U Evropi se skijalištem zove i grad ili selo u planini gdje se skijaški tereni nalaze, oni su ujedno i turistički centri sa svim pratećim objektima za udoban smještaj gostiju, kao što su hoteli, restorani, servisi za iznajmljivanje opreme, a sami tereni u planini premreženi su čitavim lancem žičara.
Za razliku od tog skijališta u Sjevernoj Americi su najčešće udaljena od gradova, pa se izraz skijalište koristi samo za skijaški resort, najčešće izgrađen samo za tu svrhu, koji također ima i prateće objekte.
Ispočetka su se prvi skijaši morali nakon svakog spusta, nanovo uspinjati uz brdo, pa je to ograničavalo broj spuštanja, a bilo je i prilično naporno[2], tako da je u to vrijeme skijaša bilo malo, a uređenih skijališta još i manje. Za njih su se odabirala ona mjesta po planinama koja su po svojoj konfiguraciji bila idealna, i nije ih bilo potrebno preuređivati nekim građevinskim radovima.
Prva skijaška natjecanja za muškarce organizirana su početkom 1930-ih, a za žene tek 1950-ih,[1]
Nakon 1970-ih otpočeo je pravi bum popularnosti skijanja, poboljšanjem skijaške i prateće opreme (gusjeničari za pripremu staza) i izgradnjom brojnih novih skijališta na mjestima koja su se prije činila potpuno nedostupnima