Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti.

Konzervacija, ili preciznije rečeno konzervacija-restauracija metala označava djelatnost usmjerenu na zaštitu i očuvanje povijesnih (sakralnih, svijetovnih, tehničkih i etnografskih) te arheoloških predmeta izrađenih djelomice ili u cijelosti od metala. U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na prevenciju odnosno usporavanje propadanja predmeta, kao i na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Usprkos tomu što metale u pravilu smatramo za razmjerno trajne i stabilne materijale, oni u dodiru s okolišem postupno propadaju, neki brže a neki znatno sporije, ovo se posebno odnosi na arheološke nalaze, kod njih su rečeni procesi trajali i do nekoliko tisuća godina. Od izrazitog značaja za proces konzervacije predmeta je i temeljito, minimalno barem teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki korozije, te najvažnijih osobina i tehnika obrade metala i njihovih slitina. Nadalje je neophodno i elementarno poznavanje povijesnog razvoja umjetničke obrade metala, arheologije, te etnologije i tehnologije. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja. Na kraju nadodajmo i još dodatne dvije vještine kojima bi konzervator restaurator metala po mogućnosti morao vladati, a to su umijeće komuniciranja,te organizacije^[1].

• zlato
• srebro
• bakar
• bronca
• mjed
• željezo
• čelik
• COR-TEN
• nehrđajući čelik
• olovo
• kositar
• cink
• aluminij
• titanij
• novo srebro
• krom
• nikal

• antimon
• magnezij
• niobij
• paladij
• platina
• rodij
• živa
• elektrum^{[nedostaje referenca]}
• tumbaga^{[nedostaje referenca]}
• bidri^{[nedostaje referenca]}
• shibuichi^{[nedostaje referenca]}
• shakudo^{[nedostaje referenca]}
• crna korintska bronca^{[nedostaje referenca]}

• lijevanje

rastopljeni metal ulijevamo u različite kalupe, najčešće od kamena, gline, posebnog gipsa ili pijeska te metala^[2]

• kovanje

razlikujemo 2 osnovne tehnike: kovanje užarenog metala koje se primjenjuje praktično isključivo na željezo, te kovanje na hladno. Prva tehnika zahtijeva poseban alat, dok druga može koristiti i alat za podizanje visoke forme^[3]

• piljenje

izvodi se ručnom ili električnom pilom^[4]

• rezanje

izvodi se škarama (nožicama) za lim^[4]

• sječenje

izvodi se pomoću oštrog dlijeta koje udaramo čekićem^[4]

• savijanje

izvodi se različitim kliještima (kod debljeg materijala čekićem na odgovarajućoj podlozi)^[4]

• bušenje

izvodi se različitim svrdlima ^[4]

• turpijanje

izvodi se turpijama različitih finoća i oblika te rotacionim alatima^[4]

• brušenje

izvodi se brusnim papirima ili brusnim kamenjem različitih finoća, ručno ili strojno^[4]

• poliranje

izvodi se strojno ili ručno – pomoću komada krpe, kože ili filca te odgovarajućeg abrazivnog sredstva^[4]

• meko lemljenje

tehnika spajanja pomoću metalne slitine koja ima niže talište od metala koji spajamo – na mjestu spajanja lem se rastopi, te po hlađenju čvrsto veže lemljene dijelove^[5].

• tvrdo lemljenje

tehnika identična gore navedenoj, s tim da se radi na temperaturi višoj od 400 °C. Razlikujemo tvrde lemove za srebro, bakar i njegove slitine, zlato, platinu, aluminij te čelik^[5].

• reaktivno lemljenje

koristi se isključivo u tehnici granulacije; radi se o mješavini bakrenih soli i organskih veziva. Pri zagrijavanju se na površini lemljenih dijelova stvara slitina nešto nižeg tališta od metala koje spajamo (srebro, zlato, platina)^[6].

• zavarivanje

za razliku od lemljenja, kod zavarivanja spoj nastaje rastapanjem samog metala koji spajamo. Razlikujemo elektrolučno zavarivanje, zavarivanje plinskim plamenikom, te zavarivanje pomoću laserske zrake^[7].

• lijepljenje

koriste se različita ljepila, danas najčešće epoksidna ili cijanoakrilatna^[8].

• mehaničko spajanje

koriste se vijci, zakovice i klinovi, te rubljenje^[9]

• iskucavanje i cizeliranje

izvodi se posebno oblikovanim dlijetima (tzv. punce) koja udaramo čekićem te tako na metalu koji obrađujemo dobijemo reljefne ili udubljene ukrase.Kod cizeliranja koristimo dlijeta identična onim za iskucavanje, tehnika se koristi ili kao samostalna ili za doradu iskucanih te lijevanih predmeta.

• podizanje visoke forme

tehnika se koristi za izradu zdjela, vrčeva, čaša i vaza. Na posebno oblikovanim nakovnjima radimo uz pomoć odgovarajuće oblikovanih čekića^[10]. Može se izvoditi i strojno, tada govorimo o tzv. "drukanju"^[11], metalni lim pričvršćen na rotirajuću osovinu pritišćemo pomoću posebno oblikovanih poluga na drveni ili metalni pozitivni kalup (koji također rotira u istoj osi).

• graviranje

posebno oblikovanim dlijetima urezujemo željeni ukras u metal^[12]

• nagrizanje

željeni ukras ne dobivamo urezivanjem kao kod graviranja, već nagrizanjem pomoću kisele ili lužnate otopine^[13] ili elektrolitskim putem

• pozlata i posrebrenje

metalni predmeti mogu se u principu pozlatiti ili posrebriti na 3 osnovna načina: 1. metalnim listićima (ili prahom) koje posebnim ljepljivim lakom (mikstion) vežemo za podlogu; ovaj način koristi se prije svega za skulpture većeg formata; 2. pozlatom u vatri, tkz. živina pozlata ili posrebrenje, radi se pomoću slitine žive i zlata (amalgam) koju nanesemo na metal koji potom zagrijemo, pri čemu živa ispari, a sloj zlata ostane vezan za podlogu. Ovaj sloj uglačamo do visokog sjaja te je postupak time gotov. Zbog visoke otrovnosti žive ovaj se postupak danas izvodi vrlo rijetko; 3. Elektrolitska pozlata ili posrebrenje. Ovaj postupak potpuno je istisnuo prethodni(od 1840.). Osim pozlate i posrebrenja elektrolitskim putem možemo predmete i pobakriti, pocinčati, poniklati, pokositriti i kromirati (nabrojani su samo postupci koje se može češće sresti)^[14]

• filigran

ova tehnika kao izražajno sredstvo koristi isključivo žicu i metalna zrnca. U pravilu se radi u srebru ili zlatu^[15]

• emajliranje

tehnika u kojoj metalnu površinu prevlačimo staklenom taljevinom. Kao osnovne tehnike možemo navesti ćelijasti emajl, emajl udubljenih polja, te slikani emajl. Izvodi se na zlatu, srebru, bakru i njegovim slitinama te željezu i čeliku^[16]

• nijeliranje

tehnika slična emajliranju; metal prevlačimo smjesom metalnih sulfida crne boje. Izvodi se većinom na zlatu i srebru.

• granulacija

tehnika koja kao izražajno sredstvo koristi sitna metalna zrna, ista se spajaju na podlogu posebnom tehnikom tvrdog lemljenja. Izvodi se u zlatu ili srebru^[10].

• tauširanje

tehnika koja koristi umetke od metala različitih boja, najčešće je nalazimo na oružju,no česta je i na ukrasnim posudama^[10].

• damasciranje

tehnika u kojoj se pletenjem spaja više šipki od željeza i čelika, dobiven svežanj se zatim kovanjem oblikuje u trake na kojima se potom iskucavanjem ili punciranjem stvaraju određeni uzorci. Tako obrađeni materijal zatim se oblikuje u mačeve, noževe ili puščane cijevi, patinira otopinom koja oboji željezo, a čelik ne, te tako stvoreni uzorak postaje vidljiv^[17]. Pod damasciranim čelikom podrazumijeva se i jedna vrsta u loncima taljenog čelika (indijski Wootz, ruski Bulat). Kao vrlo slična tehnika može se spomenuti japanska mokume tehnika, no umjesto šipki ovdje se koriste limovi od različito obojenih metala (bakar, srebro, mjed, zlato, shibuichi, shakudo)^[18].

