PROFILPELAJAR.COM

Arheološki lokalitet Volubilis
Arheološki lokalitet Volubilis
Svjetska baština – UNESCO
	Maroko
Registriran:	1997. (21. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, iii, iv, vi
Ugroženost:	-
Referenca:	UNESCO

34°04′16″N 05°33′13″E / 34.07111°N 5.55361°E / 34.07111; 5.55361

Volubilis (arapski: وليلي‎, Valili) je arheološki lokalitet rimskog grada 29 km sjeverno od grada Meknesa, između Fesa i Rabata u sjevernom Maroku^[1]. Njegove ruševine se smatraju najboljim rimskim spomenicima u sjeverozapadnoj Africi, zbog čega su 1982. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi.

Historija

Na ovom lokalitetu pronađeni su tragovi ljudskog obitovanja još iz neolitika, a pronađene vaze podsjećaju na one iskopane u Anaiz-Villeni (Španjolska) 2000. godine koje pripadaju bakrenom dobu. Rimljani su 40. godine podigli svoj grad na ostacima feničkog naselja koje je ovdje postojalo najkasnije u 3. vijeku pne.^[2] Berberi su ga nazvali prema nazivu za oleander, Valilt, koji je rastao uz obale rijeke Kumane koja protječe u podnožju naselja. Rimski Volubilis je postao važan grad na najzapadnijoj granici Rimskog Carstva i središte proizvodnje maslinovog ulja i uzgoja pšenice, što je dovelo do bogaćenja grada koji je postao središte rimske provincije Mauretania Tingitana. Grad je privlačio mnoge strance koji su se naseljavali. Između ostalog pronađeni su tragovi židovske zajednice^[3].

Nakon što su Rimljani naglo napustili grad 285. godine (za cara Dioklecijana), lokalna plemena su ga nastavila naseljavati sve do 17. vijeka. Iako ga je srušio potres koncem 4. vijeka, djelomično je obnovljen u 6. vijeku o čemu svjedoči i skupina nadgrobnih spomenika s natpisima na latinskom jeziku (od 599. do 655. godine) koji je dugo ostao živim jezikom u gradu.

Abasidi su ga osvojili u 7. vijeku, o čemu svjedoče pronađeni novčići, i prozvali su ga Valila. Godine 788. lokalno pleme Avraba je primilo Alijevog potomka, Idrisa I., i proglasili ga svojim imamom. Nakon što je on organizirao svoje posjede postao je gospodarom cijelog područja i osnovao je svoju prijestolnicu Fes gdje je počeo kovati svoj novac. Nakon njegove smrti 791. godine, njegov vjerni rob Rašid je upravljao Volubilisom dok njegov sin, kojeg je rodila Avraba princeza, Idris II. nije odrastao. U 11. vijeku su ga, kao i druge "kraljevske gradove Maroka", opustošili Almoravidi.

God. 1755. Volubilis je zadesio katastrofalan potres, nakon čega je uništen kako bi se njegovo kamenje iskoristilo za gradnju palače Mulaija Ismaila u obližnjem Meknesu. Prije toga, bio je jedan od najbolje sačuvanih rimskih gradova na svijetu.

God. 1915. Francuzi su započeli arheološka iskapanja koja su potrajala sve do 1920ih. Od 2000. godine Londonsko sveučilište, u suradnji s marokanskim Institutom znanosti i arheologije, je nastavilo istraživanje lokaliteta otkrivši i ostatke srednjovjekovnog grada. Većina nalaza s lokaliteta je izloženo u Arheološkom muzeju u Rabatu.

Znamenitosti

Granice arheološkog lokaliteta of 48 hektara čine rimske niske zidine izgrađene od 168.-169. godine. Zidine su imale oko 40 tornjeva i osam gradskih portala. Južni i zapadni dijelovi su izgrađeni na blagoj padini brda, na nekoliko terasa, a sjeveroistočni dio na ravnom polju je monumentalno područje sa slavolukom od kojeg se pruža mreža pravilnih ulica. U središtu, forumu, nalazio se kapitol, terme i bazilika. Tu je pronađeno inimno mnogo rimskih spomenika, uključujući mozaike, mramorne i brončane skulpture i stotine natpisa koji su i danas zaštićene na licu mjesta (in situ).

Decumanus maximus
Kapitolij
Bazilika
Bazeni termi
Mozaik in situ

Izvori

↑ Volubilis Arhivirano 2012-02-29 na Wayback Machine-u na kuhmann.com (en) Preuzeto 24. svibnja 2011.
↑ C. Michael Hogan, Volubilis na Megalithic Portal, ed. A. Burnham (2007.) (en) Preuzeto 24. svibnja 2011.
↑ Haim Zafrani, Two Thousand Years of Jewish Life in Morocco, Ktav,2005, str. 2.