Johanes IV Etiopski (oko 1831[1] – 10. mart 1889), rođen je kao Lij Kasaj Merča, bio je etiopski car od 1872 do svoje smrti 1889
Biografija
Johanes je rođen u Pokrajini Enderta kao sin Merča, guvernera Pokrajine Tembien, i njegove žene Amate Selasije, kćeri lokalnog dejazmača Dimtsu Debaba od Enderte, nećaka moćnog rasa Volde Selasija od Enderte. Johanes je zbog svoje prabake Vorkevohe Kale Kristos od Adve mogao tvrditi da i u njemu teče salamonska krv, ona je bila unuka rasa Mikaela Sehula. Johanes IV smatrao se naslijednikom Salamonske dinastije i po očevoj liniji (takođe po ženskoj liniji), njegova majka bila je potomak vladarske familije iz Tigraj.
Uspon do trona
Johanes Kasaj, skrenuo je pažnju na sebe kao dejazmač (komandant vojske), i zakleti neprijatelj cara Tevodrosa II. Na političku pozornicu uspeo se kad je dao svoju logističku i političku podršku britanskim snagama koje su upućene u
Etiopiju da svrgnu cara Tevodrosa II 1868 Britanci su mu kao nagradu za njegovu pomoć, dali velik broj modernog naoružanja nakon svog povlačenja, poslije pobjede u Bitci kod Amba Mariama (znane i kao Magdala). Dobijeno oružje mu je pomoglo da stekne potpunu vlast nad Pokrajinom Tigraj. Tako je postao jedan od tri najmoćnija vladara Etiopije, druga dvojica bili su; Vagšum Gobeze vladar Laste i budući car Tekle Georgis II, te kralj Menelik vladar Šoe budući car Menelik II Sva trojica željela su postati carevi, a jednako tako tvrdili su da su direktni krvni naslijednici Salomonske dinastije. Rivalstvo s Vagšumom Gobezeom za Johanesa Kasaja bilo je osobito neugodno, jer je njegova sestra Dinkineš Merča, bila je udana za Vagšuma Gobezea.
Vagšum Gobeze proglasio se carem 1868 godine kao Tekle Georgis II od Etiopije u Sokoti, na teritoriju kojim je vladao u - Vagu. Kako je Abuna Etiopske tevahedo crkve umro neposredno prije njegova proglašenja, nije bilo nikog tko bi ga mogao okruniti za cara, a ni Johanes Kasaj nije htio priznati svog šogora za cara.
Tekle Georgis II., nakon što je osigurao podršku Adala od Godžama i kralja Menelika od Šoe, napao je Tigraj 1871. želivši pokoriti Johanesa Kasaja. Kasaj ga je porazio i zarobio u bici kod Avde 11. jula 1871, oslanjajući se na brojno britansko naoružanje i dobru obuku svojih vojnika. Car Tekle Georgis II.
umro je slijedeće godine u Kasajevom zarobljeništvu. Nakon njegove smrti njegova udovica, carica Dinkineš Merča (sestra Johanesa Kasaja), preselila se na dvor u Mek'ele i nastavila živjeti uz sve počasti carskog naslova.
Johanes Kasaj se dugo pripremao za svoje carsko ustoličenje, platio je koptskom patrijarhu Aleksandrije da pošalje novog Abunu Etiopske pravoslavne tevahedo crkve u zamjenu za umrlog Abunu Salama III. Patrijarh Kiril V. Aleksandrijski u junu 1869 poslao je novog Abunu Atatevosa.[2]
Zatim je 12. januara 1872, Abuna Atatevos okrunio za Neguš negastija Etiopije Johanesa Kasaja u gradu Asumu, kao prvog nakon legendarnog cara Fasilidesa (1632-1667)
Rat s osmanskim Egiptom
Tokom cijele svoje vladavine Johanes IV bio je okupiran ratovima na svojim sjevernim granicama. Isprva je ratovao sa egipatskim kedivom Ismail-pašom, koji je želio ovladati cijelim slivom rijeke Nil. Egipćani su isprva poticali Menelika vladara Šoe protiv Johanesa IV, ali se i on okrenuo od njih, i shvatio da su mu neprijatelji nakon što su oni iz luke Zeila navalili i okupirali grad Harar 11. oktobra
1875 I on je poput cara Johanesa IV držao Harar sastavnim dijelom Etiopije, i to je smatrao nezakonitim komadanjem vlastite zemlje. Egipćani su tad poželjeli proširiti svoju vlast iz obalnog pojasa na unutrašnjost Etiopije. Isprva je Johanes IV molio i kumio Britance da nekako zaustave svog egipatskog saveznika, pa se čak i namjerno
povlačio da zorno pokaže da je žrtva a kediv agresor. Naposlijetku je shvatio da Britanci neće poduzeti ništa, te je okupio svoju vojsku te krenuo ususret egipatskim snagama.
