Franjo Jenč
Franjo Jenč (mlađi) (Zemun, 20. mart 1867 — Zemun, 15. novembar 1967) bio je arhitekta i građevinar. Projektovao je i sagradio preko 100 objekata, od čega većinu u Zemunu. BiografijaObrazovanjeFranjo Jenč rođen u naturalizovanoj porodici, od oca Franje, zidarskog majstora i majke Eve Ebel. Prva tri razreda osnovne škole pohađao je u franjevačkom samostanu, a četvrti u Opštoj školi u Zemunu. Kasnije je upisao gimnaziju, takozvanu Malu realku koja se nalazila na istom mestu, a koja je kasnije premeštena u zgradu Velike realke, u zemunskom Gradskom parku.[1] U gimnaziji je prvi put do izražaja došao Jenčev talenat za crtanje; predmet crtanje mu je predavao akademik Aleksandar Mašić, a Jenč je postizao ocenu 1, koja je tada bila najviša. Nakon gimnazije, Jenč je dve godine radio kao zidarski pomoćnik, a 1889. godine otišao je u Salcburg gde je, takođe, sticao praksu i slušao večernja predavanja u građevinskoj školi. Godine 1894, otišao je u Zagreb i položio ispit za ovlašćenog građevinskog majstora. Karijera![]() Jenčev prvi samostalni rad bila je zgrada Srpskog doma u Sremskoj Mitrovici. Oženivši se sledeće godine, projektovao je i izgradio jednospratnu porodičnu kuću u Svetosavskoj ulici 19 u Zemunu. Tada je počeo najplodniji period njegove karijere koji je trajao do 1913. godine. U početku, do 1906. godine, upotrebljavao je barokne i renesansne motive, sa dubokom dekorativnom plastikom i detaljima karakterističnim za klasičnu umetnost. Kasnije, do 1911, njegov stil je postao slobodniji, uz korišćenje stilizovanih geometrijskih i floralnih motiva. Dela iz ovog perioda nastala su pod uticajem secesijskog stila. U poslednjoj etapi ovog perioda, Jenč je skoro sasvim odbacio ukrasne elemente na fasadama i pojednostavio je svoj stil, približavajući se tako modernim arhitekturnim trendovima. Kao najznačajnija Jenčeva dela građena prema tuđim planovima izdvajaju se zgrada Pošte iz 1896, zgrade Železničke škole iz 1906. i Srpskog doma iz 1909. godine, sva u Zemunu. Nakon Drugog svetskog rata, Jenč je radio u zemunskom pogonu građevinskog preduzeća „Komgrap“ i 1946. godine. Prema nacrtima arhitekte Rajka Talića, sin graditelja Franje Jenča, arhitekta Franjo Jenč, obnovio je bombardovanjem oštećenu zgradu Narodnog odbora, na uglu Magistratskog trga i Preradovićeve ulice u Zemunu. Zgrada je tada povećana za jedan sprat i proširena do ugla sa Preradovićevom ulicom, a u njoj se danas nalazi Skupština opštine Zemun. Privatni životJenč se, 1895. godine, oženio Jozefinom Čermak, Rumunkom češkog porekla, s kojom je imao šestoro dece. Njihov sin Franja je takođe studirao arhitekturu, u Beču i Prag. Krajem treće i tokom četvrte decenije dvadesetog veka arhitekta Franjo Jenč izgradio je veliki broj zgrada u Zemunu i Beogradu, primenjujući stil moderne arhitekture, po čemu su ovi objekti posebno prepoznatljivi. Posle rata, arhitekti Franji Jenču je bilo onemogućeno da radi (posebno mu je zamerano participiranje u vlasti tokom Drugog svetskog rata), pa je svoju karijeru završio u Priboju, gradeći industrijske komplekse i slične objekte. Porodična kuća Jenčovih u Zemunu porušena je pri izgradnji trafostanice, tokom šezdesetih godina. Tada je propala i sva vredna dokumentacija o radu ovog arhitekte. Važnije građevine![]() Iako se pretpostavlja da je Jenč projektovao i izgradio oko 100 objekata, njegov opus još uvek nije sasvim istražen. Ovo su neka dela koja je izgradio u Zemunu: Radovi po sopstvenim projektima
Radovi po tuđim projektima
Saradnja sa drugim arhitektima
GalerijaPrva etapa (1895–1906)
Druga etapa (1906–1911)
Treća etapa (1911–1913)
Građevine izgrađene prema tuđim projektima
Napomene
Vidi jošReference„Hrvatska revija“ - „Hrvatska strana Zemuna“ Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (28. август 2012) |