U njemu se prikazuju stvarni događaji vezani uz Juriš lake konjice, znamenitu epizodu iz Krimskog rata. Nominalni protagonist, čiji lik tumači David Hemmings, je kapetan Nolan, britanski konjički oficir koji 1854. zajedno sa savezničkim ekspedicijskim korpusom odlazi boriti se protiv Rusa na Krim te predstavlja jednog od njegovih rijetkih pripadnika koji se može pohvaliti nekakvom vojničkom spososbnošću i predodžbom na što bi moderan rat trebao izgledati. Radnja prikazuje kako britanska vojska, vođena ostarjelim i senilnim Lordom Raglanom (čiji lik tumači John Gielgud) zahvaljujući superiornoj opremi i oružju odnosi pobjede u bitkama sa Rusima, ali ih nikako ne može iskoristiti zbog očajne logistike, ali još više zbog nesposobnih i umišljenih generala čije međusobne svađe u bitci kod Balaklave eskaliraju u kobni konjićki juriš na ruske topove.
Za razliku od ranijeg istoimenogklasičnog hollywoodskog filma koji je u potpunosti bio fikcija te krimski rat prikazao kao džinogoističku pustolovinu, a juriš kao herojski čin, tvorci britanske verzije su se daleko više nastojali držati historijskih činjenica. Gotovo svi likovi u filmu su historijske ličnosti, a scenario se velikim dijelom temelji na The Reason Why, popularnoj historijskoj knjizi Cecil Woodham-Smith; ugledni dramski pisac John Osborne se kasnije posvađao i na završio u parnici sa Richardsonom nakon odbijanja da svoj scenario uskladi sa knjigom. Richardsonova verzija, dijelom snimana na lokacijama u Turskoj se odlikovala izuzetnom brigom o realizmu, a što je uključivalo naturalistički prikaz ratnih strahota i sam juriš kao besmisleni pokolj, ali i dosta crnog humora. Kako bi se publici na što originalniji način objasnila politička pozadina rata, kanadski animator Richard Williams je angažiran za kratke animirane sekvence velikim dijelom temeljene na karikaturama za vrijeme rata objavljivanjem u časopisu Punch. Film se svojim općim tonom uključio u tada sve dominantniji trend revizionističkog prikaza britanske vojne historije, odnosno stav da su britanski vojnici bili "lavovi koje vode magaraci". Film je također proglašen i pacifističkim, odnosno svojevrsnom modernom alegorijom na tada aktualni vijetnamski rat gdje se američki angažman u Jugoistočnoj Aziji doimao isto onako besmislenim i autodestruktivnim kao britanski angažman na Krimu. Iako je dobio brojne pohvale od strane kritike, te bio nominiran za nekoliko nagrada BAFTA, među publikom je doživio neuspjeh.