Kevin Edward McHale (Hibbing, MN, 19. prosinca1957.) je umirovljeni američki košarkaš i trener te televizijski komentator koji je igrao na poziciji krilnog centra, a cijelu profesionalnu karijeru proveo je kao igrač Boston Celticsa. McHale je bio član slavne Birdove generacije iz 80-ih godina te je zajedno s Birdom i Parishom činio prvu "Veliku trojku" u historiji Celticsa; s momčadi je dva puta osvojio naslov prvaka. Danas ga se smatra jednim od najboljih krilnih centara svih vremena, a uvršten je među 50 najvećih igrača u historiji NBA lige te je primljen u Kuću slavnih.
Nakon umirovljenja se za poslio u Minnesota Timberwolvesima, gdje je tokom godina radio različite poslove, od komentatora, generalnog menadžera pa sve do glavnog trenera prve momčadi u dva navrata. Četiri je godine vodio i Houston Rocketse, ali je dobio otkaz 2015. godine nakon što je u sezonu ušao s omjerom 4:7. Trenutno je stručni sukomentator i analitičar u popularnoj emisiji NBA on TNT.
Biografija
Rani život
McHale je rođen 1957. godine u Hibbingu, MN, kao sin Paula Austina McHalea i Josephine Patricije Starcevic.[1] Košarkom se počeo baviti još u srednjoj školi, što mu je 1976. godine osiguralo mjesto u momčadiUniverziteta u Minnesoti, za koju je igrao kao krilni centar. McHale je imao prilično uspješnu sveučilišnu karijeru, a 1995. godine je, povodom 100. obljetnice košarkaške momčadi Univerziteta u Minnesoti, proglašen najboljim igračem u historiji univerziteta.
Ulazak u NBA i uloga "šestog igrača"
McHale je 1980. godine ušao u NBA draft, gdje su ga kao treći ukupni izbor izabrali Boston Celticsi. Celticsi su te godine imali prvi izbor na draftu, ali zahvaljujući lukavosti Reda Auerbacha, prije drafta su napravili razmjenu s Golden State Warriorsima, u kojoj su njima poslali svoj prvi izbor i još jedan izbor u prvom krugu u zamjenu za centra Roberta Parisha i izbor Warriorsa u prvom krugu drafta (treći ukupno), što se i danas smatra jednom od najneujednačenijih razmjena u historiji lige. Dobivši treći izbor na draftu, Celticsi su izabrali McHalea, koji je potpisao trogodišnji ugovor. Iako je bio "šesti igrač" i podrška Cedricu Maxwellu, McHale je već u prvoj sezoni imao značajan utjecaj na igru Celticsa te je izabran u najbolju momčad novaka lige1981. godine. McHale je imao značajan trenutak u finalu Istoka, točnije u šestoj utakmici serije protiv Philadelphia 76ersa, koja se igrala u Philadelphiji. Celticsi su gubili 3:1 u seriji, ali su uspjeli doći do 3:2 i osigurali šestu utakmicu. Tu je McHale šesnaest sekundi prije kraja, kada su Celticsi imali jedan poen prednosti, osujetio šut Andrewa Toneyja i pokupio obrambeni skok, osiguravši tako Celticsima posjed do kraja utakmice i očuvanje vodstva. Celticsi su u sedmoj utakmici pobijedili 76erse i došli do finala, gdje su šest utakmica svladali Houston Rocketse i osvojili svoj 14. naslov.
Celticsi nisu uspjeli osigurati finale u naredne dvije sezone, a posebno je težak bio poraz (4:0) od Milwaukee Bucksa u polufinalu Istoka 1983. godine, koji je doveo do otkaza treneru Billu Fitchu i privremenog nezadovoljstva McHalea. McHaleu je te godine istekao ugovor te je on potpisao predugovor s New York Knicksima. Auerbach je, kako bi izjednačio teren, potpisao predugovore s trojicom zvijezda Knicksa koji su bili slobodni igrači, tako da su Knicksi u konačnici odlučili zadržati svoje igrače i odustali od McHalea. McHale je u konačnici potpisao novi ugovor s Bostonom, vrijedan $1,000,000 po sezoni, čime je postao četvrti najplaćeniji igrač lige u tom trenutku.
