Arnold Jacob "Red" Auerbach (New York, NY, 20. rujna1917. – Washington, D.C., 28. listopada2006.) bio je američki košarkaški trener i službenik, najpoznatiji kao dugogodišnji glavni trener i kasniji djelatnik Boston Celticsa. Prije Celticsa, Auerbach je vodio Washington Capitolse i Tri-Cities Blackhawkse. Auerbach je jedan od najboljih trenera u historiji NBA lige. Tokom trenerske karijere ostvario je 938 pobjeda (rekord u vrijeme njegova umirovljenja)[1] te je osvojio devet naslova NBA prvaka u deset sezona (što je brojka koju je prestigao tek Phil Jackson, koji ima 11 naslova iz 18 sezona, ali s dva različita kluba). Kao generalni menadžer i momčadski predsjednik Celticsa, Auerbach je osvojio još sedam dodatnih naslova što ga je dovelo do 16 naslova u 29 godina rada,[2] čime je postao jedan od najuspješnijih sportskih djelatnika u historiji sjevernoameričkog sporta.
Auberbach se pamti i kao jedan od pionira moderne košarke. Zaslužan je za redefiniranje košarke kao momčadskog sporta u kojem dominira obrana, ali i za uvođenje kontre kao moćnog napadačkog oružja.[2] Odgojio je mnoge igrače koji će kasnije postati članovi Kuće slavnih. Uz to, značajan je i zbog razbijanja rasnih barijera u NBA ligi. Ostat će zapamćen u historiji kao prvi trener koji je na draftu 1950. godine izabrao tamnoputog igrača, Chucka Coopera, u momčad Celticsa, kao prvi trener koji je, 1964. godine, na teren izveo startnu petorku sastavljenu od samo tamnoputih igrača[3] te kao službenik koji je imenovao prvog tamnoputog glavnog trenera u NBA ligi, Billa Russella, koji je kao trener-igrač vodio Celticse od 1966. do 1969. godine.[4] Bio je vrlo polarizirajuć tokom svoje karijere, a jedan od njegovih zaštitnih znakova bilo je paljenje cigarete u trenutku kada je bio uvjeren da je osigurao pobjedu svoje momčadi, tako da je taj čin dugo vremena smatran "ultimativnim činom pobjede" u Boston Celticsima.[2]
Iako nikada nije bio igrač, Auerbach je jedna od najvažnijih osoba u historiji američke košarke te se s pravom navodi kao jedan od zaslužnih za modernizaciju ne samo NBA lige, već i košarke kao sporta. Iako je njegova karijera u upravi Celticsa bila turbulentna i nije uvijek imao dobre odnose s vlasnicima, zadržao se u klubu sve do svoje smrti te je zaslužan za neke od najvećih uspjeha kluba, ali i za dovođenje nekih od najboljih igrača u historiji kluba, poput legendarnog Larryja Birda. Umro je od srčanog udara 2006. godine u dobi od 89 godina.[1][6]