• kemijsko bojenje (patiniranje)

određenim kemikalijama mijenjamo boju površine metala^[19].Najčešće se primjenjuje na bakru i njegovim slitinama,željezu,te srebru,nešto rijeđe na cinku i kositru.

• elektrokemijsko bojenje

u principu identično kemijskom,no proces se ubrzava i modificira korištenjem električne struje.

• termičko bojenje

u ovom slučaju boje nastaju zagrijavanjem predmeta na određenu temperaturu; najčešće se primjenjuje na bakar i njegove slitine, željezo i čelik te titanij^[10].

• kombiniranje metala s drugim materijalima

metale prije svega kombiniramo s dragim i poludragim kamenjem, drvom, bjelokošću, jantarom, sedefom, kornjačevinom, koraljima, biserjem, kožom, te tkaninama,papirom,keramikom,porculanom, staklom i plastičnim masama^[9].

• galvanoplastika

postupak koji se koristi od 1838. godine^[20]. Elektrolitskim putem kalup od nekog nevodiča posebnim postupkom učinimo vodljivim (pomoću grafita, metalnog praha, kemijskim postupcima), te ga prevučemo debelim slojem metala (najčešće bakra). U 19. st. korištena za izradu kopija metalnih predmeta, u drugoj polovini 20. st. počinje se koristiti za izradu umjetničkog nakita.

• fotonagrizanje

postupak se u izradi nakita koristi negdje od kraja 60-ih godina prošlog stoljeća^[20].

• retikulacija

tehnika se koristi od druge polovine 19. stoljeća. Koristi se za stvaranje reljefnih, apstraktno strukturiranih površina. Izvodi se isključivo u zlatu ili srebru^[4].

• anodička oksidacija

prije svega se primjenjuje na aluminij, titanij,tantal i niobij. Kod aluminija se dobiveni sloj može i obojiti organskim bojilima ili anorganskim bojama. U slučaju titanija,tantala i niobija boje nastaju za vrijeme oksidacije (interferencijske boje). U većem se opsegu koristi od otprilike 1970. godine^[9]

Temeljni uzrok propadanja metalnih predmeta je korozija odnosno propadanje objekta uslijed interakcije s okolišem. Kao najutjecajnije čimbenike propadanja povijesnih predmeta treba istaknuti relativnu vlažnost i zagađenost zraka dok kod arheoloških objekata najvažniju ulogu ima sastav, dubina, provlaženost i prozračenost tla. Kod predmeta izvađenih iz morske ili slatke vode najznačajniji su faktori propadanja pak količina i sastav topivih soli, dubina vode, količina otopljenih plinova, smjer vodenih struja te uloga kako mikroskopskih tako i makroskopskih živih organizama^[21].

Pridruženi materijali propadaju zavisno o porijeklu, odnosno zavisno radi li se o organskim ili anorganskim materijalima. Organski materijali najčešće propadaju u razmjerno kratkom vremenu, prije svega uslijed biološke razgradnje, kod anorganskih materijala ovi su procesi znatno duži i složeniji. I ovdje znatnu ulogu ima prozračenost i provlaženost, te sastav i dubina tla, odnosno količina u vodi otopljenih soli i plinova, kao i dubina i smjer strujanja vode u kojoj su predmeti zatečeni.

• koža
• drvo
• papir
• tkanine
• kost
• bjelokost
• kornjačevina
• rožina
• jantar
• biljna vlakna
• školjke
• biseri
• koralji
• gagat

• drago kamenje te poludrago i ukrasno kamenje
• staklo i emajl
• keramika i porculan
• plastične mase

Brojni su predmeti kulturne baštine,uključujući i one od metala,osjetljivi na okoliš u kom se čuvaju, poput temperature, relativne vlažnosti i zagađenosti zraka,te razinu osvijetljenja i ultraljubičastog zračenja. Predmeti moraju biti zaštićeni i čuvani u primjerenim uvjetima. Kao primjer možemo uzeti zaštitu arheoloških predmeta od bakra,te njegovih slitina ili željeza, bez primjerene zaštite od prevelike vlažnosti,odnosno zagađenosti zraka u čuvaonici ili ambalaži u kojoj ih čuvamo isti bi vrlo brzo propali.

Preventivna konzervacija važan je element muzejske zaštite i brige za zbirke. Jedna od bitnih odgovornosti članova muzejske struke je stvoriti i održavati okoliš povoljan po opstojnost zbirki. Bilo u čuvaonici, tijekom izložbi ili u tranzitu. Muzej je dužan pažljivo i kontinuirano nadzirati stanje zbirki, kako bi se primjereno i na vrijeme moglo odlučiti treba li neki predmet podvrgnuti konzervatorsko-restauratorskom zahvatu.

Kao i kod konzervatorsko restauratorskih zahvata na drugim materijalima i ovdje su temeljne postavke zahvata zasnovane na što kvalitetnijem i što opsežnijem očuvanju kulturno-povijesno-tehnološkog identiteta predmeta, znači na minimalnoj intervenciji, te poželjnoj reverzibilnosti i ponovljivosti zahvata, kao i obaveznoj mogućnosti identifikacije obnovljenih dijelova. U posljednje vrijeme na važnosti dobiva i netoksična priroda primijenjenih materijala i postupaka, i to kako u odnosu na predmete tako i u odnosu na restauratora kao izvođača, ali i okoliš u kojem se radovi odvijaju.

Danas su istraživanja integralni dio konzervatorskog tretmana metalnih predmeta kulturne baštine, barem u visoko razvijenim zemljama, kod nas su ona većinom još uvijek izuzetak a ne pravilo, posebice se ovo odnosi na naše muzeje-nažalost niti jedan od hrvatskih muzeja koji sakupljaju umjetničke, te tehničke,arheološke i etnografske predmete ne posjeduje istraživačku opremu, a ni potrebno osoblje.

• Jednostavne metode - promatranje,spot testovi,specifična težina
• Znanstvene metode - XRF, XRD, PIXE, LIBS, SEM, elektrokemijske tehnike,metalografija

• Jednostavne metode - promatranje,spot testovi,Oddy test
• Znanstvene metode - XRD, SEM, metalografija,elektrokemijske tehnike

• Jednostavne metode - promatranje,spot testovi,specifična težina
• Znanstvene metode - XRF, kromatografija

• Jednostavne metode - promatranje
• Znanstvene metode - metalografija, gamagrafija,tomografija

Kod izrade strategije zahvata najvažnija je uloga interdisciplinarnog pristupa istom, što podrazumijeva učešće što većeg broja stručnjaka u ovom promišljanju, kao minimum se može uzeti učešće kustosa (arheologa, povijesničara, povijesničara umjetnosti), znanstvenika koji se bavi problemom korozije metalnih predmeta kulturne baštine i samog konzervatora restauratora.

Sustavno i kvalitetno vođena dokumentacija se danas podrazumijeva kao bitan preduvjet kvalitetno provedenog konzervatorsko restauratorskog tretmana, a uključuje kako dokumentiranje stanja predmeta prije, tijekom i nakon zahvata, tako i obavezno navođenje svih materijala i postupaka korištenih pri radu, kao i rezultate eventualnih znanstvenih ispitivanja provedenih na predmetu. Sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Etički koncept konzervacije metalnih predmeta u principu je jednak onima u drugim poljima djelovanja konzervatora restauratora kulturne baštine.Kao primjer možemo uzeti etički kodeks Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga ECCO^[22]

No postoji i nekoliko posebnih problema koji se susreću samo u konzervaciji metala, to su problem zabrane termičkog tretiranja arheoloških predmeta, te problem radikalne obnove povijesnih, najčešće tehničkih, ili uz arhitekturu vezanih predmeta.

