Montezuma II (1466.-1520.), ili Motecuhzoma Xocoyotzin, bio je deveti i posljednji astečki vladar koji je 1503. godine izabran za vladara. Njegova vladavina je privedena kraju dolaskom španjolskih konkvistadora na čelu sa Hernanom Cortesom.
Postoji mnogo kontradiktornih povijesnih izvora o njegovom životu i osobnosti, zato se zapravo malo o njemu sigurno zna. Prema nekim povijesnim izvorima, Montezuma je bio vrlo praznovjeran čovjek i vjerovao je da su španjolski konkvistadori zapravo potomci boga Quetzalcoatla. Hernan Cortes ga je potom zarobio i pokušavao upravljati Astečkim carstvom manipulirajući Montezumom. 1520. godine, Asteci su podigli ustanak protiv Španjolaca, i te je godine Montezuma ubijen. Ne zna se da li je ubijen sa strane Španjolaca ili Asteka.
Montezuma se rodio u Tenochtitlanu, današnjem Mexico Cityu. Njegovo ime na nahuatl jeziku znači "onaj koji se ljuti kao kralj". Tijekom njegove vladavine Astečko carstvo je dostiglo svoj vrhunac. Montezuma je ratovanjem proširio teritorij carstva i inkorporirao narode Yopi i Zapotec u carstvo.
Imao je osam kćeri i jedanaest sinova.
Prvi kontakt sa Španjolcima
Montezuma se prvi put susreo s europskim doseljenicima 1517. godine, kad je ekspedicija Juana de Grijalve dospijela na istočnu obalu Astečkog carstva. Montezuma je naredio da se budući dolasci stranaca pomno prate.
Montezuma je bio informiran o dolasku Cortesa, te je poslao svoje delegate da pozdrave strance. Cortes se udružio s narodom Tlaxcalteca, koji su bili neprijatelji Astečkog carstva i zajedno su podizali ustanke protiv astečke vladavine.
Montezuma je toga bio svjestan, a Španjolcima je slao darove (prema jednoj verziji zato jer se bojao španjolaca, a prema drugoj zato jer je u astečkoj kulturi to bio način pokazivanja superiornosti).