McHale je u narednoj sezoni još uvijek bio "šesti igrač", što mu je donijelo prvu od dviju uzastopnih nagrada za najboljeg šestog igrača. Te su sezone Celticsi, nakon teške finalne serije protiv Los Angeles Lakersa, osvojili svoj 15. naslov prvaka; McHale je imao kontroverzan trenutak u četvrtoj utakmici finalne serije kada je grubo faulirao Kurta Rambisa, što je dovelo do nagurivanja među igračima na terenu. Sve do veljače 1985. godine, McHale je zadržao ulogu "šestog igrača", ali mu je trener K. C. Jones dao startnu poziciju u tom periodu nakon što je Maxwell ozlijedio koljeno. Dana 3. ožujka1987. godine, u utakmici protiv Detroit Pistonsa, McHale je postigao čak 56 poena i tako postavio klupski rekord,[2] a dva dana kasnije je utrpao 42 poena protiv Knicksa; njegovih 98 poena u dvije uzastopne utakmice i danas predstavljaju klupski rekord. Ipak, njegovih 56 poena na jednoj utakmici bili su rekord samo 9 dana, s obzirom da je Larry Bird u utakmici protiv Atlanta Hawksa postigao 60 poena i tako postavio novi klupski rekord.
Ulazak u startnu petorku i "soba za mučenje"
Momčad Celticsa koja je u sezoni 1985./1986. osvojila 16. naslov prvaka za klub danas se smatra jednom od najboljih momčadi u historiji NBA lige.[3] Na početku sezone, Celticsi su u razmjeni s Los Angeles Clippersima dobili bivšeg MVP-a, Billa Waltona, dok je u Los Angeles poslan Cederic Maxwell. Maxwellov odlazak omogućio je McHaleu da konačno preuzme starnu poziciju u momčadi, što je on iskoristio i po prvi puta u karijer imao prosjek od preko 20 poena po utakmici (21.3). McHale se pridružio Birdu, Parishu i Aingeu dok su Celticsi pomeli ligu s rekordnim omjerom 67:15, odnosno zaključili rekordnu sezonu (uključujući doigravanje) s omjerom 82:18. Uz to, Celticsi su te sezone izgubili samo jednu domaću utakmicu (uključujući doigravanje), ostvarivši rekordni sezonski omjer domaćih utakmica od 50:1; jedina momčad koja je pobijedila Celticse na domaćem terenu bili su Portland Trail Blazersi (121:103), koji su ih pobijedili 6. prosinca1985. godine. Celticsi su više od godinu dana bili nepobijeđeni na domaćem terenu, sve do 12. prosinca1986. godine, kada su ih pobijedili Los Angeles Lakersi s rezultatom 117:110.
"Kada sam bio zdrav, uvijek sam osjećao da mogu zabiti. Kada bi [lopta] došla do onoga što sam ja nazivao 'sobom za mučenje', znao sam da će ići u koš."
– Kevin McHale o svojoj igri pod košem na vrhuncu karijere[4]
McHale je inače bio dosta izdržljiv igrač tokom prvih godina u ligi, ali je početkom 1986. godine ozlijedio Ahilovu tetivu te je propustio ukupno 14 utakmica, iako je bio spreman za doigravanje. Celticsi su se prošetali playoffom na Istoku, pobijedivši 11 od 12 utakmica protiv Chicago Bullsa, Atlanta Hawksa i Milwaukee Bucksa. U finalu su ponovo igrali s Houston Rocketsima, koje su pobijedili u 6 utakmica, a McHale je s prosjekom od 25.8 poena po utakmici bio najbolji strijelac finalne serije.