Dok je u prvom slučaju problem prije svega u uništenju vrijednih znanstvenih podataka, kod tehničkih, uz arhitekturu vezanih, te nešto rjeđe i povijesnih predmeta bit problema je što radikalno obnovljeni predmeti u biti samo simuliraju izvorni izgled objekta, te ih u neku ruku možemo smatrati čak krivotvorinama, ili blaže rečeno manje ili više uspješnim patvorinama koje tek površno žele nadoknaditi davno izgubljen ili nikada postojeći izgled samog predmeta. Shodno rečenom uvijek kada je to moguće kod tehničkih predmeta treba stoga preferirati očuvanje stvarne povijesne supstance, te isto pretpostaviti temeljito dokumentiranom i tehnički stručno provedenom obnavljanju,koje u pravilu, na kraju rezultira tek svježe obojenim surogatom autentičnog povijesnog objekta. Kod nas, nažalost, ovaj način rada još uvijek dominira, usprkos tome što je u svijetu njegovo definitivno napuštanje počelo još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća^[23].

Ovome bi se mogao pridružiti i etički problem konzervacije sakralnih predmeta, odnosno da li je ispravno da ove u biti posvećene predmete konzervira osoba koja nije vjernik vjere u čijem se bogoslužju predmeti koriste ili su bili korišteni. Dok neke religije ovo i ne smatraju problemom, u nekima bi se gore spomenuti konflikt mogao tumačiti svetogrđem ili u najmanju ruku nepoželjnim.^[24]

Najjednostavniji (u principu, no može biti i vrlo složen) i najčešći zahvat na predmetima, razlikujemo mehaničko, kemijsko, elektrokemijsko, ultrazvučno^[25] i lasersko čišćenje. U principu usmjereno na uklanjanje nečistoće i korozionih slojeva.Kod arheoloških nalaza čistimo isključivo mehanički do tkz originalne površine - radi se o sloju patine formiranom po napuštanju predmeta,znači nikako do čistog metala^[26].

Za tanki korozioni sloj na povijesnim predmetima možemo koristiti 10 % otopinu korijena biljke sapunike(Saponaria Officinalis) ili kašicu od taložene krede i vode.Od čisto kemijskih otopina možemo koristiti kiselu otopinu tiouree 8-10% (kancerogena supstanca!!!) i 30 % otopinu natrijeva tiosulfata,ili 15 % otopinu amonijeva tiosulfata.Također je moguće i elektrolitsko,te ultrazvučno čišćenje.Arheološki materijal čistimo isključivo mehanički^[26].

Na povijesnim predmetima koristimo prije svega mehaničko i kemijsko čišćenje.Arheološki materijal čistimo isključivo mehanički.Najčeća sredstava su kisela 8-10 % otopina tiouree (kancerogena supstanca!!!),30 % otopina natrijeva tiosulfata,15 % otopina amonijeva tiosulfata,te kašica od taložene krede i vode. Vrlo tanke korozione slojeve na povijesnim objektima možemo ukloniti i svježe pripremljenom 10 %-nom otopinom biljke sapunike^[26].

Kod povijesnih predmeta koristimo uglavnom mehaničko i kemijsko čišćenje,a može se koristiti i ultrazvučno,elektrolitsko, te čišćenje laserom.Arheološki materijal čistimo isključivo mehanički.Od otopina koje se koriste za kemijsko čišćenje možemo izdvojiti amonijev citrat(pH 9/5%),EDTA otopinu,otopinu kalij natrij tartarata, te gel polimetakrilne kiseline.Otopina amonijevog citrata(pH 9/5%) i EDTA otopina mogu se koristiti i pri ultrazvučnom čišćenju.Patinirane predmete u principu čistimo samo vodom ili mješavinom jestivog ulja i alkohola ili benzina(3 dijela ulja + 1 dio alkohola ili benzina),odnosno 10% otopinom korijena biljke sapunike,ne zaboravimo da se patina nipošto ne smije izmijeniti, oštetiti ili ukloniti^[26].

Kod povijesnih predmeta najčešće možemo koristiti otopinu fosforne kiseline(5-15%), amonijev citrat ( pH 3,5 / 5% ),te gel polimetakrilne kiseline.Kod bruniranih ili plavljenih predmeta nipošto ne koristiti kemijska sredstva,već petrolej,te mješavinu petrolej/parafin(1 lit petroleja + 30 gr parafina).Moguće je i čišćenje ultrazvukom te laserom.Arheološke predmete čistimo isključivo mehanički^[26].

Povijesne predmete čistimo ili kemijski ili mehanički pomoću kaše od taložene krede te vode,a vrlo tanke korozione slojeve možemo čistiti i pomoću svježe biljke preslice(Eqisetum Arvense).Od kemijskih otopina najčešće se koristi 5 % otopina solne kiseline(uz dodatak korozionog inhibitora),te 15% otopina trinatrij fosfata^[27].Elektrolitsko je čišćenje također jedna od mogućnosti.Arheološke predmete čistimo isključivo mehanički^[26].

Od kemijskih otopina koristimo 5% otopinu solne kiseline,u kombinaciji s otopinom amonijeva acetata(10%).4 % otopina EDTA također se koristi(ph 5,5).Kako se radi o vrlo mekom metalu mehaničko čišćenje se ne preporuča.Također se rado koriste i elektrolitičke metode,kako za čišćenje tako i za tkz učvršćujuću redukciju^[26].

Od kemijskih otopina koristimo 5% otopinu sumporne kiseline,te 5% otopinu EDTA(pH7).5-30 % otopina amonijevog tartarata i 10% vruća otopina amonijevog klorida^[27] su također neke od opcija.Kako je cink vrlo osjetljiv na koroziju po čišćenju kiselim otopinama obavezno neutralizirati u 5% otopini sode bikarbone^[26].

Čisto mehaničko čišćenje izbjegavamo.Možemo koristiti 10% otopinu biljke sapunike.Koristi bi se mogla i 5 % otopina amonijeva citrata (pH 7). Također se mogu koristiti i elektrolitske metode,kao i ultrazvuk,te lasersko čišćenje.Kod predmeta od aluminija je vrlo važno znati da li je predmet anodički ili kemijski oksidiran ili fosfatiran,te o ovome zavisi tijek i način čišćenja^[26].

Može se koristiti otopina od 100 - 250 gr limunske kiseline u litri vrele vode (90 C)^[28].

Možemo koristiti otopinu od 30 gr natrijeva karbonata,30 gr trinatrijeva fosfata,1 gr sintetskog sapuna i jedne litre destilirane vode,pH 11,80-95 C,trajanje 3- 20 minuta ^[29].

Možemo koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr vinske kiseline te 0,1 gr neionskog detergenta^[30].

Možemo koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr vinske kiseline,te 0,1 gr neionskog deteregenta^[31].

Ovaj je zahvat usmjeren ka jačanju fizičke strukture predmeta,te ispravljanju oblika samog predmeta, bilo da je isti izmijenjen samo mehaničkim ili i drugim uzrocima.Bilo kakova termička obrada arheološkog materijala je apsolutno isključena^[26]!

• mehaničko spajanje (zakovice,vijci,preklapanje,klinovi)
• meko lemljenje
• tvrdo lemljenje
• zavarivanje(elektrolučno,WIG,točkasto,lasersko,plazma)
• ljepljenje ( sa ili bez ojačanja)

• ravnanje ulubljenja i sličnih oštećenja
• ispravljanje savijenih dijelova

• Rekonstrukcije od materijala istovjetnog izvorniku
• Rekonstrukcije od neizvornog materijala

U određenim slučajevima konzervator metala mora nanovo izraditi izgubljene dijelove predmeta odnosno obnoviti izvorno postojeću površinsku dekoraciju. Ovome se pristupa isključivo u precizno određenim slučajevima, samo i jedino ako posjedujemo egzaktnu dokumentaciju odnosno fotografije predmeta u cjelovitom, trenutačno nepostojećem stanju koje želimo vratiti.