Dvije vojske sukobile su se u Bitci kod Gundata (koji se zove i Guda-Gude) u jutarnjim satima 16. novembra 1875 Johanes IV, zauzeo je položaje i sačekao egipatsku vojsku koja je sama upala u stupicu. Oni su u zbijenim pješadijskim kolonama ušli u usku kotlinu, tad je etiopska artiljerija sa okolnih planina otvorila vatru na njih, i uništila gotovo cijelu egipatsku vojsku, zajedno sa brojnim evropskim i američkim oficirima instruktorima. U Egiptu se o ovom porazu šutjelo, iz straha da bi to moglo ugroziti kedivovu vlast. Egipćani su nato poslali nove snage, želivši se osvetiti za poraz kod Gundata. Ponovno ih je presreo car Johanes IV i uz pomoć svog sposobnog komandanta Alula Engida, porazio u Bitci kod Gura (7. - 9. marta 1876)
Nakon te pobjede Menelik se definitivno priklonio Johanesu IV, i priznao njegovo prvenstvo. Johanes IV je zauzvrat priznao Meneliku njegovo nasljedno pravo na titulu kralja (Neguš) od Šoe (čak ga je osobno krunio).
Dvije familije su svoje savezništvo učvrstile - ženidbom. Kćer kralja Menelika Zevdita udala se za sina Johanesa IV -Araja Johanesa Selasija. Nakon tih sjajnih pobjeda, i konsolidacije vlasti car Johanes IV sazvao je Crkveni sabor Etiopske crkve u Bora Medu 1878 Na tom skupu su konačno zaključeni teološki sporovi u lokalnoj crkvi, kršćanima, muslimanima i mnogobošcima dati su rokovi prilagodbe odlukama crkvenog sabora. Svim ne-kršćanima zabranjeno je bilo kakvo sudjelovanje u vlasti, osim ako ne prijeđu na kršćanstvo, muslimanima je dat rok od tri mjeseca, a mnogobošci su krštenje trebali obaviti trenutno. Johanes IV prislio je kralja Šoe Menelika da protjera sve katoličke misionare iz Šoe.
Poduzeo je još jedan radikalni potez, zatražio je od patrijarha Kirila Aleksandrijskog da mu zbog povećanog broja vjernika pošalje četiri a ne kao dotad jednog episkopa.
Oni su stigli u Etiopiju - 1881, na čelu s Abunom Petrosom kao patrijarhom Etiopije, Abuna Matevos bio je određen za Šou, Abuna Lukas za Godžam, te Abuna Markos za Gondar. Abuna Markos je ubrzo umro tako da njegova eparhija priključena onoj Abune Atatevosa.
Rat sa Sudanom
Nakon što se Muhamed Ahmed proglasio Mahdijem, u Sudanu je izbila duga i vrlo nasilna pobuna. Njegovi pristaše ubrzo su prezeli vlast u cijelom Sudanu i odsjekli odstupnice egipatskom garnizonu. Zbog tog su Britanci zatražili da Johanes IV dozvoli da se egipatski garnizon povuče preko Etiopije. Car je na to pristao, ali je time na sebe navukao bijes Mahdijevaca koji su navalili na Etiopiju. Oni su porazili Ras Alula u Bitci kod Kufita, 23. septembra 1885. Otprilike u isto vrijeme, Italija je preuzela kontrolu nad abesinskom lukom Massava i time uvećala etiopske probleme.
Vanjskim problemima pridružili su se i domaći kad su se pobunili vladari Godžama i Šoe. Johanes IV brutalno je skršio pobunu u Godžamu, ali prije nego što je uspio stići do Šoe, nju su već poharale snage Mahdija (oni su tad opljačkali i
spalili Gondar). Zbog toga se car spremio na ratni pohod u Godžam ususret Mahdijevcima.
Smrt
Johanes IV poginuo je u borbi s nasljednikom Muhameda Ahmeda - Mahdija Muhamed ibn Abdulahijem za vrijeme Bitke kod Galabata 9. marta 1889 Smrtno ga je ranio Mahdijski snajperist, njegovi suborci odnijeli su ga u njegov šator gdje je umro nakon sat vremena. Njegova smrt pokolebala je moral etiopske vojske, koja je dotad gotovo slomila Mahdijevce. Smrt cara djelovala je porazno i etiopska vojska razbježala se nakon toga u panici.
Mahdijevci su se dočepali tijela Johanesa IV te su ga odnijeli sa sobom u Omdurman, glavu su mu nabili na kolac i izložili je kao simbol svoje pobjede nad nevjernicima.
Nakon smrti Johanesa IV nastala je borba za vlast, jedna grupa tigrajskih lidera željela je da carsko mjesto naslijedi njegov sin Johanes Mengeša. Ali drugi brojni carski rođaci nisu htjeli Johanesa Mengešu, nisu ga čak ni smatrali za njegova zakonitog sina već samo za nećaka. Tako da je uskoro Tigraj postao poprište žestokih borbi. To je iskoristio kralj Šoe Menelik koji se uskoro ustoličio kao car Menelik II. S druge strane datu priliku u Tigraju iskoristili su i Talijani koji su zauzeli Hamasien, Nakon toga utjecaj tigranjaca u etiopskoj središnjoj vlasti bitno je opao.
Potomci Johanesa IV vladali su Tigrajem kao nasljedni rasovi sve do sloma monarhije 1974
Izvori
- ↑ Brojni izvori navode kao godinu njegova rođenja 1821. ali i 1831.
- ↑ Paul B. Henze, Layers of Time: A History of Ethiopia (New York: Palgrave, 2000), str. 146
Bibliografija
- Henze, Paul B. (2000). "Yohannes IV and Menelik II: The Empire Restored, Expanded, and Defended". Layers of Time: A History of Ethiopia. New York: St. Martin's Press. ISBN 0-312-22719-1. (en)
Vanjske veze
