. do 2001.
Clive Allen odigrao je tri prijateljske utakmice za Arsenal u predsezoni 1980. Ron Piper i Jamie O'Hara igrali su u omladinskim kategorijama Arsenala. Lee Butcher je iz Arsenalove akademije prešao u Tottenhamovu. Harry Kane se pridružio Arsenalovoj akademiji sa 8 godina i u njoj je proveo godinu dana.
Bivši igrač Tottenhama Herbert Chapman bio je trener Arsenala od 1925. do smrti 1934. Terry Neill, koji je tokom nogometne karijere igrao za Arsenal, bio je trener Tottenhama od 1974. do prelaska u Arsenal 1976, gdje će ostati do 1983.
Arsenal se, do sezone 2018/19, u trenutnom formatu Lige prvaka uspio kvalifikovati 19, a Tottenham četiri puta. Tottenham je u sezoni 2011/12. završio 4. i izborio mjesto u Ligi prvaka, ali ga je izgubio nakon što je Chelsea osvojio Ligu prvaka. Oba kluba igrala su u polufinalu takmičenja, a Arsenal je igrao i u finalu 2006.[37] Prije sadašnjeg formata, Arsenal je u Ligi prvaka igrao tri puta, a Tottenham jednom. Arsenal nije igrao u Kupu prvaka u sezoni 1989/90. zbog zabrane igranja engleskim klubovima nakon hejselske tragedije.[38]
Kup velesajamskih gradova smatra se prethodnikom Kupa UEFA-e. To takmičenje nije organizovala UEFA te ga stoga ne priznaje (priznaje ga FIFA).
Rekordne posjete
Tottenham Hotspur 1–0 Arsenal; 83.222 (10. februar 2018); Wembley (stadion Tottenhama).[39]
Tottenham Hotspur 1–1 Arsenal; 81.332 (2. mart 2019); Wembley (stadion Tottenhama).
Tottenham Hotspur 3–1 Arsenal; 77.893 (14. april 1991); Wembley (neutralan stadion).[40]
Tottenham Hotspur 0–1 Arsenal; 76.263 (4. april 1993); Wembley (neutralan stadion).[41]
Arsenal 1–1 Tottenham Hotspur; 72.164 (29. septembar 1951); Highbury (stadion Arsenala).[42]
Tottenham Hotspur 1–4 Arsenal; 69.821 (10. oktobar 1953); White Hart Lane (stadion Tottenhama).[43]
Tottenham Hotspur 3–0 Arsenal; 62.027 (12. maj 2022); Tottenham Hotspur (stadion Tottenhama)[44]
Arsenal 2–2 Tottenham Hotspur; 60.333 (1. septembar 2019); Emirates (stadion Arsenala)[45]
Arsenal 3–1 Tottenham Hotspur; 60.278 (1. oktobar 2022); Emirates (stadion Arsenala)[46]
Arsenal 3–0 Tottenham Hotspur; 60.115 (2. decembar 2006); Emirates (stadion Arsenala).[47]
.jpg)
