Konvencionalno štampana djela, ona u mikroobliku, mediji za snimanje zvuka i digitalne publikacije na fizičkim uređajima za pohranu i mrežne publikacije
Nacionalna biblioteka Njemačke (DNB; njemački: Deutsche Nationalbibliothek) je centralna arhivska biblioteka i nacionalni bibliografski centar Njemačke i jedna je od najvećih biblioteka na svijetu. Njen zadatak je da prikuplja, trajno arhivira, sveobuhvatno dokumentuje i bibliografski evidentira sve publikacije na njemačkom jeziku od 1913, strane publikacije o Njemačkoj, prijevode njemačkih djela i djela emigranata njemačkog govornog područja objavljena u inostranstvu između 1933. i 1945, te da ih učini dostupnim javnosti. DNB je također odgovoran za Deutsche Nationalbibliografie i nekoliko posebnih zbirki kao što su Deutsches Exilarchiv 1933–1945 (Njemački arhiv za izgnanstvo), Anne-Frank-Shoah-Bibliothek i Deutsches Buch-und Schriftmuseum (Njemački muzej knjige i pisanja). Nacionalna biblioteka održava saradnju na nacionalnom i međunarodnom nivou. Na primjer, ona je vodeći partner u razvoju i održavanju bibliografskih pravila i standarda u Njemačkoj i igra značajnu ulogu u razvoju međunarodnih bibliotečkih standarda. Saradnja sa izdavačima je regulisana zakonom od 1935. za Deutsche Bücherei Leipzig i od 1969. za Deutsche Bibliothek Frankfurt na Majni.
Dužnosti su podijeljene između objekata u Leipzigu i Frankfurtu, pri čemu svaki centar fokusira svoj rad na određena specijalizirana područja. Treći objekat je Deutsches Musikarchiv Berlin (osnovan 1970), koji se bavi muzičkim arhiviranjem (kako štampanim tako i snimljenim materijalima). Od 2010, Njemačka muzička arhiva (DMA, njemački: Deutsches Musikarchiv) se također nalazi u Leipzigu kao sastavni deo tamošnjeg objekta.
Historija
Tokom njemačke revolucije 1848, razni bibliotekari i izdavači nudili su svoja djela Frankfurtskom parlamentu za parlamentarnu biblioteku. Biblioteka, koju je vodio Johann Heinrich Plath, nazvana je Reichsbibliothek ("Biblioteka Rajha"). Nakon neuspjeha revolucije biblioteka je napuštena, a zalihe knjiga koje su već postojale pohranjene su u Germanisches Nationalmuseum u Nürnbergu.[3] Godine 1912, grad Leipzig, sjedište godišnjeg sajma knjiga u Leipzigu, Kraljevina Saksonija i Udruženje njemačkih bibliotekara (Börsenverein der Deutschen Buchhändler) pristali su da osnuju Nacionalnu biblioteku Njemačke u Leipzigu. Od 1. januara 1913. sistematski su prikupljane sve publikacije na njemačkom jeziku (uključujući knjige iz Austrije i Švicarske). Iste godine Gustav Wahl je izabran za prvog direktora.
Pod nacističkom vlašću, od 1933. do 1945, njemačke biblioteke su bile cenzurisane, postajući produžetak nacionalsocijalističke vladavine.[4][5] Knjige koje su nacisti zaplijenili u okupiranim zemljama ušle su u njemačke zbirke.[6][7][8][9][10]
Godine 1946. Georg Kurt Schauer, Heinrich Cobet, Vittorio Klostermann i Hanns Wilhelm Eppelsheimer, direktor Univerzitetske biblioteke u Frankfurtu, inicirali su ponovno uspostavljanje njemačke arhivske biblioteke sa sjedištem u Frankfurtu.[11] Predstavnici savezne države za trgovinu knjigama u američkoj zoni složili su se s tim prijedlogom. Grad Frankfurt pristao je da podrži planiranu arhivsku biblioteku kadrovskim i finansijskim sredstvima. Američka vojna vlada dala je svoje odobrenje. Biblioteka je počela sa radom u duhanskoj sobi nekadašnje Rothschildove biblioteke, koja je služila kao smještaj bombardovanoj univerzitetskoj biblioteci. Kao rezultat toga, u Njemačkoj su postojale dvije biblioteke, koje su preuzele dužnost i funkciju nacionalne biblioteke za kasniju Njemačku demokratsku republiku i Saveznu Republiku Njemačku, respektivno. Godišnje su izlazila dva nacionalna bibliografska kataloga gotovo identičnog sadržaja.
