Rođen je kao Alkibijad Nuša. Njegov otac bio je ugledni trgovac, ali je ubrzo po Nušićevom rođenju izgubio svoje bogatstvo. Porodica se seli u Smederevo, gdje Nušić provodi djetinjstvo, završava osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije. Zatim se seli u Beograd, gdje i maturira. Diplomira na Pravnom fakultetu u Univerzitetu u Beogradu 1884. Tokom studija provodi jednu godinu u Grazu.
U vrijeme odsluženja vojnog roka bio je učesnik u srpsko-bugarskom ratu, koji je počeo 1885. Nakon rata objavljuje kontroverznu poemu Dva raba u Dnevnom listu, zbog koje je osuđen na dvije godine zatvora. Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno kralja Milana Obrenovića.
Prvobitno je osuđen na dva mjeseca zatvora, ali je kralj Milan uvjerio sudije da produže kaznu. Uvjeti u zatvoru bili su loši, ali to Nušića ne sprečava u pisanju komedije Protekcija. Kada je prvi put od zatvorskog upravnika Ilije Vlaha zatražio dozvolu za pisanje, ovaj je odbio zahtjev govoreći da ga je upravo pisanje dovelo u zatvor.
Znajući da upravnik čita njegovu poštu, Nušić je napisao kratko pismo drugom suprugu svoje tetke (koji je bio rođak njenom prvom suprugu), a koji je radio u Ministarstvu pravosuđa. Nušić je Geršića oslovio s "ujače" i poručio mu kako bi za njega bilo mnogo lakše da ostane u zatvoru dvije godine ako bi mu bilo dozvoljeno pisati. Naglasio je kako nije zainteresiran da piše nikakve političke tekstove. Pismo je potpisao s "tvoj nećak". Kasnije, Vlah je Nušiću dao dopuštenje da piše.
Godine 1889. Nušić se zapošljava u državnoj službi. Kao državni službenik Ministarstva vanjskih poslova radi u konzulatu u Bitolju, gdje se 1893. i ženi. U južnoj Srbiji i Makedoniji provodi desetljeće. Posljednje mjesto na kojem je radio u ovom području bilo je mjesto vicekonzula u Prištini.
Godine 1900. postavljen je na mjesto sekretara Ministarstva obrazovanja, a ubrzo nakon toga postaje dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. Godine 1904. imenovan je upravnikom Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Na tom mjestu ostaje tek godinu. Seli se u Beograd kako bi radio kao novinar.
Nakon rata upravnik je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do 1923. Nakon toga upravnik je Narodnog pozorišta u Sarajevu.[1]. Godine 1927. vraća se u Beograd. Bio je poznat po smislu za humor i pisao je satiru.