Do svoje sedme profesionalne sezone, Kevin McHale je toliko usavršio svoju igru pod košem da je postao jedan od najboljih ofenzivaca lige, lomeći protivnike pod košem u svojoj tzv. "sobi za mučenje" (engl. "Torture Chamber"). Sezona 1986./1987. bila je najbolja u njegovoj karijeri; imao je rekordan broj poena (26.1) i skokova (9.9), a uz to je postao prvi igrač u historiji lige koji je u istoj sezoni imao postotak šuta od preko 60% (60.4%) i preko 80% slobodnih bacanja (83.6%). Imenovan je u All-NBA prvu momčad, treneri lige su ga proglasili najboljim defenzivcem, a u izboru za MVP-a lige završio je na četvrtom mjestu iza Magica Johnsona, Michaela Jordana i Larryja Birda.
McHale je u ožujku 1987. godine, nakon odlične sezone, slomio čunastu kost, ali je ignorirao liječnike, koji su mu rekli da bi mu ova ozljeda mogla okončati karijeru, te je nastavio igrati i uspio zadržati solidan postotak sve do kraja sezone. Celticsi su u doigravanju pomeli Bullse, a onda preživjeli epske serije od sedam utakmica proti Bucksa i Pistonsa, prije nego su u finalu izgubili od Lakersa u šest utakmica. Lakersi su u finale ušli odmorni i svježi, nakon jedne od najlakših serija u historiji lige, dok su Celticsi bili premoreni i puni ozljeda, jer su osim McHalea probleme imali i Robert Parish i Danny Ainge. McHale se operirao po završetku sezone, a zbog oporavka je propustio prvi mjesec naredne sezone.
Kevin McHale u društvu bostonskog gradonačelnika, Raymonda L. Flynna, u Uredu gradonačelnika na slavlju povodom naslova prvaka Celticsa iz 1984. godine.
Suigrač Danny Ainge u ovom je periodu McHalea nazvao "crnom rupom pod košem", šaleći se da, kada bi lopta došla McHaleu pod koš, više ju nitko ne bi vidio jer bi McHale rijetko kada vraćao loptu iz svoje "sobe za mučenje". Međutim, McHale se tokom 1988. godine pokazao i kao dobar asistent, odigravši rekordnih 10 asistencija u pobjedi protiv Dallas Mavericksa. Celticsi su ponovo došli do finala Istoka te godine, ali ovoga su puta bolji bili Pistonsi u šest utakmica. Trener K. C. Jones otišao je u mirovinu nakon ovog poraza, a trio Bird-McHale-Parish više nikada neće proći dalje od konferencijskog polufinala do kraja njihova mandata u Celticsima.
Ozljeda i kraj karijere
Larry Bird je zbog ozljeda igrao samo šest utakmica tokom sezone 1988./1989., tako da su Celticsi drastično pali i imali omjer od samo 42:40. Međutim, trener Jimmy Rodgers uspio je progurati momčad u doigravanje na leđima McHalea, Parisha i mladog Reggieja Lewisa. U playoffu su ih, na putu do svog prvog naslova, pomeli Detroit Pistonsi, koji su značajno ograničili McHaleovu igru seriji.
Sljedeća sezona bila je posljednja u kojoj je McHale mogao odigrati sve utakmice regularnog dijela sezona. Međutim, sezona je bila vrlo loša za momčad. Mladi bek Brian Shaw otišao je u Europu nakon nesuglasica oko plaće, dok je Larry Bird, koji se vratio nakon ozljede, bio izložen kritikama suigrača, među njima i McHalea, jer je previše pucao i pokušavao sam dominirati utakmicom. Trener Rodgers je u jednom trenutku vratio McHalea na klupu i dao mu njegovu staru ulogu "šestog igrača", a zamijenio ga je Ed Pinckney. Međutim, to se nije pokazao kao dobar potez, tako da je McHale usred sezone vraćen u startnu petorku te je pomogao Celticsima da pred kraj sezone naprave omjer od 18:5. Iako su dobili prve dvije utakmice protiv New York Knicksa (uključujući i rekordnu pobjedu od 157:128), Celticsi su pretrpjeli tri poraza u nizu i šokantno ispali već u prvom krugu, što je bio kraj Rodgersovog mandata na klupi Bostona.
