Jones je draftan 1957. godine, dok je igrao za North Carolina Central Eaglese,[1] od strane Boston Celticsa. Jonesa su incijalno izabrali Minneapolis Lakersi, ali je Jones nakon odsluženja vojnog roka otišao natrag na sveučilište kako bi dobio diplomu, čime je prekršio pravila drafta. Jones je cijelu svoju profesionalnu karijeru proveo u Bostonu, s kojim je osvojio čak deset naslova prvaka (uključujući i osam uzastopnih), po čemu je drugi igrač po broju osvojenih naslova, iza momčadskog kolege Billa Russella, koji ih ima jedanaest. Nakon osvajanja prvenstva 1969. godine, Jones se umirovio.
Po umirovljenju je jedno vrijeme radio kao trener sveučilišnih momčadi, a tokom 1974. i 1975. godine bio je i pomoćni trener u tadašnjem New Orleans Jazzu.[2] Do smrti je živio u St. Augustineu, FL.