Sa ponovnim ujedinjenjem Njemačke 3. oktobra 1990, Deutsche Bücherei Leipzig i Deutsche Bibliothek Frankfurt am Main spojeni su u novu instituciju, Njemačku biblioteku (Die Deutsche Bibliothek).[11] "Zakon o njemačkoj nacionalnoj biblioteci" stupio je na snagu 29. juna 2006. Zakon je ponovo potvrdio podršku nacionalnom obaveznom primjerku u ovoj biblioteci i proširio sažetak zbirke kako bi uključio online publikacije koje su postavile kurs za prikupljanje, katalogizaciju i čuvanje publikacija kao što su dio njemačkog kulturnog naslijeđa.[12] Najviše upravljačko tijelo Biblioteke, Administrativno vijeće, prošireno je na dva poslanika Bundestaga. Zakon je također promijenio naziv biblioteke i njenih zgrada u Leipzigu, Frankfurtu na Majni i Berlinu u Nacionalna biblioteka Njemačke (Deutsche Nationalbibliothek).
U julu 2000. biblioteka je također preuzela ulogu repozitorija za GEMA, Njemačku organizaciju za autorska prava muzike (Gesellschaft für musikalische Aufführungs- und mechanische Vervielfältigungsrechte). Od tada, muzički izdavači moraju samo da dostave kopije što pokriva i nacionalnu arhivu i registraciju autorskih prava. 210.000 štampanih muzičkih djela koje je ranije držala GEMA prebačeno je u biblioteku.
Arhiva njemačkog egzila
Jedna od posebnih djelatnosti Nacionalne biblioteke je prikupljanje i obrada štampanih i neštampanih dokumenata emigranata i prognanika njemačkog govornog područja u periodu 1933-1945.
Nacionalna biblioteka održava dvije zbirke u egzilu: Zbirku literature u egzilu 1933–1945 u zgradu biblioteke u Leipzigu i Njemačkog arhiva za egzil 1933–1945[13] u zgradi biblioteke u Frankfurtu. Obje zbirke sadrže štampana djela koja su napisali ili objavili u inostranstvu emigranti njemačkog govornog područja, kao i letke, brošure i druge materijale koji su u cijelosti ili djelomično izradili prognanici njemačkog govornog područja.
Godine 1998. Nacionalna biblioteka Njemačke i Njemačka istraživačka fondacija započeli su javno financiran projekt digitalizacije zbirke "Jevrejske periodike u nacističkoj Njemačkoj" od približno 30.000 stranica, koje su prvobitno objavljene između 1933. i 1943. Dodatno uključeno u projekat je bilo 30 njemačkih-emigrantske publikacije na njemačkom jeziku 1933–1945, koje se sastoje od oko 100.000 stranica. Ove zbirke su stavljene na internet 2004. i bile su neke od najčešće posjećenih stranica Nacionalne biblioteke Njemačke.
U junu 2012. Nacionalna biblioteka prekinula je pristup objema zbirkama na svojoj web stranici iz pravnih razloga. Digitalizovane verzije su od tada dostupne za upotrebu samo u čitaonicama biblioteke u Leipzigu i Frankfurtu na Majni, što je izazvalo kritike.[14] Nacionalna biblioteka je kao razlog navela zabrinutost oko autorskih prava, tvrdeći da iako su Biblioteka i Njemačka istraživačka fondacija imale dozvolu vlasnika publikacije da ih stave na internet, vlasništvo nad "člancima bez vlasnika", odnosno pojedinačnim autorima, nije se moglo utvrditi koliko bi bilo potrebno jer njemačko zakonodavstvo ne uključuje "klauzulu poštene upotrebe".
Jevrejske novine na njemačkom jeziku haGalil nazvale su akciju biblioteke "previše revnosnom". Yves Kugelmann, šef Jüdische Medien AG u Zürichu, koji posjeduje prava na časopis Aufbau, nazvao je akciju "potpuno apsurdnom, zbunjujućom i bez osnova". Anne Lipp iz Njemačke istraživačke fondacije zaključila je da "svi projekti fondacije", koji su plaćeni javnim finansiranjem i sa namjerom objavljivanja na internetu, "moraju biti objavljeni".[15]
Asmus, šef Deutsches Exilarchiv, tvrdi da se prvo mora potvrditi vlasništvo nad člancima od preko 13.000 pojedinačnih autora i dobiti dozvole prije nego što se članci stari od 70 do 80 godina mogu ponovo staviti na internet, uprkos tome što su imali dozvolu od pravih vlasnika. publikacija za postavljanje članaka na internet. Asmus priznaje da nije bilo niti jedne žalbe na kršenje autorskih prava.[16] U međuvremenu, druge njemačke i međunarodne institucije kao što su Compact Memory, Leo Baeck Institute i archive.org nemaju takve brige i počele su ponovo vraćati mnoge od obrisanih časopisa na internet.