Novoizrađeni dijelovi moraju biti jasno i vidljivo označeni, te ih se mora barem minimalno razlikovati u odnosu na povijesno izvornu materiju objekta.

Kod obnove prevlaka prevlaku obnoviti samo na istrošenim mjestima,nikako uz primjenu potpunog uklanjanja stare istrošene prevlake.

U slučaju potrebe spomenuti moraju biti lako i u potpunosti uklonjivi s predmeta, i to isključivo metodama koje ni u najmanjoj mjeri neće naštetiti samom predmetu^[26].

Pozlaćene se površine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja,uranjanja,te klasičnim elektrolitskim putem.Prednost pri ovom radu imaju isključivo necijanidni,dakle neotrovni postupci.Obnova amalgamske pozlate se nikako ne preporuča,pošto je ista tehnika izrazito štetna po zdravlje i okoliš.Kao opcija u obzir dolaze i zlatni listići,te prah^[26].

Posrebrene se površine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja,uranjanja,te klasičnim elektrolitskim putem.Prednost pri ovom radu imaju isključivo necijanidni,dakle neotrovni postupci.Obnova amalgamskog posrebrenja se nikako ne preporuča,pošto je ista tehnika izrazito štetna po zdravlje i okoliš.Kao opcija u obzir dolaze i srebrni listići,te prah^[26].

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem,s time da prednost imaju oni necijanidni,dakle neotrovni^[26].

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem,s time da prednost imaju oni necijanidni,dakle neotrovni^[26].

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem,s time da prednost imaju oni necijanidni,dakle neotrovni.Eventualno bi se mogle koristiti i boje za imitiranje kromne prevlake,uz primjenu toniranog laka u drugoj fazi postupka^[26].

Kako je standardni postupak kromiranja baziran na spojevima štetnim po ljudsko zdravlje i okoliš,obnova kromiranih površina se stoga ne može preporučiti.Dodatni razlog protiv primjene istog je i to što nove prevlake ne prianjaju dobro na stare,te bi za kvalitetnu prevlaku trebalo potpuno ukloniti staru,izvornu prevlaku.Danas se mogu nabaviti i posebne boje koje relativno dobro imitiranju kromiranje te bi njihova primjena bila jedna od realnih opcija obnove ovih površina^[26].

Usmjerena je na što kvalitetnije usporavanje propadanja predmeta, kod arheoloških predmeta najčešće se radi o što temeljitijem uklanjanju klorida, te blokiranju djelovanja istih, kod povijesnih predmeta usmjerena je na korištenje korozionih inhibitora i konverzionih prevlaka^[26].

Može se spomenuti ispiranje natrijevim seskvikarbonatom i elektrolitička metoda^[26].

Najraširenija je metoda obrade u alkalnoj otopini natrijeva sulfita^[32],te korištenje alkalne otopine u kombinaciji s tretmanom dietilaminom.Također se koristi elektrolitička metoda^[33].

Može se koristiti otopina amonijaka/amonijevog sulfata^[34],te elektrolitičko uklanjanje klorida

Danas se najviše koristi stabilizacija benzotriazolom(sumnja se da je kancerogen!)^[35],ruska literatura spominje i mogućnost korištenja amonijevog sulfida^[36],te alkalne taninske otopine^[37].U novije vrijeme ispitan je i 4 metil imidazol,te ga se može koristiti kao manje toksičnu zamjenu za benzotriazol.Radi se i na istraživanjima inhibitora baziranih na biljnim ekstraktima (inhibitor na bazi ekstrakta duhana patentiran je još 1994.)^[26].

Najčešće se koristi otopina tanina^[35],te fosfatiranje^[33].Tanin se koristi i na arheološkom materijalu,fosforna kiselina samo na povijesnim predmetima.Mogu se koristiti i mješavine tanina i fosforne kiseline,i to samo na povijesnim predmetima^[26].Ispitivane su i otopine na bazi karboksilata,prije svega za korištenje na povijesnim predmetima^[38].

Može se koristiti 3 % otopina benzotriazola(sumnja se da je kancerogen!),te fosfatiranje i modificirana taninska otopina^[26].

Moguće je korištenje tanina^[39],te fosfatiranje^[26].

Može se koristiti benzotriazol,no uz oprez,isti se sumnjiči za kancerogenost^[33].Kao manje toksična zamjena danas se preporuča 2 merkaptobenzotiazol^[40]

U fazi ispitivanja je metoda bazirana na korištenju karboksilata^[41].

Još uvijek najčeći je vid zaštite lakiranje predmeta, nešto se rijeđe koriste voštani i uljni premazi, ovi posljednji prije svega na oružju i tehničkim predmetima, u pravilu podupire i dopunjava postupke stabilizacije.

• Paraloid B-72 - jedna od u konzervaciji slika, ali i metala do danas najčešće korištenih akrilnih smola, po sastavu etil metakrilat metil akrilat kopolimer. Vrlo trajan i ne žuti, izvrsne reverzibilnosti^[42]. Otapa se u acetonu, toluenu, ksilenu, Shell Cyclo Sol® 100/Shell Cyclo Sol® 53, Arcosolv® PM/1-Methoxy-2-propanolu, metil etil ketonu, etanolu, ugljičnom tetrakloridu.

• Paraloid B 67 - akrilna smola, po sastavu polimer izobutil metakrilata^[43]. Češće se koristi na slikama. Blago žuti starenjem. Topiv u acetonu, toluenu, ksilenu, etil acetatu, metil etil ketonu, metilen kloridu, Shell Cyclo Sol® 100/Shell Cyclo Sol® 53, Arcosolv® PM/1-Methoxy-2-propanolu.

• Paraloid B 44 - akrilna smola, po sastavu etil akrilat i metil metakrilat kopolimer^[44]. Topiv u acetonu, toluenu i ksilenu. Sastavni dio Incralac laka za bakar i slitine.

• Paraloid B 48 N - akrilna smola, po sastavu butil akrilat i metil metakrilat kopolimer^[45]. Topiv u acetonu, toluenu i ksilenu, te metil etil ketonu. Posebno dobar na metalima, no manje reverzibilnosti.

• Incralac - je poseban patentirani lak za bakar i slitine^[46]. Po sastavu Paraloid B 44 otopljen u toluenu, uz dodatak plastifikatora, te benzotriazola - korozionog inhibitora za bakar. Dugo se koristi za zaštitu brončanih skulptura, sam ili u kombinaciji sa slojem voska. Trajnost prevlake u vanjskim uvijetima do 2 godine (5 po proizvođaču). Danas je u prodaji i vodom razrijediva verzija.

• Nitro lak - ova vrsta lakova se u zaštiti metalnih predmeta koristi od kraja 19. stoljeća^[47]. U konzervaciji metalnih predmeta danas se još uvijek koriste samo na srebru, i to isključivo vrste proizvedene posebno za tu svrhu (engleski Frigilene, američki Agateen #27, austrijski Perlitol Re 1260 ).

• ORMOCER - najnovija vrsta lakova koji se koriste u konzervaciji metala, na osnovi heteropolisiloksana, razvijen od strane njemačkog Fraunhoferovog instituta za istraživanje silikata. Još uvijek u fazi ispitivanja^[48].

• Renaissance Wax - još uvijek dosta korišten patentirani vosak, na osnovi mikrovoska Cosmolloid 80 H i polietilen voska otopljenih u white spiritu. Koristi se i na metalima, preporuča se i korištenje u kombinaciji s osnovnim slojem laka^[49].

• Cosmolloid 80 H - rafinirani bijeli mikrovosak, sastavni dio Renaissance Wax-a, no može se koristiti i samostalno, te za pripravu vlastitih mješavina. Koristi se i na povijesnim i na arheološkim metalnim predmetima. Topiv u eteričnim uljima, terpentinu, benzolu, white spirit-u.