Nakon još jedne operacije, McHale je u međusezoni razmišljao o umirovljenju, ali se ipak vratio u momčad na početku nove sezone. Celticsi su triju Bird-McHale-Parish pridodali nekoliko mladih igrača, a za novog trenera imenovan je bivši pomoćni trener, Chris Ford, koji je bio dio momčadi prvaka iz 1981. godine. Celticsi su započeli snažno, ali su zaustavljeni nakon novih ozljeda McHalea i Birda. McHale je propustio 14, a Bird 22 utakmice, međutim Celticsi su uspjeli zadržati dobar omjer i osvojiti divizijsku titulu, ali su u doigravanju ponovo ispali od Pistonsa.
McHale je ponovo bio ozljeđen te je naredne sezone odigrao samo 52 utakmice, dok je sezonu izvukao Bird, koji se oporavio pred kraj sezone i omogućio Celticsima novu divizijsku titulu i nastup u doigravanju. Celticsi su pomeli Indiana Pacerse, ali su izgubili u polufinalu od Cleveland Cavaliersa. Nakon osvajanja zlatne olimpijske medalje s Dream Teamom, Bird se službeno umirovio. McHale je odigrao još jednu sezonu sa Celticsima, ali je imao problema s ozljedama. Celticsi su u prvom krugu doigravanja igrali sa Charlotte Hornetsima, a unatoč izvrsnoj McHaleovoj igri, Celticsi su pali u četiri utakmice. Nakon posljednjeg poraza u seriji, McHale je objavio kako odlazi u mirovinu.
Nakon umirovljenja, McHale se zaposlio u Minnesota Timberwolvesima, isprva kao stručni sukomentator i analitičar, međutim vrlo brzo je dobio konkretne angažmane u upravi kluba. Kao generalni menadžer, bio je zaslužan za izbor buduće superzvijezde Kevina Garnetta na draftu1995. godine, a kasnije će imati veliku ulogu u njegovom slanju u Boston Celticse, što je bila razmjena koja je Celticsima omogućila da osvoje naslov prvaka 2008. godine. Uz rad u upravi, McHale je tokom 2005. godine bio v.d. glavnog trenera, nakon što je Flip Saunders dobio otkaz. Iako je ostvario omjer od 19:12, nije imao želju nastaviti s trenerskim poslom.
McHale je ponovo preuzeo Timberwolvese 2008. godine, nakon što je Randy Wittman dobio otkaz. Iako je uprava ovoga puta rekla kako će McHale biti trajnije rješenje za klub, vrlo brzo je objavljeno kako se opet radilo tek o privremenom preuzimanju momčadi, tako da je McHale ubrzo prepustio posao Kurtu Rambisu, s kojim je imao slavni okršaj tokom finala 1984. godine. McHale je prvi pravi trenerski posao dobio 2011. godine, kada je preuzeo Houston Rocketse, koje je 2015. godine doveo do konferenciskog finala. No, već je sljedeće sezone, nakon lošeg starta (4:7), dobio otkaz te se povukao iz trenerskog posla. Nakon umirovljenja, posvetio se komentiranju i analiziranju utakmica za televiziju.
Privatni život
McHale se 30. lipnja1982. godine oženio s Lynn McHale, s kojom je dobio petoro djece - Kristyn, Michaela, Josepha Alexandru i Thomasa. Njegova kći, Alexandra, umrla je 2012. godine od posljedica lupusa.[5]
.svg){kind=icon}
.svg){kind=icon}
.svg){kind=icon}
.jpg)