Njemački muzički arhiv
Njemački muzički arhiv (DMA, njemački: Deutsches Musikarchiv) je centralna zbirka štampane i snimljene muzike i muzičko-bibliografski informativni centar za Njemačku. To je federalna agencija osnovana 1970, sa zadatkom da prikuplja svu muziku objavljenu u zemlji. Njegova preteča bila je Deutsche Musik-Phonothek (1961–1969). DMA se preselio u Leipzig 2010, kako bi bio smješten u produžetku Deutsche Nationalbibliothek. Radovi na izgradnji počeli su 2006, a završeni su 2009.
Ranije smješten u Berlin-Lankwitz, DMA čini odjel Nacionalne biblioteke Njemačke (Deutsche Nationalbibliothek). Izdavači štampane i snimljene muzike u Njemačkoj su po zakonu (od 1973.) obavezni da arhivu dostave dva primerka svakog izdanja. Jedna kopija se čuva u DMA u Leipzigu, druga je deponovana u Frankfurtu.
Njemački muzej knjige i pisanja
Njemački muzej knjige i pisanja (njemački: Deutsches Buch- und Schriftmuseum) sada se nalazi u zgradi u Leipzigu. Osnovan 1884. kao Deutsches Buchgewerbemuseum (Njemački muzej trgovine knjigama), preimenovan je u (njemački: Deutsche Bücherei Leipzig) u decembru 1925.[17] To je najstariji svjetski muzej kulture knjige i namijenjen je stručnoj i široj javnosti. Sa više od milion predmeta u kolekciji, jedna je od najobimnijih na svijetu. Oni nude širok spektar usluga uključujući fizičke i virtuelne izložbe, ture s vodičima, seminare i radionice.[18]
Zgrade biblioteke
Zgrada u Leipzigu
Originalna zgrada Nacionalne biblioteke Njemačke u Leipzigu iz 1914.
Glavna zgrada Nacionalne biblioteke u Leipzigu sagrađena je 1914–1916 po planovima arhitekte Oskara Puscha. Fasada je duga 160 m i gleda na "Deutscher Platz" (Njemački trg). Zgrada je otvorena 19. oktobra 1916. Mjesto biblioteke (u blizini današnje Alte Messe) poklonio je grad Leipzig, dok je Friedrich August III, kralj Saksonije, obezbijedio sredstva za zgradu. Na fasadi su izloženi portreti Otto von Bismarcka, Johana Wolfganga von Goethea i Johannes Gutenberga. Statue predstavljaju tehnologiju, pravdu, filozofiju, medicinu itd. Centralna čitaonica sadrži sliku Ludwig von Hofmanna, koja prikazuje Arkadiju u secesijskom stilu. Na stepeništu je mural koji prikazuje osnivače njemačke biblioteke. Biblioteka također sadrži Njemački muzej knjige i pisanja. Četvrto proširenje biblioteke počelo je 2007. i otvorena je za javnost 9. maja 2011. Dizajnirala ga je Gabriele Glockler, čiji je koncept za zgradu bio "Poklopac. Oklop. Sadržaj". po prvi put povezuje sve dijelove zgrade.[19]
Zgrada u Frankfurtu
DNB zgrada u Frankfurtu
Sadašnja zgrada podružnice u Frankfurtu službeno je otvorena 14. maja 1997. Arhitekte iz Stuttgarta Arat-Kaiser-Kaiser dobili su zadatak da projektuju zgradu nakon pobjede na arhitektonskom konkursu 1984. Planiranje je ipak odgođeno i izgradnja je počela tek 1992. izgledom kojim dominiraju četiri glavna materijala: izloženi beton, čelik, staklo i lagani kanadski javor, ima preko 300 radnih stanica na tri sprata, sa velikim prozorom koji svima obezbeđuje osvetljenje. Dodatno skladište se nalazi u tri nivoa podzemnih skladišta za koje se očekuje da će sadržavati dovoljno prostora do 2045.[19]
^Lux, Claudia (2018). "Germany: Libraries, Archives, and Museums". Encyclopedia of Library and Information Sciences. Boca Raton, Florida, USA: CRC Press. str. 1848–1849. ISBN978-1-31511614-3.
^Tobias, Jim G. (19. 7. 2012). "Absurd, irreführend und unbegründet" [Absurd, confusing, and without merit]. haGalil (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 25. 10. 2023.