• Dinitrol 4010 - patentirani proizvod, po deklaraciji štiti metale, izdrži temperaturu do 200 C^[50]. Po nekim novijim istraživanjima znatno bolji od prethodnih, te Paraloida B 72.

• Poligen ES 91009,patentirana voštana emulzija(BASF),nije toksičan,suši za 24 sata,po novijim istraživanjima bolji od Paraloda B 72.Nije podoban za bakar i slitine.^[51]

• Ballistol^[52]
• WD 40^[53]
• Mješavina 20 dijelova ribljeg ulja i 80 dijelova white spirita^[54]

osnovni sloj Paraloid B 72 + drugi sloj Renaissance Wax itd.

U principu ne koristiti nikakva otapala,već isključivo destiliranu vodu,te eventualno 10% otopinu biljke sapunike(Saponaria Officinalis).Posebno paziti kod rada na poroznom dragom i poludragom kamenju,poput malahita,opala,kalcedona,krizoprasa,ahata,karneola,lapisa,žada i tirkiza.Posebnu pozornost zahtijeva i drago kamenje podloženo obojenim metalnim folijama,u tom slučaju tekućine nikako ne smiju doći u dodir s folijom^[55]. Nipošto ne koristiti ultrazvučno čišćenje !

U principu dobro očuvane povijesne predmete možemo čistiti tamponima minimalno natopljenim destiliranom vodom.Kod arheoloških predmeta isključivo pažljivo mehaničko čišćenje.Kao jednostavan konsolidant može se koristiti ugušćena otopina Paraloida B 72^[56][57].Nedostajuće dijelove upotpunimo pomoću Paraloida B 72 pomiješanog s pigmentime,ili u slučaju transparentnog emajla bojiteljima^[26].

Nijelirane (tulirane) predmete nipošto ne čistiti kemijski,već isključivo mehanički.Nedostajuće dijelove upotpuniti crno pigmentiranim Paraloidom B 72^[26]. Otprsle dijelove podljepimo sa ugušćenom otopinom Paraloida B 72.

Nikako ne čistiti pomoću otapala,nikako ne čistiti ultrazvukom,isključivo koristimo destiliranu vodu, eventualno mješavinu vode i etanola(dodamo i do 0,5% umreživača)^[58].Za ljepljenje se mogu koristiti razne voštano smolne mješavine,zavisno o boji samog jantara.Jedna od mogućnosti je i korištenje 10% otopine kanada balzama u toluolu^[59] Arheološki materijal čistimo isključivo mehanički. Moguća je i primjena natapanja tekućim parafinom,u svrhu učvršćenja i poboljšanja boje arheološkog jantara^[60]. Čuvati od svijetla i visoke temperature,te niske vlažnosti ili jakih oscilacija u vlažnosti zraka,kod predmeta od metala i jantara ne koristiti korozione inhibitore !^[61]

Čistiti pomoću minimalno destiliranom vodom natopljenih tampona,eventualno otopinom biljke sapunike(Saponaria officinalis,100 gr suhog korijena /1 lit vode).Arheološki materijal čistiti isključivo mehanički..Za ljepljenje arheološkog materijala koristiti voštano smolne mješavine ili ugušćenu otopinu Paraloida B 72^[62].

Čistiti tamponima natopljenim destiliranom vodom,ili mješavinom destilirane vode i etanola^[63]. Nipošto ne čistiti ultrazvukom,nikako ne dovoditi u dodir s kiselinama!

Za čišćenje povijesnih objekata koristimo mješavinu od 70% etanola i 30 % slabe amonijačne vode(1%).Za uklanjanje površinskog sloja koji je izgubio sjaj može se koristiti 3-5% EDTA,po ovoj obradi isprati destiliranom vodom,pa prvo 80%,a zatim 90%,pa čistim etanolom^[64]. Nipošto ne čistiti ultrazvukom! Kod arheoloških nalaza predmete tretirati što prije,najbolje već kod iskapanja,čistiti isključivo mehanički,konsolidirati sa 2% Paraloidom B 72.

Kao kod bisera!

Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Vidi Konzervacija predmeta od drva

Vidi Konzervacija tekstila

Vidi Konzervacija papira

Vidi Konzervacija keramike i porculana

Vidi Konzervacija stakla

Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Vidi Konzervacija kože

Vidi Konzervacija plastike

• kopije u izvorno korištenoj tehnologiji
• kopije izvedene u tehnici galvanoplastike
• kopije od polimernih materijala

Predmete treba čuvati u prostorima koji su zaštićeni od zagađenog zraka, prašine, ultraljubičastog zračenja, te prevelike relativne vlažnosti zraka - znači kao idealne vrijednosti mogli bi uzeti temperaturu od 16-20 °C ( za kositar ne manje od 13,2 C!), te do 40 % relativne vlažnosti zraka (35 - 55 % u skladu s najnovijim preporukama Canadian Conservation Institute-a), uz napomenu da ako se radi o predmetima kod kojih je metal kombiniran s organskim materijalima relativna vlažnost zraka ne bi trebala biti ispod 45 %. Najosjetljiviji su na djelovanje nepovoljnih uvjeta arheološki predmeti, njih moramo čuvati u prostorima( ili posudama) s vrlo niskom relativnom vlagom, a u slučaju posebno vrijednih predmeta u komorama s dušikom - tu se možemo pridržavati prije spomenute vrijednosti temperature, te kod predmeta s aktivnom korozijom na bakru ili slitinama do 35 % rH, odnosno kod željeza do 12 % rH. Police u čuvaonici najbolje da su od nehrđajućeg čelika ili plastike, s time da moramo izbjegavati plastične mase koje sadrže klor ili acetate. Drvo, te materijale od modificirane drvne mase najbolje je izbjegavati. Također ne koristiti gumu, niti filc i vunu od tekstilnih materijala. Razina rasvjete do 300 lux-a u slučaju isključivo metalnih predmeta, kod predmeta od lakiranog ili obojenog metala do 150 lux-a, u slučaju predmeta kod kojih je metal kombiniran sa svijetloosjetljivim materijalom do 50 lux-a. Kod rukovanja sa predmetima obavezno koristiti čiste bijele pamučne rukavice^[65]

• konzerviranje restauriranje predmeta od plemenitih metala
• konzerviranje restauriranje predmeta umjetničkog obrta
• konzerviranje restauriranje metalne skulpture
• konzerviranje restauriranje tehničkih predmeta
• konzerviranje restauriranje arheološkog metala
• konzerviranje restauriranje etnografskih predmeta
• konzerviranje restauriranje metala vezanog za arhitekturu
• konzerviranje restauriranje hladnog i vatrenog oružja,te oklopa

• Gustav Rosenberg( 1878.-1941. ),bio je konzervator danskog nacionalnog muzeja u Kopenhagenu,značajan je i njegov doprinos konzervaciji metala.Jedan je od onih koji su prakticirali uvelike osporavanu termičku obradu željeznih arheoloških predmeta( ovu metodu nisu koristili samo u Danskoj već i u Njemačkoj/Schmidt,Blell/ i Rusiji/Kononov/), koristio je i elektrolitsku redukciju.Jedan od prvih koji govori o tkz originalnoj površini arheoloških metalnih predmeta.Bavio se i konzervacijom arheoških predmeta od drveta i tekstila.Značajno je njegovo djelo Antiquités en fer et en bronze : leur transformation dans la terre contenant de l'acide carbonique et des chlorures et leur conservation ,objavljeno 1917.u Kopenhagenu.

• William Matthew Flinders Petrie(1853.-1942. ),bio je ugledan egiptolog,osnivač prve egiptološke katedre u Engleskoj, te jedan od prvih arheologa koji su se sustavno bavili i problemom konzervacije predmeta^[66].Bio je svjestan da su za propadanje predmeta najznačajnji kloridi.

