Tonko Maroević (Split, 1941. - Stari Grad, 2020.) je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar.

Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Znanstveni je savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti i profesor katedre povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Redoviti je član HAZU-a.

Do sada je objavio iduća djela:

• Primjeri (1965.)
• Polje mogućega (1969.)
• Nives Kavurić-Kurtović (1986.)
• Ivan Lacković Croata (1987.)
• Zrcalo adrijsko (1987.)
• Sonetna struka (1992.)
• Black&light (1995.)
• Zlatko Kauzlarić Atač (1996.)
• Antun Zuppa (2000.)
• Zlatko Šimunović (2001.)
• Antun Babić (2002.)
• Borgesov čitatelj (2005.)

• nagrada "Tin Ujević" 1988., za zbirku pjesama "Trag roga ne bez vraga"
• poetum oliveatus na manifestaciji "Croatia rediviva:Ča, Kaj, Što - baštinski dani" 1997.
• nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo 2013.