• Friedrich Rathgen (1862.-1942. ),bio je prvi kemičar zaposlen u jednom muzeju(1888. Kraljevski muzeji u Berlinu).Danas ga se smatra utemeljiteljem suvremenog znanstveno utemeljenog pristupa konzervaciji muzejskih i arheoloških predmeta.Godine 1898.izdao svoju knjigu Die Konservierung von Altertumsfunden,prvu knjigu u cijelosti posvećenu području konzervacije umjetnina.Knjiga je 1905.prevedena i na engleski jezik^[67].Već u ono vrijeme znao za pogubni utjecaj klorida na koroziju željeznih i brončanih arheoloških nalaza,zalagao se i za korištenje mehaničkog čišćenja kao najsigurnijeg postupka,u drugom izdanju svog priručnika 1924. ogradio se od radikalnog uklanjanja korozionih produkata sa arheoloških predmeta,originalnu površinu zvao je plemenitom patinom.

• Alexander Scott(1853.-1947. ),osnivač odjela za konzervatorska istraživanja Britanskog muzeja u Londonu 1920.Značajan po svoja 3 izvještaja o onovremenoj praksi konzerviranja i restauriranja umjetnina The Cleaning and Restoration of Museum Exhibits(1921.,1923.,1926.).Prvi koristio natrijev seskvikarbonat za ispiranje arheoloških metalnih predmeta.

• Harold Plenderleith(1898.-1997. )škotski kemičar,od 1924 zaposlenik odjela za konzervatorska istraživanja Britanskog muzeja u Londonu.Najpoznatiji po svojoj utjecajnoj knjizi The Conservation of Antiquities and Works of Art objavljenoj 1956.^[66].Bio je jedan od suosnivača prestižnog IIC-a,te prvi ravnatelj ICCROM-a.

• Mstislav Vladimirovič Farmakovskij(1873. -1946.),ruski arheolog,slikar,likovni kritičar te stručnjak za konzervaciju i restauraciju umjetnina.Godine 1947. posthumno je u Moskvi objavljena njegova knjiga Konservacija i restavracija muzeinih kollekcij .Značajan i za našu sredinu jer je spomenuta knjiga već 1949. prevedena na hrvatski jezik,te je sve do pojave od Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu 1974. godine izdanog priručnika Konzervacija i restauracija muzejskih predmeta ovo bilo jedino kod nas objavljeno djelo posvećeno ovoj problematici.Za konzervaciju metala značajan i po svom redaktorskom radu na knjizi Očerki po metodike tehnologičeskog issledovanija restavracii i konservacii drevnih metaličeskih izdelij,objavljenoj 1935. u Moskvi,u biti prvoj knjizi u svijetu koja je u cjelosti bila posvećena konzervaciji metala.Knjiga spominje mogućnost korištenja pjeskarenja za čišćenje željeznih predmeta,zalaže se za zamjenu nitro i acetil celuloznih lakova smolnim lakovima,preporuča korištenje rendgenskih snimaka.

• Albert France-Lanord (1915.-1993. ),član utemeljitelj Laboratorie d archeologie des metaux,u Nancy-u.Značajan po doprinosu definiranja originalne površine kod arheoloških metalnih predmeta..Autor većeg broja djela posvećenih konzervaciji metala,važniji su mu slijedeći naslovi: La conservation des antiquites metalliques(1962), La restauration et la conservation de grands objets de bronze(1963),Problemes particuliers poses par la corrosion des metaux archeologiques(1974),Intervention des scientifiques dans l'etude et la conservation des objets metalliques anciens (1979).

• Hanna Jedrzejewska(1906.-2002.),poljska kemičarka,1957.osnovala je kemijski laboratorij pri nacionalnom muzeju u Varšavi.Bila je jedna od prvih osoba koje su kritizirale neselektivnu primjenu elektrokemijskog i kemijskog čišćenja metalnih predmeta.Također jedna od prvih koja se sustavnije bavila problemom etike u konzervaciji^[68].

• Robert M. Organ (1915.-2011.),fizičar po struci,od 1951. radio u British Museumu.Od 1965.radi u Royal Ontario Museumu.Značajno je njegovo djelo “Design for the Scientific Conservation of Antiquities”, publicirano 1968.godine.Predavao i na ICCROM- ovim tečajevima posvećenim znanstveno utemeljenoj konzervaciji predmeta.Posebno je značajan njegov rad na kaležu iz Ardagha,liri iz Ura,te visećoj zdjeli Sv.Niniana.

• Joachim Szvetnik (1927.- 1988.)Mađarski restaurator metala,praktično nepoznat izvan Mađarske .Od 1957.- 1987. radio kao restaurator Muzeja primijenjene umjetnosti u Budimpešti.Vrlo je značajan njegov rad na predmetima iz zbirke Esterhazy.Jedan od pokretača školovanja konzervatora metala u Mađarskoj, još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

• Eduarto Formigli,najznačajniji njegov rad je konzervacija bronci iz Riace-a.

• Hermann Born,važan zbog svoje knjige posvećene konzervaciji antičkog brončanog oružja.Radi kao vodeći restaurator Berlinskih muzeja.

• Farmakovskij,M.V. Konzerviranje i restauriranje muzejskih zbirki,Zagreb 1949.
• Konzerviranje i restauriranje muzejskih predmeta,Muzejski dokumentacijski centar,Zagreb 1974.
• Klarić,M. Uvod u konzervaciju kovina,Split 1998.

• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od srebra. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 2/3 (2001.)
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od bakra i njegovih slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 4 (2001.)
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od željeza i njegovih slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 1 (2002.)
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od kositra i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.2-4 /2002
• Budija, Goran.Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od cinka. // Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2003.
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od zlata i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.3-4/2003.
• Budija, Goran. Čišćenje,zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od olova.// Vijesti muzealaca i konzervatora.1-4/2004.
• Budija, Goran.Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od aluminija i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2005.
• Donelli, Ivo, Rekonzervacija i konzervacija karolinškog mača iz Zadvarja, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 94/2001, Split 2002.
• Donelli, Ivo i Mihanović, Frane Metode snimanja i konzervacija metalnih arheoloških predmeta, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 90-91 / 1997-1998, Split 1999.
• Doračić,Damir. Konzervatorsko restauratorski zahvati na arheološkim predmetima s lokaliteta Torčec-Crikvišće,uključujući nedestruktivna ispitivanja na pojedinim predmetima, Podravina 2/4/2003.,Koprivnica 2003.
• Doračić,Damir .Restauratorsko-istraživački postupci na kasnolatenskoj kacigi iz Nove Gradiške, VAMZ, 3.s., XL 147–166 (2007),Zagreb 2007.
• Maletić,Antonija Konzervatorsko restauratorski zahvat na fibuli od bakrene slitine i željeznom nožu s lokaliteta Jokine i Duševića Glavice u Krnezi, Portal 1/2010.,Zagreb 2010.
• Vilhar,Božidar "Reduction thermique des objets confectionnés en fer entierement corrodés ou presque",5. trijenalna konferencija ICOM CC-Zagreb 1978.,Paris 1978.
• Vješnica, Borko Rekonstrukcija brončane posude s lokaliteta Plećaševe štale / Gornje njive, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98, Split 2005.

Budija Goran :Čišćenje,zaštita i održavanje poniklanih predmeta,prva verzija postavljena na web 2008.^[69],stranica www.hrmud.hr,druga verzija teksta integrirana u tekst Čišćenje,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala,verzija prosinac 2010.,stranica www.e-insitu.com/

Budija Goran :Čišćenje,zaštita i održavanje kromiranih predmeta,prva verzija postavljena na web 2008.^[70],stranica www.hrmud.hr,druga verzija teksta integrirana u tekst Čišćenje,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala,verzija prosinac 2010.,stranica www.e-insitu.com/

Budija Goran: Čišćenje,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala,prva verzija postavljena na web 2005.,stranica www.antikviteti.net,danas je na istoj stranici verzija teksta iz 2007.,verzija prosinac 2010. na web stranici www.e-insitu.com/^[26]

Budija Goran: Konzervacija metala,tekst na hrvatskoj wikipediji,od 28.08.2010.,prema autorovim tekstovima na web stranici www.e-insitu.com^[71],ali i autorovom radu na stranici METALconsn-info,stranici koju je postavila,te je održava radna grupa za konzervaciju metala pri komitetu za konzervaciju međunarodnog muzejskog savjeta ICOM-CC^[72].

Budija Goran: Metals Conservation,tekst na web stranici www.preservapedia.org,u principu prijevod autorovog članka na hrvatskoj vikipediji,prva verzija 25.12.2010.^[73]

Budija Goran: Metals Conservation,tekst na web stranici engleske wikipedije,od 8.03.2011.,također prema autorovom tekstu za hrvatsku wikipediju^[74]

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od srebra,na hrvatskoj wikipediji,prijevod i adaptacija članka na engleskoj wikipediji,od 16.05.2012.^[75]

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od bakra i njegovih slitina,članak na hrvatskoj wikipediji,te prijevod istog članka na engleskoj wikipediji,od 17.05.2012.^[76]

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od željeza i čelika,članak na hrvatskoj wikipediji,te prijevod istog članka na engleskoj wikipediji,od 17.05.2012.^[77]

Ljubić Valentina: Konzerviranje i restauriranje golubice Duha Svetoga s kužnog pila u Osijeku,od 2.10.2011.,stranica www.e-insitu.com/^[78]

Maletić Antonija:Konzervatorsko-restauratorski zahvati na prečki antičkog sidra,stranica http://icua.hr^[79]

Mustaček Mladen:Restauratorski radovi na brončanim topovima iz šesnaestog stoljeća s nalazišta "Pličina sv. Pavao",stranica http://icua.hr^[80]

• Temeljna literatura

1.Corrosion and metal artifacts : a dialogue between conservators and archaeologists and corrosion scientists,Washington 1977.

2.Conservation & restoration of metals : proceedings of the symposium held in Edinburgh, 30-31 March, 1979.,Edinburgh 1979.

3.Stambolov, T. The corrosion and conservation of metallic antiquities and works of art - a preliminary survey,Amsterdam 1985.

4.Corrosion inhibitors in conservation:The Proceedings of the conference held by UKIC in association with the Museum of London,London 1985.

5.Conservation of metal statuary and architectural decoration in open-air exposure : symposium, Paris, 6. - 8. X. 1986 = Conservation des oeuvres d'art et décorations en métal exposées en plein air,Rim 1987.

6.Pearson,C.Conservation of Marine Archaeological Objects,London 1987.

7.Townsend,J.H.;Child,R.E. Modern metals in museums,Cardiff 1988.

8.Metals Conservation: 7th International Restorer Seminar, Veszprem, Veszprem 1989.

9.METAL 95,Proceedings of International Conference on Metal Conservation,London 1997.

10.METAL 98,Proceedings of Inernational Conference on Metal Conservation,London 1999.

11.METAL 01,Proceedings of International Conference on Metal Conservation,Perth 2002.

12.METAL 04,Proceedings of International Conference on Metal Conservation,Canberra 2005.

13.METAL 07,Proceedings of International Conference on Metal Conservation,Amsterdam 2007.

14.METAL 2010.,Proceedings of International Conference on Metal Conservation,Charleston 2011.

15.Scott,D.A. Metallography and Microstructure of Ancient and Historic Metals,Santa Monica 1991.

16.Scott,D.A. Ancient and Historic Metals-Conservation and Scientific Research,Santa Monica 1994.

17.Scott,D.A. Copper and Bronze in Art-Corrosion,Colorants,Conservation,Los Angeles 2002.

18.Scott,D.A. Iron and Steel in Art-Corrosion,Colorants,Conservation,London 2009.

19.Selwyn,L. Metals and Corrosion-A Handbook for Conservation Professional,Ottawa 2004.

20.Draymann-Weiser,T. Gilded Metals-History,Technology,Conservation,London 2000.

21.Draymann-Weiser,T. Dialogue/89 - The conservation of bronze sculpture in the outdoor environment : a dialogue among conservators, curators, environmental scientists, and corrosion engineers,Houston 1992.

22.Dillman,P.;Beranger,G.;Piccardo,P.;Matthiesen,H. Corrosion of metallic heritage artefacts-Investigation,Conservation and Prediction of long term behaviour,Cambridge 2007.

23.Cronyn,J.M. The Elements of Archaeological Conservation,London 1990.

24. Rodgers,B. The Archaeologist Manual for Conservation-A Guide to Non- toxic,Minimal Intervention Artifact Stabilization,New York 2004.

25.Stuart,B. Analytical Techniques in Materials Conservation,Chichester 2007.

26.May,E.;Jones,M. Conservation Science-Heritage Materials,Cambridge 2006.

27.Untracht,O. Metal Techniques for Craftsmen,New York 1968.

28.La Niece,S.;Craddock,P. Metal Plating and Patination: Cultural,Technical and Historical Develpoments,Boston 1993.

29.Anheuser,K.;Werner,C.(Eds.)Medieval Reliquary Shrines and Precious Metalwork / Châsses-reliquaires et Orfèvrerie Médiévales,London 2006.

30.Horie,C.V. Materials for Conservation,Oxford 2010.

31.Smith,R.D. Make all sure : the conservation and restoration of arms and armour,Leeds 2006.

32.Appelbaum,B. Conservation Treatment Methodology,New York 2007.

33.Practical Building Conservation!Metals and Glass,Farnham 2012

1.Heinrich,P.(Hrsg.) Metallrestaurierung,Muenchen 1994.

2.Stambolov,T.;Bleck,R.D.;Eichelmann,N. Korrosion und Konservierung von Kunst und Kulturgut aus Metall,Weimar I/1987.(online),II/1988.(online)

3.Mourey, W. La conservation des antiquités métalliques, du chantier de fouilles au musée, Draguignan 1987.

4.Leoni,M. Elementi di metallurgia applicata al restauro delle opera d'arte. Corrosione e conservazione dei manufatti metallici, Firenca, 1984.

5.Volfovsky,C.;Philippon,J. La Conservation des metaux,Pariz 2001.

6.Marabelli,M. Conservazione e restauro dei metalli d`arte,Rim 1995.

7.Šemahanskaja,M.S. Restavracija metalla,Moskva 1989.(online Arhivirano 2011-08-23 na Wayback Machine-u)

8.Minžulin,O.I. Restavracija tvoriv z metalu,Kijev 1998.

9.Catello,D Il restauro delle opere in argento.Restoration of silver artifacts,Napulj 2008.

10.Meissner,B.;Doktor,A.;Mach,M. Bronze ud Galvanoplastik-Geschichte-Materialanalyse-Restaurierung,Dresden 2000.(online)

11.Mach,M. Metallrestaurierung/Metal Restoration,Muenchen 1997.

12.Krist,G. Metallrestaurierung-Metallkonservierung:Geschichte,Methode und Praxis,Wien 2009.

13.Schmidt-Ott,K. Das Plasma in der Metallkonservierung-Moeglichkeiten und Grenzen,Zurich 2010.

14.Anheuser,K. Im Feuer Vergoldet,AdR-Schriftenreihe zur Restaurierung und Grabungstechnik, Band 4 / 1998 .

15.Diaz Martinez,S.;Garcia Alonso,E. Tecnicas metodologicas aplicadas a conservacion-restauracion del patrimonio metalico,Madrid 2011. (online)

16.La técnica radiográafica en los metales históricos(engleski prijevod uključen),Madrid 2011. (online)

17.Barrio Martin,J.;Chamon Frenandez,J. Proyecto Dorados:tecnología, conservación y restauración de los metales dorados medievales,Madrid 2011.

18.Salvi,A. Meteo e metalli.Conservazione e restauro delle sculture al aperto.Dal Perseo all arte contemporanea,Florence 2007.

19.Bruecke,D.Die Konservierung pigmentierter Altbeschichtungen auf Stahlbauten,Saarbrucken 2011

20.Fischer,A. Reste von organischen Materialien an Bodenfunden aus Metall – Identifizierung und Erhaltung für die archäologische Forschung,Muenchen 1997.

21.Schlaepfer,B.R. Metais:Restauracao e conservacao,Rio de Janeiro 2009.

22.Gaomez Moral,F. Conservacion De Metales De Interes Cultural,Quito 2004.

23. Barrandon,J.N.;Meyer-Roudet,H. A la recherche du métal perdu : nouvelles technologies dans la restauration des métaux archéologiques,Paris 1999.

24.Krause,J. Sarkofagi cynowe : problematyka technologiczna warsztatowa i konserwatorska,Torun 1995.

25.Mach,M.;Moetnner,P.Zinkguß, die Konservierung von Denkmälern aus Zink,Muenchen 1999.

26.Ronald Gobiet (Ed.),Die Salzburger Mariensäule - Zur Konservierung monumentaler Bleiplastiken / Sulla conservazione dei monumenti in piombo,Salzburg 2006.

27.Letardi,P.;Trentin,I.;Cutugno,G. Monumenti in bronzo all'aperto. Esperienze di conservazione e confronto.,Genova 2004.

28.Melucca Vaccaro,A.;De Palma,G. I Bronzi di Riace : restauro come conoscenza : 1: archeologia, restauro, conservazione/vol.1,Roma 2003.

29.Born,H. Restaurierung Antike Bronzewaffen,Mainz 1993.

30.Brueggerhoff,S.;Koenigfeld,P. Farbige Eisengitter der Barockzeit: Beiträge zu Geschichte und Funktion, Korrosion und Konservierung,Bochum 2002.

31.Knaut,M.;Jeberien,A.(Hrsg.):Adel verpflichtet - Forschungen und Ergebnisse zur Konservierung und Restaurierung der barockzeitlichen Särge vom Schlossplatz Berlin-Mitte,Berlin 2012.

32.Barrio,J.;Cano,E. (Editores). MetalEspaña ’08. Congreso de Conservación y Restauración del Patrimonio Metálico. UAM-CSIC, Madrid 2009.

33.Konzervování a restaurování kovů. Ochrana předmětů kulturního dědictví z kovů a jejich slitin,Brno 2011.

34.Safarzynski,S.;Weker,W. Wprowadzenie do sztuki konserwacji metalu,Varšava 2010.

35.Dolcini,L. Il restauro delle oreficerie:aggiornamenti,Milano 1996.

36.Catello,C. Argenti antichi : tecnologia restauro conservazione : rifacimenti e falsificazioni,Napulj 1994.

1.Rathgen,F. Die Konservierung von Altertumsfunden,Berlin 1898.(englesko izdanje online)

2.Flinders Petrie,W.M. Method and Aims in Archaeology,London 1904. (online)

3.Rosenberg,G. Antiquités en fer et en bronze : leur transformation dans la terre contenant de l'acide carbonique et des chlorures et leur conservation,Copenhagen 1917.

4.Scott, A. The cleaning and restoration of museum exhibits (report upon investigation conducted at the British Museum, Department of Scientific and Industrial Research). London 1921.

5.Scott, A. The cleaning and restoration of museum exhibits, 2d report. British Museum, Department of Scientific and Industrial Research. London 1923.

6. Fink,C.G.;Eldridge,C.H. The restoration of ancient bronzes and other alloys,New York 1925.

7.Galnbek,I.A. Očistka i sohranenie metaličeskih predmetov drevnosti,Lenjingrad 1927.

8.Scott, A. The cleaning and restoration of museum exhibits, 3d report. British Museum, Department of Scientific and Industrial Research. London 1926.

9.Nichols, H. W. Restoration of ancient bronzes and cure of malignant patina. Chicago 1930.(online)

10.Lucas, A. Antiques: Their restoration and preservation. London 1932. (online)

11.Plenderleith,H.J. The preservation of Antiquities,London 1934.

12.Očerki po metodike tehnologičeskog issledovanija restavracii i konservacii drevnih metaličeskih izdelij,Moskva 1935.(^[81])

13.Farmakovskiy,M.V. Konservacija i restavracija muzeinih kollekcij,Moskva 1946.(^[82])

14.Plenderleith,H.J. The Conservation of Antiquities and Works of Art,London 1956.

15.France-Lanord,A. La conservation des antiquites metalliques,Paris 1962.

• The Use of Expert Systems in Conservation^[83]
• The Modular Cleaning Program^[84]
• Besplatni američki program za vodenje restauratorske dokumentacije^[85]
• Besplatni operativni sustavi: sve Linux distribucije (npr. Debian, Ubuntu, Fedora,Puppy Linux...)
• Besplatne alternative Microsoft Word(R)-u: OpenOffice Suite,LibreOffice, AbiWord
• Uređivanje fotografija:GIMP, VIPS^[86], ImageJ
• Slobodni preglednici slika:GQview,Xnview,IrfanView
• Stolno izdavaštvo, izrada plakatnih prezentacija: Scribus
• Freecorp-simple corrosion prediction software^[87]

• Online Cellular Automata based corrosion simulation ^[88]

• ICOM-CC WG Metals-radna grupa za konzervaciju metala komiteta za konzervaciju međunarodnog muzejskog savjeta,u sklopu radne grupe postoji i više specijaliziranih podgrupa - za konzervaciju arheološkog željeza,za primjenu elektrokemijskih tehnika,za konzervaciju emajla,za konzervaciju industrijske baštine .Radna grupa izdaje i internet časopis BROMEC,posvećen istraživanjima u području konzervacije metala
• MetalsConsnInfo- stranica podržana od radne grupe za konzervaciju metala ICOM-CC, namijenjena studentima konzervacije metala,te onima koji nisu članovi ICOM-a Arhivirano 2013-09-24 na Wayback Machine-u.U sklopu ove stranice nalazi se i podstranica Metals Conservation Catalog sa velikom zbirkom vanjskih poveznica vezanih uz konzervaciju metala(trenutačno 256 poveznica!).
• PROMET - od EU podržan projekt posvećen konzervaciji arheološkog metala Arhivirano 2012-03-21 na Wayback Machine-u
• MEDAL projekt -od EU podržan projekt posvećen konzervaciji arheoloških metalnih predmeta na Mediteranu Arhivirano 2012-04-27 na Wayback Machine-u
• CONSIST - od EU podržan projekt posvećen konzervaciji industrijske baštine Arhivirano 2012-03-21 na Wayback Machine-u

1.Conserving Bronze: The Lamp with Erotes from Vani Arhivirano 2010-08-20 na Wayback Machine-u

2.Caring for Metals - Housekeeping for Historic Sites

3.USS Monitor Engine Removed from Water

4.Laser Cleaning of Bronze Eagle in Oak Park

5.Re-Constructing Silver Objects from the Staffordshire Hoard

6.Erik Risser Describes the Conservation of the Apollo Saettante at the Getty Villa

7.CoinScubber - Cleaning Ancient Coins

8.Cleaning an Outdoor Sculpture Part I

9.Parlament Wien, Quadriga, Restaurierung, Bronze

10.Dorure au mercure

11.Repatination of a Bronze WWII Memorial Plaque

12.how to care for bronze sculptures

13.Restoring an Artifact at the SCCRRMM

14.Clemson Conservation Center: H.L. Hunley submarine - Part 1/3

15.NCPTT Iron Fence Repair - Cemetery Monument Conservation

16.Restoration of the USS Monitor

17.Apoxyomenos de Croacia 5

18.Bronze Age Fibula

19.Masterclass -silverplating Arhivirano 2012-10-12 na Wayback Machine-u

20.Patina & corrosion surfaces on ancient bronzes

21.Campanas medievales limpieza criogenica

22.Restauro David Donatello

23.Cruz Parroquial de la iglesia de Santa María de la Asunción de Estepa (Sevilla)

24.Il nuovo intervento di restauro sui Bronzi di Riace

25.Il restauro della base originale del Cinghiale in Firenze

26.Restauración y conservación de los cañones de La Sabana